Ostanimo u kontaktu

NOĆ GLADIJATORA 2019. ČAPLJINA

Ivan Vladimir izgubio odlukom sudaca, Nikola Matić obranio titulu unatoč prijelomu ruke

Objavljeno prije

Foto: Caportal.net

U petak, 3. svibnja održan je 18. po redu borilački spektakl ‘Noć gladijatora 2019.’ u Gradskoj sportskoj dvorani u Čapljini. Mnogobrojna publika i ljubitelji borilačkih vještina stigli su iz cijele regije kako bi uživali u borbama u organizaciji KBK ‘Sensei’ iz Čapljine.

Najveće iznenađenje večeri bila je borba Nikole Matića, koji je unatoč lomu ruke koji se dogodio u petoj rundi bio bolji od Davida Kasasa s kojim se borio punih 10 rundi!

Nama je bio zanimljiv meč metkovskog borca Ivana Vladimira koji je borbu od Imoćanina Tina Patrlja izgubio jednoglasnom odlukom sudaca. Nakon meča je izjavio:

– Poraz nakon godinu dana pauze. Nakon prve runde nisam mogao držati ruke gore, išao sam poslije na jedan udarac al nisam mogao spojiti nikako ruke kao olovo teške. Ne znam jel pretreniranost jer fizički sam bio jako spreman. Moja je greška i samo moja krivica jer ulazim srcem u mečeve. Idemo dalje, nastavit ću trenirati cijelo ljeto jer u 9 mjesecu me očekuje novi meč, rekao je Vladimir te zahvalio svojim trenerima i svima koji ga podržavaju.

U najnapetijem meču večeri čapljinski borac je dokazao zašto je najbolji u regiji – boksao je punom snagom pet rundi sa slomljenom rukom!

– Borba je bila odlična, unatoč nezgodi koja se dogodila u petoj rundi kada sam dobio prijelom ruke. Iskreno, očekivao sam prekid meča jer je moj protivnik barem tri puta bio u teškom nockdownu, ali preživio je. U petoj rundi pogodio sam ga jakim desnim krošeom, on je ostao na nogama, a meni je ruka pukla skroz. Ovo je sigurno jedan od zahtjevnijih mečeva u posljednje vrijeme, moj protivnik zaista je bio tvrd, – rekao je Nikola Matić.

Na koncu Matić je posve zasluženo slavio i to jednoglasnom odlukom sudaca 3:0.

U reviji dojmljivih borbi teško je izdvojiti najbolje, pa tako možemo krenuti redom.

Ovogodišnji borilački spektakl otvorio je mladi Ivan Blažević iz Višića koji je, nakon četiri runde, pobijedio svog protivnika Asmira Skutinu iz Albanije.

Jedina borba u Noći gladijatora, koja je završila neriješenim rezultatom je borba između čapljinskog borca Marija Markovića i Xhuliana Zaranjaka.

Polovica večeri, točnije četvrta borba donijela je meč između djevojaka, u kojoj je Matija Paradžik pobijedila svoju protivnicu Mariju Torlaković, koja je u drugoj rundi predala meč.

Peta borba donijela je pobjedu za Nikicu Radonića iz Vrgorca, koji je slavio nad Harisom Hrustanovićem iz Zenice.

Boksač iz Čapljine, Petar Mrvalj u šestoj borbi večeri pobijedio je svog protivnika Harisa Radmilovića.

Vrijedi napomenuti kako je hrvat Hrvoje Sep bio bolji od mađara Janosa Vassasa iz Mađarske. U najkraćoj borbi večeri Sep je istaknuo sve svoje prednosti i došao do najbrže pobjede.

Cijeli borilački spektakl u Čapljini uveličale su i Čapljinske mažoretkinje.

Ovaj borilački spektakl, koji je jedan od prepoznatljivijih u regiji, 18. godinu za redom okupio je veliki broj obožavatelja borilačkih sportova, koji su tijekom cijele večeri podržavali sve borce.

100 GODINA NOGOMETA U METKOVIĆU

Metkovski reprezentativci – veliki igrači iz malog grada

100 godina nogometa u Metkoviću (10.dio)

Objavljeno prije

Autor

U Metkoviću su ponikli brojni nogometaši među kojima je bio veći broj onih koji su zbog svoje darovitosti i kvaliteta napuštali NK Neretvu (pa i ONK Metković), i odlazili su u druge sredine u kojima su stekli punu afirmaciju, a potom nosili dresove reprezentatitivnih selekcija, kako u bivšoj državi tako i u samostalnoj hrvatskoj državi.

Bilo je i igrača koji su dolazili igrati  u Metković, a bili su članovi reprezentacija svoje zemlje.

Prema podacima, evo imena reprezentativaca koji su igrali u Neretvi:

Andrija Anković, Mišo Krstičević, Toni Markić, Darijo Srna, Vahid Halillhodžić, Igor Štimac, Amarildo Zela, Sergej Jakirović, Nikica Jelavić, Marin Ljubičić, Bruno Petković, Jure Obšivač i Duje Medak. Ne treba zaboraviti da su igrači Neretve Enver Jakirović Ekra i Suad Šoše osamdesetih godina prošloga stoljeća gotovo jedno desetljeće bili članovi amaterske reprezentacije Hrvatske.

Andrija Anković (1937.-1980), rođenn je u Gabeli, počeo je u tamošnjem GOŠK-u, prešao u Neretvu 1955., a u Hajduk za kojega je odigrao 326 utakmica i postigao 250 golova, 1958.godine.

