Jedna sjajna generacija nogometaša Neretve pod vodstvom  uprave i trenera Ante Prce, u sezoni 1970./71., osvojila je prvo mjesto u južnoj skupini Dalmatinske zone u nadmetanju s Jadranom iz Ploča, Zmajem iz Makarske, Orkanom iz Dugog Rata, Jadranom (Tučepi), Omišom, Uranijom, Slavenom (Gruda), Dubrovnikom i Neretvancem iz Opuzena.

U 18 utakmica i 14 pobjeda te četiri neodlučena ishoda, Neretva je osvojila 32 boda i kao prva plasirala se u tadašnju Drugu saveznu nogometnu ligu-jug u ostvarivši najveći klupski uspjeh do tada. U novoj sezoni  nadmetala se s klubovima iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Crne Gore.

U  sezoni  1970./71.,boje Neretve branili su:

Zvonko Arapović, Nikola Bebić, Mato Brečić, Mirko Crnčević, Ante Ćuže, Dragan Dominiković, Mićan Draženović, Gorijan  Draženović, Miro Džakula, Igor Gašpardi, Branko Gutić, Branko Jelčić, Nikola Kaleb, Bartul Kaleb, Frano Kovačević, Božo Limov, Maksim Lojpur, Bariša Majić, Željan Mateljak, Ante Medar, Josip Medar, Petar Mijoč, Jakov Petković, Tihomir Prce, Ranko Primorac, Miro Prusac, Stjepko Šimović, Uzeir Srna, Salih Tikveša i Marin Volarević.

Stjecanjem statusa drugoligaša valjalo je urediti klupske objekte, postaviti ogradu, kabine za pričuvne igrače i ostalo što je trebalo kako bi se ispunili uvjeti za natjecanje. Sve je to napravljeno , pa su započele pripreme za novo natjecanje pod vodstvom trenera Antona Dračića Baje . Na startu je Neretva doživjela nekoliko uzastopnih poraza, pa je Dračića na mjestu trenera zamijenio  Ante Prce. Nažalost, u jesenskom dijelu prvenstva klub je ostvario samo tri pobjede i pet puta odigrao neodlučeno te je „zapela“ na posljednjem mjestu, pa je tijekom zimske stanke došlo do brojnih promjena u igračkom i stručnom kadru.

Za trenera je stigao prekaljeni internacionalac i reprezentativac Muhamed Mujić, iz Veleža su stigli igrači Šefik Alajbegović, Faruk Drocić, Vahid Halilhodžić (Vaha), Tomislav Novak (danas liječnik specijalista) i Miroslav Kordić.

U proljetnom dijelu Neretva je zaredala pobjedama (Lovćen, Borac Čapljina, Budućnost (Titograd-Podgorica), Rudar (K) i Igman (Konjic)), a ostvarila je i pet neodlučenih ishoda, s ukupno 31 bodom. Ipak, zauzela je 16.mjesto , a iza nje su bili Iskra iz Danilovgrada i Lokomotiva iz Mostara, te su ta tri kluba morala napustiti Drugu ligu.

Posebno je u sjećanju ostala utakmica s Pofalićkim na sarajevskoj Grbavici (1:1) jer je Neretvi igrala samo pobjeda, a Pofalićkom je bio dovoljan bod kojega je osvojio te je s također 31 bodom zauzeo 15 mjesto i ostao u ligi zbog bolje gol-razlike .

Na taj ogled iz Metkovića su autobusom i osobnim automobilima putovali brojni navijači Neretve koji su bučno podržavali svoje igrače. Neretva je povela, ali su domaćini poravnali, što je kod navijača Neretve izazvalo opću konsternaciju jer su znali da bod nije dovoljan za opstanak.

Tijekom sezone osim igrača koji su igrali sezonu ranije i onih  koji su u novoj drugoligaškoj sezoni došli kao pojačanja  i koje smo spomenuli, još su nastupali Ivan Barbir, Jozo Ćužić, Tomo Dragović, Mile Dugandžić, Ivan Gnječ, Enver Jakirović, Jure Jerković, Šefik Mulaosmanović, Pero Popić, Mile Spužević i Velibor  Šimović.

Neretva se nakon napuštanja Druge lige nastavila natjecati u Dalmatinskoj ligi-jug