Neizmjerna vam hvala, počivajte u miru Božjem

Ante Rebac, Stipe Buljubašić, Vlaho Maslović, Ivan Jelinić, Mario Bebić, Dražen Kozina, Boro Brečić, Hrvoje Ilić, Ante Petrušić, Ante Kuran, Marijo Jadreško, Ante Taslak, Eugen Erjauc, Ivica Prusac, Draženko Pleše, Mato Dodig, Marinko Jurko i Vice Marević, položili su svoje živote za slobodu svoga grada, svoje Neretve i cijele domovine Hrvatske, u razdoblju od 1991. do 1996.godine.

Spomenik poginulim hrvatskim braniteljima iz Metkovića

Osamnaest heroja Domovinskog rata živjeli su, radili, maštali, gradili kuće, ili stvarali obitelji.

U trenucima povijesne ugroženosti Grada i Domovine, krenuli su u nametnuti nam rat hrabro, ponosno i odgovorno. Obavljali su svoje ratne zadaće riskirajući nebrojeno puta svoje živote, ali su znali zbog čega to rade. I ničega se nisu bojali. Neke sam poučavao, a s nekima bio više od prijatelja. Na njihovim licima u prvim danima rata nisam zamjećivao ni tugu ni strah, samo odlučnost i optimizam da će jednog dana sve nas ogrijati sunce slobode i da ćemo se osloboditi neprijateljskog obruča, okupatorskih metaka, bombi, tenkova i zrakoplova.

Njihove obitelji, djevojke, supruge i djeca, čekali su njihove povratke s bojišnica i makar dan dva odmora.

Nažalost, naši vitezovi nisu dočekali kraj rata. Ginuli su i u crno zavijali svoje obitelji i svoj grad. Njihovu žrtvu nikada ne smijemo zaboraviti i stalno ih se trebamo sjećati. I ne samo sjećati se, već o njihovim herojstvima treba pisati, i govoriti mladoj populaciji koja bez toga teško može upoznati svoju povijest i  voljeti svoju Hrvatsku. Ne smiju se zaboraviti ni njihove obitelji koje žive u sjećanjima na tragične događaje i nenadoknadive gubitke, i koje sa suzama u očima odlaze na počinak ili čekaju nova jutra.

Neka Vam je laka hrvatska zemlja dragi naši prijatelji !

Piše: Pero Jakić / Metković NEWS