Ostanimo u kontaktu

SPORT

Metković nije samo rasadnik darovitih rukometaša nego i trenera i sudaca

Objavljeno prije

U proteklih gotovo šest desetljeća rukometni sport u Metkoviću ostvario je sjajne sportske rezultate u zemlji i u svijetu. Metković je postao prepoznatljiv rasdnik velikog broja rukometnih veličina, reprezentativaca, trenera , rukometnih sudaca i ljudi koji su obnašali visoke funkcije u domaćem i inozemnom rukometu.

Povod ovom osvrtu je vijest da će Mario Bjeliš, nekadašnji igrač Metkovića i niza klubova u zemlji i u Europi, te uspješan rukometni trener, trenersku karijeru od ljeta nastaviti u šesterostrukom prvaku Austrije ALPLA HC Hard, u klubu u kojemu je prije nekoliko godina i igrao.

Taj bivši rukometaš sudjelovao je u najvećim uspjesima metkovskog rukometa u dužem razdoblju, a potom je započeo uspješnu trenersku karijeru u Metkoviću, nastavio u Splitu i Ljubuškom, a od ljeta će svoje stručno znanje prenositi rukometašima iz Austrije jer su čelnici kluba prepoznali njegovu stručnost i ljudske kvalitete.

Upravo je njegova nova afirmacija i nas ponukala da zagrebemo kroz povijest metkovskog rukometa i da se prisjetimo brojnih bivših rukometaša koji su postali treneri klubova i reprezentacija u zemlji i u svijetu.

Sredinom šezdesetih godina prošloga stoljeća treba podsjetiti na golemu ulogu Zdravka Vučičevića koji je u kasnijem razdoblju ustrojio rukometnu klupsku školu , odgajajući mlade igrače u dugom razdoblju.

Izvrsni rukometaši iz tog starijeg razdoblja, braća Luka, Pero i Tomislav Veraja nakon završetka igračke karijere radili su i još raden kao treneri u Hrvatskoj i Europi.

Ivica Vuica također bivši igrač, radi kao trener u Italiji, Nedjeljko Družijanić je u Ivanić Gradu, Zvonko Kaleb u Dugom Selu, Jerko Alujević je još uvijek aktivan u ŽRK Metković, Jure Volarević je nekoliko desetljeća bio jedan od ključnih stručnjaka u RK Mehanici, i RK Metkoviću, Mate Nikolić vodio je nekoliko klubova a ostavio je golem trag radeći i u ŽRK  Metković.

Trenerskim radom bavili su se ili se još bave u zemlji i u svijetu, Tomislav Dragun, Vlaho Lovrić, Nikica Lovrić, Vedran Čurak, Nikica Batinović, Slobodan Batinović, Joško Jukić, Damir Rezić, Zdravko Medić, Siniša Markota, Dragan Jurković, Ivan Šprlje, Filip Romić, Miro Bjelajac, Ivan Matić, Željko Bočkaj, Dragan Brljević, Ante Mateljak, Dragan Jerković, Luka Čupić, Mojmir Majić, Ivica Obrvan -mlađi, Mario Batinović, Patrik Čavar, Nikša Kaleb…

Brojne domaće i inozemne klubove, ali i razne reprezentativne selekcije vodili su ili još vode Slavko Goluža, Ivica Obrvan Linci, Davor Dominiković,Ilija Puljević, Željko Babić , Vladimir Mana Jelčić i Luka Panza.

Treba reći da su mnogi igrači koji su iz drugih sredina došli u Metković, nakon završetka plodnih karijera nastavili raditi kao treneri (Balić, Metličić, Vukas, Maraš, Vujović, Radek, Matošević, Kljajić, Jović…).

Dodajmo i to da su neki od spomenutih trenera ujedno bili ili još jesu i kvalitetni rukometni suci.

I da zaključimo, pratitelji rukometa u zemlji i u svijetu ne prepoznaju Metković samo po klupskim postignućima, već i po trenerskim i sudačkim postignućima, a sve zahvaljujući trudu i naporima svakog od tih bivših igrača i  svakako dugoj rukometnoj tradiciji koja se njeguje i održava u Metkoviću.

HRVATSKI TIGAR

Umro legendarni borac Branko Cikatić

Njemački časopis Karate Budo Magazine 1989. dodijelio mu je nagradu Zlatna rukavica i proglasio ga najpopularnijim borcem na svijetu. Spomenimo kako su tom prilikom iza Hrvatskog tigra ostali velikani kao što su Jean-Claude van Damme i Chuck Norris

Objavljeno prije

Umro je Branko Cikatić (65), jedan od najvećih boraca u povijesti, legendarni ‘hrvatski tigar’.

Cikatić je prava legenda borilačkih sportova i osvajač mnogih europskih i svjetskih medalja u tajlandskom boksu i kik-boksu. Hrvatski borac pokorio je Aziju, a posebno popularan bio je u Japanu, gdje se često borio tijekom profesionalne karijere. Najviše će se pamtiti da je Hrvatski tigar bio prvi pobjednik turnira K-1 Grand Prix, koji je osvojio u Japanu 20. travnja 1993. godine.

Njemački časopis Karate Budo Magazine 1989. dodijelio mu je nagradu Zlatna rukavica i proglasio ga najpopularnijim borcem na svijetu. Spomenimo kako su tom prilikom iza Hrvatskog tigra ostali velikani kao što su Jean-Claude van Damme i Chuck Norris.

Od devedesetih je u Hrvatskoj trenirao mlade borce te je osnivač Hrvatskog saveza tajlandskog boksa. Cikatić je snimio i film ”Skyscraper” u kojem je glumio  s Anne Nicole Smith. Nije se dugo zadržao u glumačkim vodama jer znao je reći: “Takav život nije za mene.”

Legendarni ‘hrvatski tigar’ dugo se borio za život, a problemi su počeli u svibnju 2018. godine kada je završio u bolnici.

Sepsa, bolnička bakterija, plućna embolija, a zatim i Parkinsonova bolest, sve je to morao nositi sa sobom veliki hrvatski borac. Cikatić je član Kuće slave splitskog sporta.

Piše: Vecernji.hr

Nastavi čitati
Pekarstvo Metkovka – Reklama1 300×250
Grey&Pardino Pub Kviz 300px

Najčitanije