Ostanimo u kontaktu

LEGENDARNI VRATAR NERETVE

Enver Jakirović – Ekra s 18 godina stigao u Neretvu i branio u njoj punih 20 godina

Objavljeno prije

Kad je 1971. godine NK Neretva ušla u tadašnju drugu saveznu ligu jug, u jesenskom dijelu prvenstva osvojila je mizernih 10 bodova pa je uprava zaključila da pribavi pojačanja. Iz Veleža su došli Alajbegović, Kordić, Vahid Halilhodžić, Novak, Drocić i trener Muhamed Mujić, a među novim igračima bio je i Enver Jakirović, 18-godišnji vratar koji je u juniorima Veleža neko vrijeme igrao centarfora, zajedno s Halilhodžićem.

Enver Jakirović – Ekra

Nakon dva mjeseca vratar Velibor Šimović prepustio je mjesto mladom Jakiroviću koji je odmah pokazao svoje kvalitete. Iako je Neretva u nastavku osvojila 21 bod ispala je iz druge lige, ali je Mostarac ostao u svom novom gradu, također na Neretvi. I tako do dana današnjeg.

Nakon napuštanja druge lige, Neretva je dospjela u Dalmatinsku ligu s gotovo istim igračima gdje je brzopotezno osvojila prvo mjesto i postala članom Jedinstvene HNL.

Dres s brojem jedan postao je Ekrino vlasništvo sljedećih 20 godina, iako je u klubu bilo još nekoliko izvrsnih vratara. Tek je 1993. godine taj dres s brojem jedan prepustio svom nasljedniku Renatu Srni, u vrijeme kad se Neretva spremala jurišati na Prvu HNL, u čemu je 1994. godine i uspjela. A on je u tom razdoblju bio vratar u pričuvi i trener svih vratara Neretve. Tijekom karijere zvali su ga poznatiji i moćniji klubovi poput Budućnosti i Olimpije, ali nije otišao.

Foto: Foto-studio Veraja / Metkovic.hr

Evo i zašto.

– Čujte, mene su u Metkoviću svi prihvatili, zavoljeli su me, a i ja njih. Tu sam se oženio, stvorio obitelj stekao prijatelje, dobio posao i stan. U tom vremenu to je bila velika stvar i za mnoge poznatije igrače i ja sam bio zadovoljan. Kad me već pitate o detaljima mogu reći da sam za Neretvu branio oko 800 puta, uključujući i druge klubove, ONK Metković, Gusar, Neretvanac, Orebić i Maestral, mislim da sam odigrao preko 1000 utakmica. Bio sam reprezentativac amaterske reprezentacije Hrvatske osam godina i njezin kapetan u vremenu Zorislava Srebrića, zajedno sa Šošom.

Moram reći da je sedamdesetih i osamdesetih godina prošloga stoljeća, a i inače, Neretva bila cijenjena i priznata nogometna momčad u Hrvatskoj i šire.

Prisjetit ću se suigrača s kojima sam dugo igrao, Marevića, Brečića, Nikolića, Obšivača, Pandže, Kurana, Majića, Ćužića, Kumera, Vučkovića, Šoše, Davora Mijoča, Ljubičića i ostalih, koji su bili vrhunski igrači i ljudi. Koliko smo bila jaki svjedoči podatak da  u sezoni 1985./86. za 1250 minuta nismo primili gola. Igrali smo i kvalifikacije za ulazak u drugu saveznu ligu i u konačnici izgubili od Jugokeramike iz Zaprešića, današnjeg Intera -.

Enver Jakirović – Ekra

Enver Jakirović je doista bio vratar visokih dometa, isticao se svojim „paradama“, istrčavanjem, igrom nogama i kontrolom stanja na terenu. Često je za svoje učinke dobivao maksimalne ocjene, desetke, devetke, o osmicama da ne govorimo.

Progovorio je i tomu:

– I vama su kao novinaru govorili zbog čega me nagrađujete visokim ocjenama, a ja sam stalno govorio da sam takve ocjene dobivao i u Stobreču, i u Sisku, i u Zagrebu i drugdje.

Ma zamislite, mi smo pod vodstvom trenera Stipe Ilića igrali s Varteksom u Varaždinu. Nije nas niti bilo dovoljno, a ja sam s nekoliko suigrača iz automobila uskočio u svlačionicu i istrčao na teren. U prvom dijelu Varteks nam je mogao dati 20 golova, ali nije niti jedan. Još nam je sudac u 10. minuti udaljio Kumera. Mi smo u nastavku zabili dva gola i pobijedili. U Varteksu su tada igrali Ivanković, Kolonić, Ladić, …

Ipak, moram reći da vratari danas moraju igrati nogom. Imao sam sreću da sam u Veležu u mlađim uzrastima bio napadač pa sam to iskustvo koristio kao vratar. Inače, izlazak na ubačaje bio mi je najjača strana. Osim što sam bio toliko dugo u velikom nogometu branio sam i u malom nogometu. Čuvao sam vrata Mostarskih kiša punih pet godina, a kasnije sam branio za brojne druge klubove, – ističe nekadašnji izvrsni vratar.

