Ostanimo u kontaktu

VREMEPLOV

Na današnji dan rođen je Stojan Vučičević

Objavljeno prije

Pjesnik, putopisac, prevoditelj i novinar Stojan Vučičević bio je od onih koji su životom prolazili nenametljivo, obzirno, odmjereno, ali tankoćutno i predano. Jedan od brojnih u povijesti hrvatske književnosti koje je životna borba istrošila prebrzo i prerano.

Rođen je 7. srpnja 1941., a umro je 22. rujna 1989. godine u trenutku kada je, kako je netko tada primijetio, sve postajalo vraški uzbudljivo. Nije dočekao politički rasplet, a politika mu se tako nemilosrdno plela u život da je, nizašto, kako je onda već bilo, kao mladac, gimnazijalac, okusio užas Svetog Grgura, otočića zatvora pored Golog otoka, kamo su komunističke vlasti slale golobrade nepodobnike. I poslije, do smrti, na neki je način kažnjavan zbog svojeg nepotkupljivog hrvatskog osjećaja.

Vučičević se rodio u Turkovićima, u Hercegovini, no osjećaj pripadnosti vezao je uz Neretvu i Metković, gdje je pohađao osnovnu školu i dijelom gimnaziju. Dio gimnazijskih dana proveo je u Pločama, a Filozofski fakultet završio je u Zadru. Rano je, poput svakog pravog lirika, osjetio poziv poezije. Boravak u Parizu u tome ga je učvrstio i znatno mu pomogao u prevodilaštvu.

Bio je urednik splitskog književnog časopisa Vidik i novinar kultnog lista za kulturu Telegram te urednik književne revije Republika. Kada se zaposlio na Televiziji kao redaktor, svojom je pjesničkom osobnošću, ljepotom jezika i stilskom dotjeranošću obogaćivao tuđe tekstove. Radeći, pak, u uredništvu kulture kao novinar, skromno i bez nadmetanja autorske osobnosti, stavljao je u prvi plan riječ, sklad misli i izraza često anonimno, ali nikada nezamjetljivo.

Pišući o poeziji i pjesnicima, pa i za emisiju TV kalendar, sažimajući svoje raskošno literarno nadahnuće u šturi dnevni televizijski izričaj, Stojan nije dopustio pjesniku u sebi da zamre. Zadnja njegova pjesma objavljena u novinama nekoliko dana prije njegove smrti znakovita je naslova: Umrijeti u Hrvatskoj. Samo godinu poslije, smrt i patnja, postali su u Hrvatskoj svakodnevica.

Uz pjesničke zbirke Greben, SigaČavli, ŠibanicaVučičević je objavio putopisnu prozu Podmornica u kojoj nas je proveo svojim lirskim svijetom, od zavičajne Neretve do čežnje svojih pjesničkih duša – Pariza, potom Zadrom i Zagrebom, gradom u kojemu je najdulje živio i na čijem groblju počiva.

Ovdje gdje svjetlost ne pokreće lišće
Legla je zemlja na koju nisam sviko
Poput vjetra rasipam se, stišćem,
zadnja sam žrtva ništa i nitko. 

Izvor: magazin.hrt.hr

SRETAN ROĐENDAN

44 godine su prošle od osnutka KUD-a Metković

Objavljeno prije

44 godine su prošle od kad je osnovano Kulturno umjetničko društvo Metković, davne već 1977. godine, 9. veljače osnovan je ud skupine gradskih entuzijasta među kojima su bili profesori Radojka i Vide Bagur, Zdravko Obradović, Danilo Obradović, Marica Božinović i drugi…

Društvo je uglavnom djelovalo u školama, bilo osnovnim ili srednjim, a objedinjavalo je razne aktivnosti amaterskog stvaralaštva poput folklora, mandolinskog orkestra, zbora, dramskih aktivnosti, koje su se poslije odvojile u MAK, te čak i fotografske sekcije.

Koristimo ovu priliku da im poželimo da što prije počnu sa radom, da se u prostorijama Društva ponovo čuju pjesme i odzvanjaju koraci svih uzrasta našeg društva, na radost svih nas i čuvanja tradicije svog zavičaja. Sretan vam 44 rođendan!

Kao i cijelo društvo i vas je zadesila ova nazovimo je epidemiološka izolacija, ali sve je prolazno tako će i ovo proći, i uskoro će se opet u našem gradu čuti ples i pjesma.

 

Nastavi čitati
Pekarstvo Metkovka – Akcija Sl8 Banner 300×250
SNJEŽANA ĆUŽE 300px

Najčitanije