Ostanimo u kontaktu

42. GODINE ZANIMLJIVOG I SADRŽAJNOG TRENERSKOG RADA

Ilija Puljević odlazi u trenersku mirovinu

Objavljeno prije

Ilija Puljević Duka

Foto: Viktor Ljungström

I prošle smo godine nastojali razgovarati s rukometnim trenerom, Metkovcem Ilijom Puljevićem Dukom, ali nam se ta želja ostvarila tek ovoga ljeta. Očekivali smo kako će nam priopćiti ime novog kluba kojega će pripremati i voditi u utakmicama za bodove, ali ništa od toga. Duka je nakon 42 godine zanimljivog i sadržajnog trenerskog rada rekao: dosta.

– Odlučio sam nakon toliko godina rada u Hrvatskoj i u drugim zemljama sabrati dojmove i konačno uživati sa svojom obitelji koja je veći dio života bila lišena našega zajedništva, a sve zbog moga posla. Naravno, rukometu nisam rekao zbogom jer smo već započeli pripreme za održavanje rukometnog kampa u Rovinju sljedeće godine čiji sam jedan od utemeljitelja i na kojemu se u lipnju  okupilo 1800 sudionika iz 12 zemalja. Mogu reći da je u rad uključeno 18 trenera među kojima su ove godine bili i Metkovci Nikica Batinović, Vladimir Jelčić i Dragan Brljević. Osim toga pripremam se za niz stručnih predavanja trenerima u Švedskoj – rekao je na početku razgovora Puljević.

No, nama valja malo zaviriti u prošlost i predstaviti razvojni put metkovskog trenerskog internacionalca. Kao i mnogi dječaci u Metkoviću i Puljević je trenirao rukomet, ali sredinom sedamdesetih godina prošloga stoljeća teško je bilo izboriti status igrača prve sedmorke. Stoga se Duka u mladim danima odlučio posvetiti trenerskom poslu, upisao je Višu trenersku školu i prionuo poslu s mladima. Na kvalifikacijama u Svetozarevu (1979) za ulazak u Prvu ligu bio je pomoćnik treneru Jurici Volareviću s kojim je i dalje surađivao.

Njegova preokupacija bio je rad s mladima za koje je sačinio brojne programe rada . Radio je u Mehanici, a prvi profesionalni trenerski ugovor za rad s mladim igračima potpisao je u sezoni 1989./90. s RK Zagreb gdje je ostvario izvrsne rezultate. Još je 1985. vodio razgovre o preuzimanju prve momčadi Zagreba, ali do konačnog dogovora nije došlo. Još dok je bio u Metkoviću dvaput je vodio svoje mlade igrače na Partille kup u Švedsku gdje je njegov rad odmah zamijećen.

Početkom devedesetih odlazi u Švedsku, u zemlju u kojoj je proveo 11 godina vodeći brojne klubove.

– Točno, u toj sam zemlji u nekoliko navrata proveo 11 godina. Kao trener vodio sam RK Metković, Trimo Trebjne,Prevent, IK Savenhof (ukupno 5 godina), Lugi HF herr, LIF Lindsberg, Orebro, Izviđač , AL Rajan (Katar) i druge. Moram reći da sam zadovoljan svojom trenerskom karijerom, upoznao sam zemlje i ljude, stekao prijatelje, odgojio brojne vrhunske igrače. –

Lako je zaključiti da je Duka i u materijalnom smislu dobro prošao, iako o tomu ne želi govoriti. Mukotrpno je učio i radio, nikada se nije odricao svojih principa i oblika rada, a glavna formula za opstanak pa i rezultate svakog kluba leži u radu s mladima. Gdje god nije nalazio istomišljenike za takav stav ne bi nastavljao raditi. Da je pronalazio talente i s njima radio svjedoči i događaj s nogometnim reprezentativcem Igorom Štimcem. Kad je nogometašu bilo 15 godina, Duka ga je bez znanja oca Vlade poveo na turnir u Rovinj gdje je Igor proglašen za najboljeg vratara! Igor je ipak nastavio igrati nogomet.

Kako rekosmo, Puljević je devedesetih otišao u Švedsku. Ubrzo je imenovan sportskim ambasadrom Hrvatske u Skandinavskim zemljama.