Nakon završetka aktivnog igranja posvetio se u cijelosti trenerskom poslu.

Enver Jakirović Ekra / Ljubuski.net

Naravno, trenirao je vratare na koje je prenosio svoje bogato iskustvo. Radio je u NK Brotnjo, zatim u školama nogometa u Međugorju, Čitluku, Ljubuškom, Gabeli, ONK Metkoviću i drugdje. Njegov je „proizvod“ 16-godišnji Puljić iz Ljubuškog, danas član Širokog Brijega i reprezentativac. Nekada je svoje znanje prenosio na Franu Pivca, Renata Srnu, Zorana Bubala, Dinka Terkeša i mnoge druge. Nedavno se nakon 23 godine vratio raditi u Neretvi. Pohvalio je nekolicinu mladih vratara od kojih očekuje velike karijere. I da ne zaboravimo, Enver Jakirović je tijekom Domovinskog rata bio vozač saniteta u sklopu Ratne bolnice. Godinama. I na to je ponosan. Ponosan je i na svoje sinove, o kojima je progovorio nakon našeg pitanja.

– Ma što ću govoriti, kad se sve zna. Ja znam samo reći Bože daj im zdravlje i ostvarenje želja. Da, moj sin Teo bio je vratar druge momčadi Šahtara gdje je igrao naš Darijo Srna. Nakon povratka prekunuo je karijeru. Sergej je bio i vratar i igrač, otišao je iz Metkovića. Nekada je igrajući za Zagreb bio među najboljim veznim igračima u Hrvatskoj. Igrao je i za CSK-a, a danas je trener Gorice -.

Na kraju neizostavno pitanje o Neretvi:

– Čujte, meni je Neretva bila druga majka. Taj klub i njegovu povijest treba cijeniti. No, čini mi se da današnji mladi nisu baš previše zainteresirani za to, a jedino se tako može vratiti nekadašnji imidž Neretve. Mislim da bi Metković morao imati drugoligaša. Kvalitetnih igrača ima, a trebalo bi više ljubavi i pažnje za taj klub. Isto tako, nužan je i veći interes mladih igrača i najvijača.

Mene ljudi poštuju zbog onoga što sam dao Neretvi, ali i ja poštujem moj klub, – zaključno će Jakirović.

Tom 67-godišnjaku koji i danas izgleda kao mladić, možemo samo poželjeti dug život i kvalitetan transfer znanja i iskustva na mlade vratare.

14. MEMORIJALNI TURNIR STANKO SIVRIĆ, MEĐUGORJE

Na turniru u Međugorju najbolje su, naravno, metkovske ekipe – ŽRK Metković osvojio zlato i broncu, RA Jerkovac čak tri srebra

Objavljeno prije

Jučer je u Međugorju održana završnica 14. Memorijalnog turnira Stanko Sivrić u kojem su najbolje bile metkovske ekipe.

U finalu za 2004. godište ŽRK METKOVIĆ pobijedio je RA JERKOVAC rezultatom 19:10.

Tako su u najvažnijoj kategoriji na turniru, rukometašice ŽRK Metkovića, 2004. godišta, nakon svih šest uvjerljivih pobjeda, osvojili prvo mjesto. Marijeta Prnjić proglašena je najboljom golmanicom turnira.

RA JERKOVAC osvojila je čak tri srebra s godištima 2008. i mlađe, 2006. i mlađe i 2004. i mlađe.

RA Jerkovac se može podičiti i nagradama za najbolje pojedince: najbolji igrač 2006. godišta Sara Šiljeg, najbolja vratarka 2008. godišta Vanessa Bebić i ponovno najbolji igrač 2004. godišta Lukrecija Krstičević.

U kategoriji 2006. godišta djevojke iz ŽRK METKOVIĆ u utakmici za treće mjesto pobijedile ŽRK MARINA, KAŠTELA rezultatom 11:8.

U jakoj konkurenciji, godište 2006., smoglo je snage u teškim vremenskim uvjetima u zadnja dva dana, kada su igrali četiri odlučujuće utakmice, osvojiti treće mjesto. U borbi za broncu posebno se istakla golmanica Antea Butigan s nekoliko sjajnih obrana te obranjenim sedmercem kada se lomila utakmica.

Izvor i fotografije: ŽRK Metković i RA Jerkovac / Facebook

Nastavi čitati
BP OKTAN 300×250

Najčitanije