ZA 36 ČLANOVA GLAZBE
Nova odijela Gradskoj glazbi Opuzen
Nova odijela, koja će zamijeniti stara i dotrajala, nabavljena su zahvaljujući inicijativi i angažmanu nekoliko građana Opuzena, ponajprije Milojka Glasovića, Zdravka Ćulića, Andree Šimović, Renata Drljepana, Miće Čovića. „Zadnja odijela su im kupljena prije više od dvadeset godina.
Naša gradska glazba je vrlo uspješno i kvalitetno društvo sa dugogodišnjom tradicijom i zavrjeđuju ovu našu aktivnost, rekao je Milojko Glasović, inicijator akcije.
Inicijativu za osnivanjem Gradske glazbe u Opuzenu dali su glazbari iz susjedne Hercegovine iz malog mjesta Trebižat, kao i glazbari iz susjednog mjesta Komin.
Gradska glazba u Opuzenu je osnovana 16. lipnja 1946. godine. Prvi instrumenti prikupljeni su od talijanske vojne glazbe, koja je nakon kapitulacije Italije 1943. godine ostavila u Opuzenu dobar dio instrumenata, od kojih se neki koriste i danas. Opuzenci su do sada imali veliki broj nastupa, a nastupali su na smotrama puhačkih orkestara u Makarskoj, Čapljini, Metkoviću, Pločama, Stonu, Dubrovniku, Ljubuškom, Slavonskom Brodu, Korčuli, Braču, Visu itd, te u Austriji, Slovačkoj.
Uz puhački orkestar, nekoliko godina je djelovao i mali jazz orkestar, koji je bio sastavljen od opuzenskih glazbara. Danas najveći udio u Glazbi imaju mladi glazbari koji pohađaju osnovnu školu i srednju školu. Zdravko Čulić izrazio je nadu da će nova odijela mladim glazbarima dati dodatni poticaj u radu.
Prenosi Ante Šunjić za dubrovacki.hr
DUGOGODIŠNJA KORESPONDENCIJA TONKA MAROEVIĆA I LUKA PALJETKA
U Metkoviću predstavljena knjiga ‘Jedan niže držeć, drugi više pojuć’
„Na mjestu čina drago sjećanje i prijateljski pozdravi, Tonko“. Riječ je o tekstu s jedne od posljednjih razglednica koju je Tonko Maroević poslao Luku Paljetku. Poslao ju je u srpnju 2020. iz Metkovića u kojem se taj dan bio nakratko zaustavio. Poručio je tako Maroević svom dugogodišnjem prijatelju kako se nalazi u gradu u kojem su mnogo puta zajedno boravili, a u kojem je Paljetak točno godinu dana prije po prvi put javno predstavio svoje Sabrane pjesme. Galerija GKS-a u Metkoviću tog 2. kolovoza 2019. bila je u potpunosti ispunjena, a među govornicima je bio i Maroević. To je, ujedno, bio i posljednji susret dvojice akademika u Metkoviću.
I ta razglednica nalazi se u knjizi ‘Jedan niže držeć, drugi više pojuć: lirska, i ina korespondencija 1984. – 2020.’, a koja je u petak predstavljena u Galeriji Gradskoga kulturnoga središta u Metkoviću. Knjiga na više od 600 stranica sadrži bogatu korespondenciju koju su godinama izmjenjivali Tonko Maroević (1941.-2020.) i Luko Paljetak (1943.-2024.) – velikani hrvatske književnosti i kulture. Riječ je o, ujedno, posljednjoj knjizi koju je za tisak priredio Luko Paljetak, a u Metkoviću su je predstavili prof. Vesna Vidović, dr. sc. Katja Bakija i prof. Darko Matičević. Upravo je prof. Matičević bio dugogodišnji suradnik i prijatelj Luka Paljetka koji mu je pomogao da se knjiga objavi.
