Ostanimo u kontaktu

DARIJO SRNA NA RASTANKU OTVORIO DUŠU

Odlazim ponosan jer sam dao sve što sam mogao i imao

Objavljeno prije

Darijo Srna

Darijo Srna, dugogodišnji kapetan Vatrenih i rekorder po broju nastupa za Hrvatsku, emotivnim se pismom obratio javnosti povodom svog oproštaja od hrvatske nogometne reprezentacije.

Čitav moj život stao je u ovih 15 godina igranja za Hrvatsku i zato nikada neću moći naći prave riječi za oproštaj. Znam samo da je sve prolazno i da smo svi prolazni, da se nešto mora reći, i da će sve što kažem biti premalo i nedostatno časti i ponosa koji sam osjećao igrajući za svoju zemlju. Nije lako… Dio mene zna da mora, a drugome se ostaje, ali oba znaju što je pravo i oba drže do riječi.

Kada netko odlazi, onda se zbraja i oduzima, mjeri… Pa utakmice postaju brojke, natjecanja godine, a meni je to strano, ja nisam taj. Brojke su suhe, hladne, dostižne i dobro je da je tako. Pokušao bih ipak ovih desetak redaka pretočiti u emocije mada znam da to u životu nije uvijek moguće, a u nogometu pogotovo. Najveći pjesnici ne umiju ispričati neke priče koje stanu u jednu sekundu nogometne utakmice, a takvih je u mojih 15 „vatrenih godina“ bilo za čitavu vječnost.

Izdvajati jednu utakmicu bilo bi nepravedno prema nekim mojim suigračima ako je možda nisu imali sreću odigrati, a reći da su sve bile iste bilo bi nepošteno prema sportskim ostvarenjima. Najpoštenije je kazati da sam u sve ulazio s jednako srca. Baš kao i svi moji suigrači u hrvatskom dresu. I to je jedina istina.

Slušajući zadnji put u Francuskoj himnu, kao odrastao čovjek, roditelj, kapetan – i sjećajući se prvoga puta, kao golobradi dječak – osjećaj je isti. Baš ništa se tu nije promijenilo. Kroz sve godine mojega igranja, od GOŠK-a iz Gabele, Neretve, Hajduka i Šahtara, odlazak u krilo reprezentacije moje zemlje je ista strast i isti ponos. Zadnji je put bilo najteže samo zato što sam znao da je možda zadnji put… I zbog mojega oca, kojemu dugujem sve.

Ne mogu dovoljno zahvaliti svima onima koji su mi kroz sve godine pomogli da budem to što jesam. Nabrajajući imena, nekoga bih sigurno preskočio. Tako bih puno više pogriješio nego ako kažem kako sam svima beskrajno zahvalan za svaki i najmanji trud što su mi pomogli da kao najveći sretnik na svijetu živim svoje snove. Isto, i još više vrijedi i za moju obitelj koja mi znači sve; bez mojih roditelja, braće, supruge i djece jednostavno ne bih bio isti.

Odlazim ponosan jer znam da sam dao sve što sam mogao i imao. Baš sve. Ako me pitate što bih radije bio – trostruki prvak svijeta s nekom drugom zemljom ili ovo što jesam s Hrvatskom – ne trebam vam davati odgovor. Igrati za Hrvatsku za mene je bilo sanjati otvorenih očiju.

Ovo je zbog toga najveći i najtužniji dan u mojemu životu; rastajati se zauvijek od nečega što toliko voliš lomi dušu, zaustavlja disanje, puni oči suzama, traži prave riječi koje ne dolaze, nema ih i ne može ih biti… A i kako bi, pa bio sam kapetan Hrvatske nogometne reprezentacije. Kapetan Vatrenih. Prvi na istoj crti sa sjajnim ljudima, divovima, najboljima od najboljih… Vrijedilo je svake sekunde…

Zauvijek ću, dok god dišem, biti jedan od vas!

Darijo Srna / hns-cff.hr

Darijev odlazak kratko je, putem facebooka prokomentirao i Ivan Rakitić:

Darijo je bio sjajan kapetan. Zavolio sam te kao velikog brata, suigrača, hvala ti na svemu što si dao meni i svima nama!

SJETIMO SE S PIJETETOM

Poštovani čitatelji sretan Vam Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja

Objavljeno prije

Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja slavi se u Hrvatskoj 5. kolovoza svake godine kao spomen na pobjedu u Domovinskom ratu. Na taj dan 1995. Hrvatska vojska je oslobodila okupirani grad Knin u vojno-redarstvenoj operaciji Oluja.

Nakon četverogodišnje okupacije gotovo trećine hrvatskog teritorija, života u izbjeglištvu i u strahu od neprijateljskih napada na izložene hrvatske gradove, a nakon brojnih neuspješnih pregovora i mirovnih inicijativa, Republici Hrvatskoj ništa drugo nije preostalo nego vlastitom oružanom silom osloboditi hrvatski teritorij. U svitanje 4. kolovoza 1995. započela je Operacija Oluja.

Nakon početnog djelovanja snaga HRZ-a te topničke pripreme po vojnim ciljevima hrvatske snage krenule su u akciju istodobno iz 30 pravaca na bojišnici dugoj 700 kilometara. Udarnu snagu na glavnim pravcima napada činile su gardijske brigade, potpomognute specijalnom policijom MUP-a i Hrvatskim gardijskim zdrugom te domobranskim i pričuvnim postrojbama. Glavni smjerovi napada bili su s Dinare i Velebita u pravcu Knina. Već u operaciji Ljeto 95 stvoreni su preduvjeti da s vrhova Dinare prema Kninu krenu 4. i 7. gardijska brigada. S druge strane s Velebita preko Svetog Roka su u pravcu Knina prodirale Specijalne postrojbe MUP-a.

Oslobađanjem Knina, središta neprijateljske pobune u Hrvatskoj, ostvaren je najvažniji strateško-politički i vojni cilj operacije Oluja i cijelog Domovinskog rata. Samo nekoliko dana poslije i na sjevernom dijelu bojišnice neprijateljske snage 21. kordunskog korpusa prisiljene su potpisati predaju.

Operacijom je vraćen u hrvatski ustavno-pravni poredak cijeli okupirani teritorij, osim istočne Slavonije. Oluja je uz Bljesak ključna akcija koja je dovela do kraja Domovinskog rata. U operaciji je oslobođeno 10.400 četvornih kilometara ili 18,4 posto ukupne površine Hrvatske. Uspješna operacija Oluja dovela je i do mirne reintegracije Hrvatskog podunavlja te je značajno doprinijela skorom kraju rata u BiH.

Nakon oslobođenja omogućen je povratak 210.592 Hrvatskih prognanika: s područja oslobođenih “Bljeskom” i “Olujom” 126.909 a iz iz hrvatskog Podunavlja 83.683 osoba.

Praznik se u početku zvao Dan domovinske zahvalnosti. Nazivu je kasnije dodan i “Dan pobjede”, a od 2008. i “Dan hrvatskih branitelja”. Zbog dugog punog naziva, kojem se često dodaje i “obljetnica VRO ‘Oluja'”, u medijima i neformalnoj komunikaciji često se naziva samo “Dan pobjede”.

Nastavi čitati
Pekarstvo Metkovka – Akcija S20 Banner 300×250
SNJEŽANA ĆUŽE 300px

Najčitanije