Na radionici povodom Dana jegulje sudjelovala djeca iz Metkovića, Čapljine, Dubrovnika i Orebića

U sklopu manifestacije Dani jegulje u Neretvi, danas se u Prirodoslovnom muzeju Metković održalo predavanje i radionica o jegulji za djecu.

U aktivnostima su sudjelovala djeca vrtićkog i osnovnoškolskog uzrasta iz Metkovića, Čapljine, Dubrovnika i Orebića. Mogla su saznati zašto je važna za neretvanski kraj, kako jegulja izgleda, gdje živi i čime se hrani, a na kraju su izrađivala modele jegulje od plastelina.

Ravnateljica muzeja Ivana Baće kazala je da je cilj radionice bio djeci prenjeti, ovisno o uzrastu, informacije o jegulji kako bi postali njeni ljubitelji i kako bi naučila da je, budući da je ugrožena, ne bi trebali konzumirati.

– Današnju Subotu u muzeju posvetili smo jegulji. Djeca su kroz radionicu mogla proći kroz stalni muzejski postav i vidjeti preparat jegulje koji imamo u muzeju. Mogli su saznati što jegulja jede i kako joj izgleda stanište. Upoznali su se s različitim alatima kao što su vrše i mreže kojima se jegulje love i posjetili su informativnu izložbu koja je jučer postavljena u muzeju. Mogli su vidjeti kako jegulja izgleda, kakva je pod dodirom, saznati kada jegulja putuje i gdje se razmnožava te kako izgledaju male staklaste jegulje koje se vraćaju u naše rijeke. Cilj je bio da, ovisno o uzrastu, ponesu jedan zbir informacija o jegulji kao što su male tajne koje mnogi ne znaju poput toga da iza škržnog poklopca ima jednu košćicu koja raste svake godine baš kao što rastu godovi na stablu. Najstariji primjerci koji su ulovljeni u Engleskoj imali su na toj pločici toliko godova da je dokazano da ta je jegulja živjela u engleskim kanalima 50 godina. Jegulja je i danas tajanstveno biće i za ljude i za znanstvenike. Lijepo bi bilo da, zahvaljujući ovakvim akcijama i radionicama informiramo javnost i učinimo ih osjetljivima da se jegulja što manje lovi i konzumira. Doista je rijetka i ugrožena vrsta. Možemo pričati o njoj, možemo se diviti, ali trebali bismo izbjegavati ovu gastronomsku stranu cijele priče kako bismo joj pomogli da preživi i da bude prisutna sljedećim generacijama. Želimo odgojiti ljubitelje prirode, ne konzumante brudeta od jegulje – kazala je Baće.

Po modelima jegulje od plastelina koja su djeca izradila, moglo se vidjeti da su dobro usvojila znanje. Ravnateljica Ivana Baće kazala je da je dobro što su uočili i leđnu i trbušnu peraju i oblik glave, a i da izrađuju i pužiće, školjke, crve i punoglavce kojima se jegulje hrane.

Svoje radove djeca su ponijela kući, a u fotogaleriji možete vidjeti kako je izgledao kreativni dio radionice.

Marija Jeramaz