„Ostali smo iznenađeni i dirnuti nakon iznenadnoga odlaska akademika Tonka Maroevića, najvjernijega i najprisnijega prijatelja akademika Luka Paljetka. Tri dana nakon njegova odlaska, Luko je u tuzi napisao sonetni vijenac s posvetom Tonku Maroeviću. Potom je naš bivši ministar kulture Božo Biškupić objavio grafičko-pjesničku mapu s Lukovim sonetnim vijencem koji je posvećen Tonku uz 33 hrvatska slikara koji su dali svoj obol. Nakon toga, Luko je počeo ozbiljno razmišljati o priređivanju čitave korespondencije od daleke 1984. do Tonkova iznenadnog odlaska. Posljednja kartolina koju je Tonko poslao Luku iz Staroga Grada datira iz 7. kolovoza 2020., a Tonko je preminuo 11. kolovoza 2020. U međuvremenu, nakon nekoliko mjeseci, Tonkova supruga prof. Iva Grgić Maroević pronašla je cijeli materijal u kojemu je bila korespondencija, odnosno ono što je Luko slao Tonku. Predložila je Luki da bi bilo dobro voljela da se ta korespondencija sačuva. Potom mu je poslala cijelu korespondenciju, a Luko je imao arhivirano sve ono što je Tonko slao njemu kroz protekla desetljeća. I krenuli smo u pripremanje knjige. Luko se u međuvremenu razbolio, ali čim se opravio, sakupio je građu i počeo raditi. Obzirom da živim u Splitu, dolazio sam k njemu u Dubrovnik i pomagao mu. Kad smo sve pregledali, predali smo građu Zoranu Boškoviću, vlasniku Naklade Bošković iz Splita, a knjiga je izašla iz tiska krajem ožujka. Prvi primjerak iz tiska odnio sam Luku u njegov dom u Dubrovniku. Bio je vidljivo ganut, ali neizmjerno ponosan i sretan što je dočekao objavljivanje. Bio je svjestan da neće dočekati predstavljanje, ali me, kao prijatelja i kuma, zamolio da to napravim. Obećao sam mu da ćemo to napraviti. Želio je da knjigu predstavimo i u Metkoviću – gradu u kojem je prvi put javno predstavio svoje sabrane pjesme. To je bilo u kolovozu 2019. u potpuno ispunjenoj Galeriji GKS-a“, kazao je prof. Matičević.
O utjecaju dvojice akademika na hrvatsku književnost i kulturu te o knjizi na predstavljanju u Metkoviću govorila je i dr. sc. Katja Bakija, izvanredna prof. Sveučilišta u Dubrovniku te književna urednica i književna kritičarka koja je dugi niz godina surađivala s Lukom Paljetkom.
„Knjiga za naslov ima citat iz djela hrvatske književnosti Petra Hektorovića ‘Ribanje i ribarsko prigovaranje’. Naime, to su riječi ribara Paskoje i Nikole koji pjevaju dok putuju sa svojim gospodarom. To je zanimljivo jer su to ishodišta Tonka Maroevića – Split kao njegov rodni grad i Hvar kao mjesto njegova porijekla. Knjiga je ujedno posljednje izdanje koje je akademik Luko Paljetak uredio za svoga života i u njoj su vrlo precizno zabilježena desetljeća njihova druženja i izmjenjivanja razglednica, soneta, pisama, raznih čestitki itd. To je zaista vrijedno dokumentirano izdanje na više od 600 stranica putem kojih možemo pratiti kako su komunicirala dva kolosa hrvatske književnosti i hrvatske kulture. Knjiga je zaključena onim čime je započelo predstavljanje večeras u Metkoviću – sonetnim vijencem koji je Luko počeo pisati dan nakon Tonkove smrti. Paljetak je odavno bio zaljubljen u sonete, a kasnije im se okrenuo i Tonko Maroević te su vrlo često jedan drugome slali sonete. Sonetni vijenac kojim je knjiga završena je svjedočanstvo njihova prijateljstva, poštovanja i uvažavanja, ali i pokazatelj velike virtuoznosti Paljetka kao pjesnika. Usuđujem se reći kako su njih dvojica zaista zadužili hrvatsku književnost i kulturu i kako će doista dugo trebati da se popuni praznina nastala njihovim odlaskom“, istaknula je dr. sc. Bakija.
Izvor: Metkovic.hr
-
Novosti2 danaSPLITSKA ULICA
Electronic Solution otvorio svoja vrata u Metkoviću
-
Novosti2 danaKREATIVNOST I INOVATIVNE TEHNIKE
Metković dobio novi frizerski salon – Mystic Hair Tech
-
Novosti3 danaTRG KRALJA TOMISLAVA
Blagoslovom adventskog vijenca i prigodnim programom započela ovogodišnja manifestacija Advent Metković
-
Novosti2 danaGRAD METKOVIĆ
Božićnice umirovljenicima do 430,00 eura mirovine i ove godine “stižu na kućni prag”
You must be logged in to post a comment Login