Braćo vozači, možete li smanjiti brzinu?

Poznanik nam je, ogorčen i u strahu zbog ponašanja pojedinih vozača koji voze ulicom Put Narone, savjetovao osvrt s naslovom „Braćo vozači, možete li smanjiti brzinu“?  Ništa nismo odgovorili jer su prijašnji osvrti s upozoravajućim naslovima polučili minorne rezultate.

Prošle godine nakon niza intervencija nadležni su na raskrižju Puta Narone, Zagrebačke i Neretvanskih gusara postavili svjetlosnu signalizaciju, s ograničenjem brzine od 50 km na sat, iako se radi o vrlo opasnom raskrižju. Mnogi su pomislili bolje išta nego ništa, i doista, broj vozača koji voze brže od dopuštenog značajno se smanjio. Nažalost, samo neko vrijeme.

I noću i danju pojedinci ne žele vidjeti prometno znakovlje, a mnogi kada vide da na pješačkom prijelazu nema nikoga pritišću papučicu gasa tako da na pješakom postižu brzinu veću od 70 kilometara na sat.

U noćnim satima te su brzine još veće, iako rjeđe.

Ponašanje pojedinih vozača osobnih vozila, prihvatio je i nemali broj vozača teretnih vozila, punih i praznih (šleperi, kamioni s prikolicom, sandučari s 40 tona tereta i mnogi drugi), koji ne smanjuju brzinu prije pješačkog prijelaza, a udarci dvadesetak kotača o poklopce kanalizacijskih i vodovodnih šahtova izazivaju po tridesetak pa i više potresa na objektima uz ulicu, svakog dana.

Razumijemo žurbu vozača teretnih grdosija, mogu se razumjeti i žurne, prebrze vožnje vozača osobnih vozila ukoliko kasne na posao ili žure u bolnicu, ali se ne može razumjeti ni opravdati ponašanje svih ostalih koji voze, a ne poštuju prometno znakovlje niti razmišljaju o svojoj, ali ni o tuđoj sigurnosti u prometu.

Davno smo odlučili ne pisati o prometnim problemima u ulici Put Narone, ali smo zbog poznanika i građana koji žive u toj ulici, a ponajviše zbog sigurnosti svih, napravili iznimku. Jedino što možemo je ponoviti rečenicu s početka teksta: Braćo vozači, možete li smanjiti brzinu.