GOSPODARSTVO
Novostvorena vrijednost u gradu Metkoviću mjesečno po stanovniku iznosi 500 kuna
U posljednje vrijeme dobiva se dojam da je Metković raj na zemlji, obnavljaju se šetnice, trgovi, kina, biciklističke staze, otvaraju centri za vježbanje, a najavljuje izgradnja lađarskih dvora i sličnih objekata tzv. mrtve infrastrukture. Očito je da političke strukture trude ignorirati stvarnost uoči izbora i ponašati se poput carice Antonete i njene, nikad popuarnije ‘neka jedu kolače’.
Prema posljednjem popisu stanovništva u Gradu Metkoviću sa prigradskim naseljima živi 16.788 stanovnika, od tog je na zavodu za zapošljavanje evidentirano 1.560 nezaposlenih osoba, koje žive u Metkoviću. Ako tomu dodamo oko 400 osoba koje su izgubile pravo na evidenciju zavoda, te otprilike isto toliko osoba koje su napustile Metković u potrazi za boljim životom u drugim sredinama diljem Lijepe naše i Europe, dolazimo do zastrašujućeg podatka od oko 2.500 osoba koje nemaju ili nisu imale posao u ovom gradu.
Službena stopa nezaposlenih od preko 25 posto se približava stopi u Grčkoj, a neslužbeno smo izjednačeni i kao da nikomu nije briga za to.
U sredinama poput naše, gradovima veličine Metkovića u Republici Hrvatskoj, novostvorena vrijednost mjesečno po stanovniku iznosi i do deseterostruko više, a samim tim i stopa nezaposlenosti je manja.
Uvijek smo bili bogata sredina tako da se nećemo uspoređivati s najlošijima, pa je u tim poređenjima Metković na samom dnu. Neke sredine su u protekle tri godine stopu nezaposlenosti svele na minimum, što je pokazatelj da se uz dobar plan i stručno vodstvo i u današnjem vremenu može itekako napredovati, naravno, govorimo o gospodarstvu, dok se politička elita u Metkoviću bori za tzv. nacionalne interese, a interes građana Metkovića, koji trebaju smišljenu politiku opstanka u ovom gradu kao da ih ne zanima.
Kada analizirate stavke proračuna Grada Metkovića u posljednjih nekoliko godina, uočavate svo beznađe buduće stvarnosti:
Prihodi od poreza Grada Metkovića, konto stavka proračuna 61:
[su_table]
| 2013. godina | 2015. godina | 2016. godina (predviđeni) |
| 14.353.615 Kn | 13.205.000 Kn | 14.105.000 Kn |
[/su_table]
Da pojednostavimo stvar, novostvorena vrijednost kod obrtnika, građana i poduzeća sa prebivalištem i registracijom na području grada Metkovića godišnje ne prelazi 80 milijuna kuna, a što čini niti 500 kuna mjesečno po stanovniku Metkovića.
Nikoga to da zabrine, a kamoli da pokušava pronaći konstruktivno rješenja. Nude se rješenja i za cijelu Hrvatsku, ali za Metković nikako da se pronađe.
Pomoći (darovnice) države, konto stavka proračuna 63:
[su_table]
| 2013. godina | 2015. godina | 2016. godina (predviđeni) |
| 10.437.142 Kn | 4.285.365 Kn | 13.662.237 Kn |
[/su_table]
Ova pozicija proračuna Metkovića jasno govori da se sve političke uzdanice našeg grada oslanjaju na ideje koje se zovu pokušaj ugrabiti štogod u Zagrebu i pošalji doli da ne misle da smo ih zaboravili. Valjda bi osnovna stvar bila naučiti ‘loviti ribu’, odnosno napraviti preduvjete za zapošljavanje u vlastitom gradu, a ne ‘ribu’ donositi ribu iz Zagreba.
Komunalni doprinosi i naknade, konto stavka proračuna 653:
[su_table]
| 2013. godina | 2015. godina | 2016. godina (predviđeni) |
| 7.200.000 Kn | 7.490.000 Kn | 7.380.000 Kn |
[/su_table]
Unatoč i prihodima koji se odnose i na legalizaciju objekata, vidljivo je da Grad nazaduje i da u istom nema gradnje, a grad u kojem nema građevinskih dizalica ne može očekivati bolju budućnost. Da bi se gradilo trebaju se otvarati radna mjesta, jer tko će kupovati stanove, zar samo zaposleni na proračunu. A da bi se otvarala radna mjesta treba stvarati preduvjete poduzetnicima, jer samo oni mogu pokrenuti gospodarstvo, a ne ulagati u tzv. šminkanje grada, a koji bi se uskoro mogao pretvoriti cijeli u muzej.
Rashodi za zaposlenike, konto stavka proračuna 31:
[su_table]
| 2013. godina | 2015. godina | 2016. godina (predviđeni) |
| 10.221.048 Kn | 9.329.584 Kn | 11.968.520 Kn |
[/su_table]
Padaju izvorni prihodi grada Metkovića ali se za plaće na teret proračuna pronađe i kuna više. Ovom stavkom nas domaći političari uvijek vrate u stvarnost nakon izbora, a to je da su oni i njihovi ipak na prvom mjestu u odnosu na birače od kojih traže glasove. Neki se zaklinju u štednju i racionalnost ali ih svakodnevna stvarnost demantira.
Ne želimo još činjenica surove stvarnosti i nije nam namjera bila da protežiramo bilo koju političku opciju prije izbora već da ukažemo da građani ne vjeruju političarima u velika obećanja i još lakša rješenja već da vjeruju u sebe i svoje sposobnosti, a političari će se i onako pobrinuti za sebe i svoje bližnje.
