Četrnaesti put zaredom u Gimnaziji Metković održan je Neretvanski književni, znanstveni i kulturni susret, ovaj put na temu Mak Dizdar, hrvatski (i bosansko-hercegovački) književnik.

Goste te učenike i profesore svoje škole pozdravio je ravnatelj Jozo Jurković, istaknuvši da je ponosan što je metkovska Gimnazija sve godine bila domaćinom susretima u koje je uložen izniman trud i tijekom kojih su predstavljeni mnogi značajni ljudi iz doline Neretve i susjednih krajeva, a za koje šira javnost često ni ne bi znala da nije bilo Susreta.

Pokretač toga važnog kulturnog događaja književnik Stjepan Šešelj rekao je da se ovogodišnji Susret odvija u Neumu, Metkoviću, Pločama, Opuzenu, Čapljini i u Stolcu, Dizdarevu rodnom gradu, te je pročitao impozantan broj sudionika, od kojih su u Metkoviću nastupili književnik i predsjednik Društva hrvatskih književnika Đuro Vidmarović, pjesnik, književni kritičar i esejist Davor Šalat te književnik akademik Luko Paljetak.

Đuro Vidmarović u svome je izlaganju govorio o prijepornosti Dizdarove pripadnosti bosansko-hercegovačkoj književnosti jer se sam Dizdar izjašnjavao kao Hrvat muslimanske vjeroispovijesti, iako je velik broj njegova stvaralaštva (osobito epitafi) vezan uz to podneblje. Retorički se upitao čijoj bi književnosti trebao pripada Franz Kafka, praški Nijemac židovskoga podrijetla. Mogli bismo dodati tomu i Andrića, Hessea… Kazao je da je Dizdar umro 1971., u jeku hrvatskoga proljeća, te da se za njegova života nije spominjala bošnjačka nacija. To je potkrijepio i samim Dizdarevim nagnućima prema mediteranskoj književnosti i druženjima s hrvatskim pjesnicima koji pripadaju tome krugu, poput Ujevića, Kaštelana i drugih.

Davor Šalat govorio je o poemi Plivačica, prijelomnoj u Dizdarovu stvaralaštvu, te o tomu kako Mak ne bi smio ostati upamćen samo kao pisac Kamenog spavača.

Poetski o poeziji progovorio je akademik Luko Paljetak, plijeneći svojim leksikom o malo poznatoj zbirci Koljena za Madonu. Uspjelo je Paljetku stihovima potkrijepiti poveznicu sa starozavjetnom Pjesmom nad pjesmama, trubadurskom poezijom – vitezom (Dizdar) koji služi Dami – kršćanskoj Madoni, pronaći sličnosti u izričaju s Lorcom, Kaštelanom…

Jedna prekrasna večer završena je, ali zaključeno je da Makovu poeziju treba tek otkrivati i analizirati, a ne je svoditi samo na Kamenog spavača.

Nakon što su sudionici pozdravljeni burnim pljeskom, Šešelj je pokazao Zbornik o Ivanu Slamnigu, koji je bio tema pretprošloga susreta, te najavio da će se dogodine govoriti o Luki Vukojeviću, Krsti Spalatinu, Stjepanu Krešiću i Slavku Pavešiću. Isto je tako najavio i novoga kapetana Susreta – metkovsko-zagrebačkoga jezikoslovca Domagoja Vidovića.

Organizatori Susreta su Neretvanska riznica umjetnina i inih vrijednosti, Hrvatska kulturna zaklada, Društvo hrvatskih književnika, Južnohrvatski ogranak DHK, Društvo hrvatskih književnika Herceg-Bosne, Matica hrvatska Stolac i Matica hrvatska Opuzen.

Tekst/foto: metkovic.hr