U krškom polju Jezerac ni brazda ni međa, a ne može se ni pristupiti

Na području općine Pojezerje postoje dva krška jezera, Vrgorsko-neretvansko polje Jezero i manje polje Jezerac koje pripada stanovnicima općine Pojezerje i dijelom općini (gradu) Ljubuški. Nedavno su postavljene oznake razgraničenja dviju država na kojima lijepo piše „Državna granica“, kao u ulici Marka Marulića u Metkoviću.

Uvodno recimo da općina Pojezerje u svojim planskim dokumentima ima nekoliko projekata za revitalizaciju ukupnog stanja na tom području.

Prema Prostornom planu uređenja općine Pojezerje utvrđene su građevinske i gospodarske zone, uže zone tradicijskih naselja i zaselaka,sportsko-rekreacijske zone, proizvodno-poslovne zone, zone zaštite kulturno-povijesne baštine, krajobraznih i prirodnih vrijednosti, zone poljoprivrednih djelatnosti i šumskih površina te građevine raznih namjena pri čemu se posebno ističu zone krajolika i navode područja Jezero i Jezerac, brdski predjeli Pozle Gore, terase napuštenih vinograda i puno toga.

U međuvremenu prošla je autocesta, poljoprivrednici u Pojezerju  nastavili su svoje poslove i planirana je  poslovna zona.

Još ćemo spomenuti sljedeće: općina Pojezerje zauzima 33,50 kilometara četvornih ili 1,88 posto površine Županije, odnosno 0.84 posto stanovništva.

U naseljima se broj stanovnika mijenjao,pa je današnje Pojezerje 1931.godine imalo 1469 stanovnika, 1948.,1704, a 2011.godine 991 stanovnika.

Kako kanimo pojasniti današnje prilike na području Pozle Gore, evo i podataka za to naselje.

Godine 1931. Pozla Gora imala je 438 stanovnika, 1953.godine 392, 1961., 334.

Nastavno, 1971.godine u tom su selu živjela  203 stanovnika, deset godina kasnije 122,desetljeće kasnije 110, a 2001.godine 64 stanovnika. Danas ih je i manje.

Zašto svi ovi podatci. Pa stoga da upozorimo na činjenicu da je krško polje Jezerac potpuno devastirano i zapušteno iako je nekada bilo glavno izvorište hrane za stotine stanovnika.

Do polja se teško može doći zbog raslinja koje ne omogućuje optimalne uvjete prometa, a kad se ipak spustite do nekada obradivih površina jednostavno ne možete dalje. Kupina i drugo raslinje prevladali su u Jezercu, poljski putovi više ne postoje kao ni granice između parcela.Zbog akumulirane vode iz krških vrela tijekom zimske polovice godine to je polje pod vodom 2-4 mjeseca. Postojeća matica je nestala a voda kroz ponore otječe u podzemlje i vjerojatno prema Vrataru.

Više stotina hektara zemljišta postalo je zapravo neobradivo. Krivce ne želimo tražiti jer je svima jasno da je sve to posljedica depopulacije od šezdesetih godina prošloga stoljeća do danas.

Međutim, ako želimo zaustaviti negativne trendove i odlaske mladih ljuidi u inozemstvo, možda bi se uz državne potpore moglo nešto učiniti i na tom području.

Puno se govori o ekološkoj poljoprivredi u našoj zemlji pa mislimo da je krško polje Jezerac iznimno pogodno područje za tu vrstu proizvodnje hrane.

Prije pedeset ili više godina od poljoprivredne proizvodnje u tom polju živjele su stotine ljudi.

Glavne kulture bile su kukuruz, ječam, pšenica,vinova loza,rajčice, kupus i kupusnjače, smokve, djetelina za stoku, grah…

Unatoč suncu i tjelesnim naporima vladalo je posebno ozračje  prilikom skupljanja plodova, pjevalo se i nazdravljalo uspješnoj sjetvi.

Ne kažemo da se stara vremena mogu vratiti, ali smatramo da se polje Jezerac mora zaštititi od konačne devastacije na način da se riješi pitanje odvodnje i obavi geodetska izmjera zemljišnih čestica. Možda bi b trebalo potražiti i zainteresirane ulagatelje koji bi svojim sredstvima uredili površine u dogovoru s vlasnicima te pristupili proizvodnji voća i povrća kojega na našem tržištu nedostaje. Ne učini li se nešto u tom smjeru to će polje zauvijek nestati.

Fotografije: Facebook stranica Staševica