I onda, potkraj devedesetih dolazi na mjesto trenera RK Metković Jamba (tada su stigli i igrači: Goran Jerković, Metličić, Sršen, Sulić…), osiguran je plasman u KUP EHF-a i drugo mjesto u prvenstvu Hrvatske.

U prosincu 1999. naslijedio ga je Ivica Obrvan Linci.

Osim u klubovima, Duka je vodio i reprezentacije sljedećeih zemalja:

Hrvatska (1997/98), a najveći uspjeh bila je zlatna medalja na Mediteranskim igrama u Bariju, zatim reprezentaciju Švedske (žene), Italiju (koordinator rada svih selekcija) i Kuvait.

Logično je stoga i pitanje o zamoru u poslu?

Ma ne, ja se nisam umorio. Radio sam prema pravilima struke, tražio sam rad i samo rad s naznakom da vi kao trener morate biti uzor svima, morate biti stručan i znati što hoćete. Da sam se tako ponašao dokaz su i pozivi za stručna predavanja u Švedskoj i drugdje –

Kako ocjenjujete današnji rukometni trenutak u vašem Metkoviću ?

– Ne znam što bih rekao, žao mi je i nije mi žao, ne znam. Život me je naučio da se ne volim laktati, gurati. Znam jedino da samo rad s mladima kad-tad donese rezultate. U tom radu potrebne su selekcije, motivacija mladih za rad, pravilno učenje o rukometu i postavljanju na terenu, odgoj i još puno toga. Što se tiče našeg grada i kluba ne mogu ništa komentirati jer nisam odgovoran. Gdje god sam radio uvijek sam preuzimao odgovornost za svoj dio posla. Isto sam tražio od uprava i od igrača. Bez toga ne možete funkcionirati. U svakom klubu morao bi postojati kontinutet, treba imati jasne vizije što će biti za pet ili šest godina, treba znati što se hoće – zaključio je Duka odgovor na naše pitanje.

Da je Ilija Puljević trener posebnog kova svjedoči i sljedeće. Kad smo se pripremali za odlazak iz njegova doma, pozvao nas je jednu posebnu prostoriju. Imali smo što vidjeti. U nekoliko ormara i u stalažama vidjeli smo ljepo složene dnevnike rada od njegovih prvih trenerskih dana, detalje sa svih utakmica koje je vodio kao trener (rukom pisane), tisuće izrezaka iz novina, stotine CD-ova s utakmica klubova i reprezentacija, mnoštvo stručne literature najpoznatijih svjetskih autora, a o zapisima na računalu da i ne govorimo.

Svakog dana zalazi upravo u tu sobu, slaže i uređuje materijale koje je skupljao 40 godina! Bila bi prava šteta da to stručno rukometno blago ne iskoriste i neki od mlađih trenera. Međutim, promatrajući Duku i njegov gotovo mladenački i sportski izgled te bogato znanje i ogromno iskustvo, ne bi nas začudilo da se za koji mjesec, bude li interesa, ponovno prihvati trenerskog posla, makar negdje u Hrvatskoj, bliže domu i obitelji!

Piše: Perko Jakić / Metković NEWS

ODANA POČAST POGINULIM BRANITELJIMA

Povodom Dana pobjede i domovinske zahvalnosti te Dana hrvatskih branitelja položeni vijenci i upaljene svijeće

Objavljeno prije

Povodom Dana pobjede i domovinske zahvalnosti te Dana hrvatskih branitelja, jutros su na Gradskome groblju sv. Ivana Nepomuka pred Središnjim križem položeni vijenci i zapaljene svijeće u spomen na poginule hrvatske branitelje u Domovinskome ratu.

Vijence i svijeće položili su predstavnici udruga proizašlih iz Domovinskoga rata, predstavnici stranaka te čelnici Grada Metkovića predvođeni gradonačelnikom Daliborom Milanom, dok je župnik Župe sv. Ilije fra Ante Bilokapić predvodio molitvu Odrješenja.

U spomen na hrvatske branitelje iz Metkovića poginule u Domovinskome ratu vijenci i svijeće položeni su i pred Spomenikom poginulim hrvatskim braniteljima na Trgu kralja Tomislava.

Nastavi čitati
NEXTBIKE 300x250px
Pekarstvo Metkovka – Reklama10 300×250

Najčitanije