Foto: Viktor Ljungström

I prošle smo godine nastojali razgovarati s rukometnim trenerom, Metkovcem Ilijom Puljevićem Dukom, ali nam se ta želja ostvarila tek ovoga ljeta. Očekivali smo kako će nam priopćiti ime novog kluba kojega će pripremati i voditi u utakmicama za bodove, ali ništa od toga. Duka je nakon 42 godine zanimljivog i sadržajnog trenerskog rada rekao: dosta.

– Odlučio sam nakon toliko godina rada u Hrvatskoj i u drugim zemljama sabrati dojmove i konačno uživati sa svojom obitelji koja je veći dio života bila lišena našega zajedništva, a sve zbog moga posla. Naravno, rukometu nisam rekao zbogom jer smo već započeli pripreme za održavanje rukometnog kampa u Rovinju sljedeće godine čiji sam jedan od utemeljitelja i na kojemu se u lipnju  okupilo 1800 sudionika iz 12 zemalja. Mogu reći da je u rad uključeno 18 trenera među kojima su ove godine bili i Metkovci Nikica Batinović, Vladimir Jelčić i Dragan Brljević. Osim toga pripremam se za niz stručnih predavanja trenerima u Švedskoj – rekao je na početku razgovora Puljević.

No, nama valja malo zaviriti u prošlost i predstaviti razvojni put metkovskog trenerskog internacionalca. Kao i mnogi dječaci u Metkoviću i Puljević je trenirao rukomet, ali sredinom sedamdesetih godina prošloga stoljeća teško je bilo izboriti status igrača prve sedmorke. Stoga se Duka u mladim danima odlučio posvetiti trenerskom poslu, upisao je Višu trenersku školu i prionuo poslu s mladima. Na kvalifikacijama u Svetozarevu (1979) za ulazak u Prvu ligu bio je pomoćnik treneru Jurici Volareviću s kojim je i dalje surađivao.

Njegova preokupacija bio je rad s mladima za koje je sačinio brojne programe rada . Radio je u Mehanici, a prvi profesionalni trenerski ugovor za rad s mladim igračima potpisao je u sezoni 1989./90. s RK Zagreb gdje je ostvario izvrsne rezultate. Još je 1985. vodio razgovre o preuzimanju prve momčadi Zagreba, ali do konačnog dogovora nije došlo. Još dok je bio u Metkoviću dvaput je vodio svoje mlade igrače na Partille kup u Švedsku gdje je njegov rad odmah zamijećen.

Početkom devedesetih odlazi u Švedsku, u zemlju u kojoj je proveo 11 godina vodeći brojne klubove.

– Točno, u toj sam zemlji u nekoliko navrata proveo 11 godina. Kao trener vodio sam RK Metković, Trimo Trebjne,Prevent, IK Savenhof (ukupno 5 godina), Lugi HF herr, LIF Lindsberg, Orebro, Izviđač , AL Rajan (Katar) i druge. Moram reći da sam zadovoljan svojom trenerskom karijerom, upoznao sam zemlje i ljude, stekao prijatelje, odgojio brojne vrhunske igrače. –

Lako je zaključiti da je Duka i u materijalnom smislu dobro prošao, iako o tomu ne želi govoriti. Mukotrpno je učio i radio, nikada se nije odricao svojih principa i oblika rada, a glavna formula za opstanak pa i rezultate svakog kluba leži u radu s mladima. Gdje god nije nalazio istomišljenike za takav stav ne bi nastavljao raditi. Da je pronalazio talente i s njima radio svjedoči i događaj s nogometnim reprezentativcem Igorom Štimcem. Kad je nogometašu bilo 15 godina, Duka ga je bez znanja oca Vlade poveo na turnir u Rovinj gdje je Igor proglašen za najboljeg vratara! Igor je ipak nastavio igrati nogomet.

Kako rekosmo, Puljević je devedesetih otišao u Švedsku. Ubrzo je imenovan sportskim ambasadrom Hrvatske u Skandinavskim zemljama.

I onda, potkraj devedesetih dolazi na mjesto trenera RK Metković Jamba (tada su stigli i igrači: Goran Jerković, Metličić, Sršen, Sulić…), osiguran je plasman u KUP EHF-a i drugo mjesto u prvenstvu Hrvatske.

U prosincu 1999. naslijedio ga je Ivica Obrvan Linci.

Osim u klubovima, Duka je vodio i reprezentacije sljedećeih zemalja:

Hrvatska (1997/98), a najveći uspjeh bila je zlatna medalja na Mediteranskim igrama u Bariju, zatim reprezentaciju Švedske (žene), Italiju (koordinator rada svih selekcija) i Kuvait.

Logično je stoga i pitanje o zamoru u poslu?

Ma ne, ja se nisam umorio. Radio sam prema pravilima struke, tražio sam rad i samo rad s naznakom da vi kao trener morate biti uzor svima, morate biti stručan i znati što hoćete. Da sam se tako ponašao dokaz su i pozivi za stručna predavanja u Švedskoj i drugdje –

Kako ocjenjujete današnji rukometni trenutak u vašem Metkoviću ?

– Ne znam što bih rekao, žao mi je i nije mi žao, ne znam. Život me je naučio da se ne volim laktati, gurati. Znam jedino da samo rad s mladima kad-tad donese rezultate. U tom radu potrebne su selekcije, motivacija mladih za rad, pravilno učenje o rukometu i postavljanju na terenu, odgoj i još puno toga. Što se tiče našeg grada i kluba ne mogu ništa komentirati jer nisam odgovoran. Gdje god sam radio uvijek sam preuzimao odgovornost za svoj dio posla. Isto sam tražio od uprava i od igrača. Bez toga ne možete funkcionirati. U svakom klubu morao bi postojati kontinutet, treba imati jasne vizije što će biti za pet ili šest godina, treba znati što se hoće – zaključio je Duka odgovor na naše pitanje.

Da je Ilija Puljević trener posebnog kova svjedoči i sljedeće. Kad smo se pripremali za odlazak iz njegova doma, pozvao nas je jednu posebnu prostoriju. Imali smo što vidjeti. U nekoliko ormara i u stalažama vidjeli smo ljepo složene dnevnike rada od njegovih prvih trenerskih dana, detalje sa svih utakmica koje je vodio kao trener (rukom pisane), tisuće izrezaka iz novina, stotine CD-ova s utakmica klubova i reprezentacija, mnoštvo stručne literature najpoznatijih svjetskih autora, a o zapisima na računalu da i ne govorimo.

Svakog dana zalazi upravo u tu sobu, slaže i uređuje materijale koje je skupljao 40 godina! Bila bi prava šteta da to stručno rukometno blago ne iskoriste i neki od mlađih trenera. Međutim, promatrajući Duku i njegov gotovo mladenački i sportski izgled te bogato znanje i ogromno iskustvo, ne bi nas začudilo da se za koji mjesec, bude li interesa, ponovno prihvati trenerskog posla, makar negdje u Hrvatskoj, bliže domu i obitelji!

Piše: Perko Jakić / Metković NEWS