Poljoprivrednici strahuju, što će biti s državnim parcelama u dolini Neretve

Zakoni o državnom poljoprivrednom zemljištu mijenjali su se nekoliko puta, a najnoviji prijedlozi izmjena i dopuna Zakona čekaju saborsku raspravu ili proceduru.

Nakon objavljenih prijedloga u dolini Neretve postojala je bojazan da će jedinice lokalne samouprave dobiti neograničene mogućnosti odlučivanja te da će pojedinci ili tvrtke dobivati i do 100 hektara državnoga zemljišta, što ne bi bilo prihvatljivo svima koji žele obrađivati zemlju i proizvoditi.

Poznato je da su neke udruge i pojedinci prilikom svake izmjene i dopune Zakona imale primjedbi, a često su se javljale i informacije o nezakonitostima u raspodjeli državnoga zemljišta.

Iako najnovije izmjene i dopune Zakona o državnom poljoprivrednom zemljištu još nisu prošle saborsku proceduru, a održana je javna rasprava, Grad Opuzen je prije nekoliko dana objavio natječaj za zakup parcela s naznakom da prednost imaju dosadašnji korisnici i domicilno stanovništvo, a posebice mlađi poljoprivrednici. Radilo se o 770 hektara zemljišta i zakupu na 25 godina s mogućnostima produljenja, s maksimalnom površinom od 3 hektara.

Dodatnih nekoliko desetaka hektara planirano za povrat davalo bi se u zakup na kraće razdoblje.

I onda, kao grom iz vedra neba, poništen je natječaj s obrazloženjem da nije moguća komunikacija sa svim zainteresiranima zakupiteljima te da su ustanovljene nove čestice zemljišta koje nisu navedene u natječaju.

Inače, Opuzen je bila prva jedinica lokalne samouprave u dolini Neretve koja je raspisala takav natječaj.

Zbog toga se postavlja pitanje zašto stručne službe ili tko već, nisu na vrijeme popisali sve čestice kojima država (Grad) raspolaže pa onda objavili natječaj, a i zbog čega je uopće natječaj raspisan kad u Saboru još nije donesena odgovarajuća odluka.

Prema medijskim osvrtima i mišljenjima poljoprivrednika natječaj je poništen zbog stoga što većina dosadašnjih zakupoprimaca ne bi prošla na novom natječaju, a izgubili bi posjede koje su koristili.

Oni koji desetljeće ili dva posjeduju određene površine i koji su zasadili mandarine i brali ih, ali i podmirivali svoje obveze, pitaju se zašto njih ne štite zakonski propisi i zbog čega ne mogu ostvarivati dodatne prihode. Nisu za to da mlađi dobiju parcele, a da ih oni sa 60 ili 70 godina života moraju napustiti.

Zalažu se i za prijenos prava posjedovanja određenih površina sa starijih osoba na njihov prvi nasljedni red prilikom natječaja za zakup, te za neka druga prava.

Uglavnom, svi traže razumijevanje i odgovarajuće odluke države, kako bi se izbjegli mogući sudski procesi, pa i pred europskim sudištima.