U proteklih gotovo šest desetljeća rukometni sport u Metkoviću ostvario je sjajne sportske rezultate u zemlji i u svijetu. Metković je postao prepoznatljiv rasdnik velikog broja rukometnih veličina, reprezentativaca, trenera , rukometnih sudaca i ljudi koji su obnašali visoke funkcije u domaćem i inozemnom rukometu.

Povod ovom osvrtu je vijest da će Mario Bjeliš, nekadašnji igrač Metkovića i niza klubova u zemlji i u Europi, te uspješan rukometni trener, trenersku karijeru od ljeta nastaviti u šesterostrukom prvaku Austrije ALPLA HC Hard, u klubu u kojemu je prije nekoliko godina i igrao.

Taj bivši rukometaš sudjelovao je u najvećim uspjesima metkovskog rukometa u dužem razdoblju, a potom je započeo uspješnu trenersku karijeru u Metkoviću, nastavio u Splitu i Ljubuškom, a od ljeta će svoje stručno znanje prenositi rukometašima iz Austrije jer su čelnici kluba prepoznali njegovu stručnost i ljudske kvalitete.

Upravo je njegova nova afirmacija i nas ponukala da zagrebemo kroz povijest metkovskog rukometa i da se prisjetimo brojnih bivših rukometaša koji su postali treneri klubova i reprezentacija u zemlji i u svijetu.

Sredinom šezdesetih godina prošloga stoljeća treba podsjetiti na golemu ulogu Zdravka Vučičevića koji je u kasnijem razdoblju ustrojio rukometnu klupsku školu , odgajajući mlade igrače u dugom razdoblju.

Izvrsni rukometaši iz tog starijeg razdoblja, braća Luka, Pero i Tomislav Veraja nakon završetka igračke karijere radili su i još raden kao treneri u Hrvatskoj i Europi.

Ivica Vuica također bivši igrač, radi kao trener u Italiji, Nedjeljko Družijanić je u Ivanić Gradu, Zvonko Kaleb u Dugom Selu, Jerko Alujević je još uvijek aktivan u ŽRK Metković, Jure Volarević je nekoliko desetljeća bio jedan od ključnih stručnjaka u RK Mehanici, i RK Metkoviću, Mate Nikolić vodio je nekoliko klubova a ostavio je golem trag radeći i u ŽRK  Metković.

Trenerskim radom bavili su se ili se još bave u zemlji i u svijetu, Tomislav Dragun, Vlaho Lovrić, Nikica Lovrić, Vedran Čurak, Nikica Batinović, Slobodan Batinović, Joško Jukić, Damir Rezić, Zdravko Medić, Siniša Markota, Dragan Jurković, Ivan Šprlje, Filip Romić, Miro Bjelajac, Ivan Matić, Željko Bočkaj, Dragan Brljević, Ante Mateljak, Dragan Jerković, Luka Čupić, Mojmir Majić, Ivica Obrvan -mlađi, Mario Batinović, Patrik Čavar, Nikša Kaleb…

Brojne domaće i inozemne klubove, ali i razne reprezentativne selekcije vodili su ili još vode Slavko Goluža, Ivica Obrvan Linci, Davor Dominiković,Ilija Puljević, Željko Babić , Vladimir Mana Jelčić i Luka Panza.

Treba reći da su mnogi igrači koji su iz drugih sredina došli u Metković, nakon završetka plodnih karijera nastavili raditi kao treneri (Balić, Metličić, Vukas, Maraš, Vujović, Radek, Matošević, Kljajić, Jović…).

Dodajmo i to da su neki od spomenutih trenera ujedno bili ili još jesu i kvalitetni rukometni suci.

I da zaključimo, pratitelji rukometa u zemlji i u svijetu ne prepoznaju Metković samo po klupskim postignućima, već i po trenerskim i sudačkim postignućima, a sve zahvaljujući trudu i naporima svakog od tih bivših igrača i  svakako dugoj rukometnoj tradiciji koja se njeguje i održava u Metkoviću.