Moraju vratiti dva milijuna kuna iako je vještak dokazao da nisu bili jamci

Među tisućama hrvatskih građana, kojima prijeti ovrha su Marina Nenad Medak iz Metkovića. Naizgled obična hrvatska priča, koju slušamo svakodnevno poprima nove dimenzije ako se zna da su Medaci u dužnički odnos uvedeni na prijevaru. Radilo se o iznosu od stotinu tisuća tadašnjih njemačkih maraka kredita, koji je kod Dubrovačke banke podignuo N.T., a koji je u međuvremenu narastao na više od dva milijuna kuna, računajući ugovorenu kamatu od jedanaest posto te zakonske zatezne kamate.
Nenadov potpis na ugovoru o kreditu je falcificiran, on taj dokument nikada nije potpisao, što dokazuje punih sedamnaest godina. Ipak, to nije spriječilo Dubrovačku, a kasnije OTP banku da podigne ovrhu na sve pokretnine i nekretnine u njegovu vlasništvu. A najteže im je što ovrha visi nad kućom, pa bi se ni krivi ni dužni mogli naći na ulici.

Uništen život

Marina i Nenad su prevareni i, kako to drukčije reći nego, dovedeni do ludila. Sjedimo u njihovoj kući i razgovaranmo. I pritom nije lako ne primijetiti hrpu tableta bez kojih bračni par ne mogu provesti normalan dan. Izgubili su zdravlje, ali se ne daju. Bore se protiv nepravde koja im prijeti uništiti život, bore se da njihov 17-godišnji sin ne ostane bez krova nad glavom. Njihova mučna životna priča i borba s bešćutnim sustavom ispričana je i u dokumentarnom filmu redatelja Nevena Hitreca znakovitog naslova “Ovrha”, koji je premijerno prikazan na ZagrebDoxu, a prikazivat će se i diljem Europe na festivalima dokumentarnog filma.

– Toliko puta mi padne na pamet da popijem sve te tablete, pa valjda će se onda netko upitati zašto je ta Marina to uradila. Što ju je natjeralo na takav čin? A najteže im je uoči sudskog ročišta. Tada ne spavaju, bdiju po cijele noći, nadaju se preokretu, ali pravde nema. Potucanja po sudu, traženje odvjetnika, maratonska sudovanja, postala su svakodnevica ovih ljudi posljednjih sedamnaest godina. Sve ih je to mentalno i financijski iscrpilo.

Nekada se zna dogoditi da nemamo ni za kruh, ali mučimo se i radimo. Skupljam boce, uzdam se u Boga i vjerujem u njega. Molim krunicu svaki dan, kazat će Marina, pokazujući hrpu dokumentacije o svom slučaju. Sve datume zna napamet, kada je koje ročište održano, što je na njemu bilo. Marina sumnja u spregu sudaca, odvjetnika, javnih bilježnika i DORH-a, jer kako drukčije protumačiti da godinama dokazuju to da je potpis na ugovoru falsificiran.
Kao papagaji ponavljaju da je Nenad na prijevaru postao solidarni dužnik te je tako za tuđi kredit jamčio svom svojom imovinom, svim pokretninama i nekretninama. Danas im banka oduzima sve, ali to očito nikoga nije briga. Ni sudove, koji godinama sude, zakazuju ročišta pa otkazuju, ne žele saslušati oštećene, ni odvjetnike koji u njima vide dobru zaradu pa ih zavlače sve dok im izmuzu i zadnju kunu iz džepa.

Čekanje pred sudnicom

– Možete misliti koliko je apsurdna ta situacija. Ja dođem u sud u Metkoviću i čekam ispred sudnice, čekam i čekam. Sutkinja slučajno izađe vani, kažem joj da imam zakazano ročište, a ona veli da je odgođeno jer je bolesna, mora doktoru, prisjeća se Nenad, koji je pet godina od toga istog suda tražio da se provede grafološko vještačenje potpisa na spornom ugovoru o kreditu, kako bi se nedvojbeno utvrdilo da ga on nije potpisao.

I napokon, uspio je dokazati da je potpis krivotvoren, da on nije zašvrljao nečitko ime i prezime već netko drugi koji ga je smišljeno htio prevariti. Službeni grafolog centra “Ivan Vučetić” rekao je svoje, a sada je na potezu županijski sud u Dubrovniku, koji mora potvrditi pravomoćnu presudu u njihovu korist. Ali ni to ne ide glatko. Iako je dokazano da to nije njegov potpis banka se žalila i sudovanje se nastavlja. Ako su i na trenutak pomislili da je tu kraj, prevarili su se.

Umjesto da ih se oslobodi od bilo kakve odgovornosti jer je potpis falsificiran, a sutkinja Općinskog suda u Metkoviću je uistinu presudila u njihovu korist, predmet je već devet mjeseci zaglavio na Županijskom sudu u Dubrovniku, jer se OTP banka žalila na prvostupanjsku presudu. Opet apsurdno obrazloženje i objašnjenje da je glavni dužnik u nepovoljnijoj poziciji u odnosu na solidarnog jamca, u ovom slučaju Neneda Medaka, pa se ovrha treba provesti nad njegovom kućom.

Spisi u ladici

– Bili smo nekoliko puta u predsjednice Županijskog suda u Dubrovniku. Mi tamo dođemo, čekamo, pa nas ona primi i kaže da će upozoriti suca na predmetu i tu sve završava. Mi se vratimo natrag u Metković, a spisi u ladicu, ogorčena je Marina Medak, koja kaže da su joj ugrožena ljudska prava, da u pravnoj državi za koju se i njezin muž borio nema nikakva prava.

– Nemam se više kome obratiti. Gdje se god okrenem nailazim na zid – kazuje Marina, koja je izgubila vjeru u institucije pravne države. Vjerujem samo u Boga i on mi daje snage, kaže Marina Nenad je branitelj, ratni vojni invalid, ali o tome ne želi govoriti jer ga je sustav izvarao. Nitko nije stao na njegovu stranu, uzdaj se u se i u svoje kljuse, shvatili su Medaci čekajući kad će, nedajbože, doći onaj najcrnji dan. Dan kad će ih sudski ovršitelji izbaciti na ulicu.

Prenosi: Slobodnadalmacija.hr