Svake godine uoči Božića u Metković svojim obiteljima svrate sportaši, poslovni ljudi, liječnici, bolje reći  većina Metkovaca koji su živote i karijere gradili izvan svoga grada.

Tako smo posve slučajno susreli Damira Rezića u društvu s tatom Ljubomirom, nekadašnjim legendarnim vratarom Mehanike. Za samo nekoliko minuta prisjetili  smo se sjajnih uspjeha metkovskog rukometa i rukometaša.

Stoga podsjetimo i na činjenicu da je danas 39. godišnji Damir Rezić rođen 1979. godine, baš u vrijeme kad je njegov otac na kvalifikacijama u Svetozarevu čuvao Mehanikinu mrežu i pomogao da Metković dobije saveznog prvoligiša.

Damir je u Metkoviću učio (i naučio) prve rukometne korake te je izrastao u rukometaša iznimnog umijeća. Zaigrao je za prvu momčad Metković Jambe, a u sezonama 2001/02, 2002/03, i 2003/04. nastupao je europskim natjecanjima.

Godine 2004. odlazi u tada malo poznatu rukometnu destinaciju Luxemburg gdje je ostao do današnjeg dana, a više od 10 godina u jednom klubu, prvoligašu Red Boys Differdange.

S tim klubom sudjelovao je u Challenge Cup natjecanju više puta, ali i u EHF Cup natjecanju.

Zbog čega ste tako dugo ostali u Luxemburgu, koji nije baš neka rukometna velesila?

– Aha, pa nisam sklon čestim selidbama iz kluba u klub. Nakon dolaska u Luxembrug 2004. godine, igrao samo kao profesionalac punih osam sezona. Nakon toga zasnovao sam radni odnos, ali sam i nastavio igrati. Iako sam na pragu četrdesete, ni ne pomišljam na odlazak, a nadam se da ću igrati još dvije sezone. Ranije rukomet u toj zemlji nije bio na nekoj kvalitetnoj razini, ali danas jest zahvaljujući dolascima naših i igrača iz drugih zemalja.

Eto, od početka ove sezone sa mnom u klubu igra i naš Metkovac Damir Batinović, a u drugim klubovima su Josip Ilić i Jelinić, – kazuje nam Rezić.

Znači li to da se od rukometa u Luxemburgu može dobro živjeti i nešto zaraditi, pa s tim u vezi pitamo vas kada će te kući ?

– Mogu reći da primanja nisu loša. Klub plaća stan, auto i gorivo, a ima i nekih drugih naknada pa se dade nešto i uštedjeti. No, treba  raditi pošteno i biti odgovoran.

Odlučio sam igrati (bek, half i sve što treba) dok ne napunim 41 godinu, a tada tko zna. Budem li se vraćao to vjerojatno neće biti Metković već Split gdje sam upisao Kineziološki fakultet, – rekao je Damir Rezić.

Stanje u rukometu u Metkoviću redovito prati i smatra da je najvažnije da se ta sportska grana održi u gradu na Neretvi, a sadržajniji rezultati ili uspjesi mogu se očekivati jedino pronalaženjem izdašnijih izvora prihoda za rad i natjecanja.

Piše: Pero Jakić / Metković NEWS