Na OI u Rimu, kao član reprezentacije Jugoslavije okitio se zlatnom medaljom, a na SP u Čileu, reprezentacija u kojoj je igrao zauzela je četvrto mjesto.

Nakon Hajduka igrao je i bio je trener u Njemačkoj, zatim je bio trener Omiša te mlađih uzrasta u Hajduku. U Gabeli se svake godine u spomen Andriji Ankoviću održava Memorijalni turnir ‘Andrija Anković’.

Mišo Krstičević (1958), počeo je vježbati u Pločama, za Neretvu je igrao do 1987. godine, zatim odlazi u Hajduk i ostaje do 1983.

Za Hajduk je odigrao 300 utakmica, za A selekciju Jugoslavije odigrao je 7 utakmica, nastupao je za Velež i Rijeku, te u Njemačkoj gdje je i završio karijeru nogometaša.

Kao trener vodio je Neretvu, Jadrana (T), Jadrana (Ploče), Hajduk,radio je i u Tirani, Zrinjskom iz Mostara,a bio je pomoćnik Igoru Štimcu u reprezentaciji Hrvatske.

IGOR ŠTIMAC 

Rođen je u Metkoviću 1967.godine, počeo je u Neretvi iz koje 1985. preseljava u Hajduk, a onda je odigrao na posudbi jednu sezonu u Neretvi, a jednu u Vinkovcima.

Slijedi povratak u Hajduk (do 1992.), odlazak u Cadiz CF, ponovo se vraća u Hajduk, a zatim je četiri godine igrao u Derby County F.C., dvije godine u West Ham Unitedu, te na kraju jednu sezonu u Hajduku.

Igrajući za reprezentaciju tadašnje države sakupio je 20 nastupa za mladu reprezentaciju , a potom 53 nastupa za Hrvatsku.

Kao trener vodio je Hajduk,Cibaliu,Zagreb,reprezentaciju Hrvatske i NK Zadar, a trenutačno je izbornik (trener) reprezentacije Indije, druge najmnogoljudnije zemlje svijeta.

Darijo Srna

Rođen u Metkoviću , 1982.godine, zarana je stupio na igralište Neretve, gdje je u mlađim uzrastima nastupao do 1999., kada prelazi u HNK Hajduk za kojega je odigrao 69 utakmica, a onda 2003., odlazi u Šahtar Donjeck, gdje je kao kapetan momčadi osvojio brojne trofeje. Posljednju sezonu aktivnog nogometaša proveo je u Cagliariju u Italiji, a 2019.godine, vratio se u svoj Šahtar na mjesto pomoćnog trenera.

Darijo je za reprezentaciju Hrvatske odigrao najviše utakmica, a bio je i njezin kapetan. Kao najsrčaniji igrač Hajduka, dobio je nagradu Torcide hajdučko srce za 2003.godinu.

Sergej Jakirović

Rođen je 1976., u Metkoviću, prošao je mlađe uzraste Neretve, a igrao je i u ONK Metković. Godine 1996., prelazi u RNK Split, a ona je igrao za sljedeće klubove : Spartak (Trnava),NK Pula,NK Istra,NK Korotan,NK Kamen Ingrad,NK Zagreb,CSKA Sofija,ASKO Pasching, NK Rijeka,SK Austria Karnten, SV Spittal, NK Lučko,Radnik Sesvete,Sloga Gredelj, i NK Dugo Selo gdje je započeo trenersku karijeru vodeći mlade.

U razdoblju 2005.-2006.,za reprezentaciju Bosne i Hercegovine odigrao je pet utakmica.

Od 2018.godine trener je prvoligaša Gorice.

Vahid Halilhodžić igrao je u Neretvi u proljetnom dijelu prvenstva u tadašnjoj Drugoj saveznoj ligi, a došao je iz Veleža. U tom je klubu ostvario sjajne reference, igrao je u Francuskoj i za reprezentaciju Jugoslavije. Kao trener vodio je brojne klubove (i Dinamo), te više reprezentacija.

Amarildo Zela osamdesetih je igrao za Neetvu, a bio je član reprezentacije Albanije.

Nikica Jelavić, također je ponikao u Neretvi i brzo preselio u Hajduk. Igrajući i dokazuzujući se kao strijelac, nekoliko utakmica odigrao je za reprezentaciju Hrvatske.

Marin Ljubičić (sin Ante Ljubičića nekadašnjeg igrača Neretve), preselio je u Hajduk još dok je pohađao Osnovnu školu don Mihovila Pavlinovića u Metkoviću. Svojim umijećem priskrbio je mjesto u sastavu, i pozive za hrvatske selekcije. Neko vrijeme igrao je u Zadru, a trenutačno je u inozemstvu.

Bruno Petković(sin Jakova Petkovića, nekada igrača Neretve, Borova i Osijeka) zarana je preselio u Zagreb. Igrao je Dinamu i drugim klubovima u mlađim uzrastima, zatim je preselio u Italiju gdje je među ostalim bio i član Bologne, a onda se 2018.godine vratio u Dinamo gdje je postao standarni član prve momčadi , a tijekom 2019. i član hrvatske najbolje vrste.

Jure Obšivač i Duje Medak, također su nogometnu abecedu učili u Metkoviću, a onda su postali igrači Hajduka i članovima mlade reprezentacije Hrvatske. Danas su uspješni nogometaši.

Dodajmo da je i Mario Ćuže, igrač Dinama iz Zagreba, također među članovima mlade reprezentacije Hrvatske.

Nastavi čitati
Pekarstvo Metkovka – Reklama9 300×250

Najčitanije