
Proizvođači jagoda ovih dana negoduju zbog uvoza toga voća za koje kažu da je slabije kvalitete ali je jeftinije, pa domaći kupci radije kupuju te uvozne i jeftinije jagode bez obzira na kvalitetu.Kad ih se pita zašto domaće jagode moraju biti skuplje od uvoznih, odgovaraju da su kvalitetnije i da su troškovi proizvodnje veći nego u drugim zemljama iz kojih dolaze u Hrvatsku.
Svako malo čuju se i prigovori drugih proizvođača voća i povrća (jabuka, grožđa), ali i stočara koji tvrde da je uvoz mesa i mesnih prerađevina uništio domaću stočarsku proizvodnju te da je zatvoreno na tisuće farmi.
E, sad, možemo razumjeti sve domaće proizvođače povrća, voća i mesa koji traže siguran otkup i odgovarajuće cijene, ali njihovi vapaji imaju dublje krojenje. U eri otvorenog europskog i svjetskog tržišta nije lako ograničavati uvoz raznih proizvoda pa tako i prehrambenih jer je politika uvoza u rukama uvoznika koji žele kupiti jeftinije, pokriti troškove i ostvariti profit.
Osim toga znano je da zemlje u kojima kupujemo hranu subvencioniraju proizvodnju kako bi svojim poljoprivrednicima omogućili opstanak i nastavak proizvodnje. I naša zemlja subvencionira poljoprivrednike (poduzeća i OPG-ove), a je li to dovoljno i odlaze li subvencije na prave adrese moraju znati resorna ministarstva, agencije, banke, Hrvatska gospodarska komora i drugi .
Svima koji zalaze u mesnice jasno je da je uvozno svinjsko meso manje kvalitetno od mesa s domaćih farmi, ali uvoz nije moguće zabraniti.Osim toga većina kupaca kupuje jeftinije jer za skuplje nemaju sredstava.
Poljoprivrednici su znali prosvjedovati i u vrijeme bivše države zbog niskih otkupnih cijena rajčica, smokava, grožđa, kupusa i drugih poljoprivrednih kultura, ali su nastavljali proizvdnju iako su često poslovali s minusima.
S druge strane proizvođači mandarina u to su vrijeme dobro prolazili što se cijena tiče jer se ta proizvodnja ubrzano razvijala da bi tek nedavno postala neretvanski i hrvatski brend.
Uvoz aktinidija iz europskih hladnjača uništio je domaću proizvodnju, uvoz grožđa i vina iz Makedonije unazadio je vinogradarstvo koje tek u novije vrijeme bilježi oporavak, uvoz kineskog češnjaka dokrajčio je proizvodnju u vrgorskom i pojezerskom kraju! Takvih primjera ima bezbroj, uključujući med, maslinovo ulje i ostalo. Ipak, treba se upitati je li za sve naše probleme kriv isključivo uvoz hrane, ima li možda krivnje i na poljoprivrednicima ili institucijama te svima koji analiziraju i planiraju bilo koju proizvodnju u Hrvatskoj . Treba analizirati koje grane poljoprivrede imaju budućnost a koje nemaju, kako se i koliko uvode nove tehnologije u proizvodnju, jesu li se poljoprivrednici kvalitetno udruživali radi zajedničkih nastupa na tržištu, jesu li ili nisu riješeni imovinsko-pravni odnosi na zemljištu, kako se raspolaže zemljištem u vlasništvu države, do koje je razine stigla izgradnja sustava za navodnjavanje i obranu od poplava, jesu li poznate potrebe za pojedinim poljoprivrednim proizvodima u Hrvatskoj, odnosno što i koliko mogu ponuditi domaći proizvođači, a koliko i što treba uvoziti ?
Bez toga će proizvođači jagoda i dalje izražavati svoje nezadovoljstvo, proizvođači mandarina neće biti zadovoljni cijenama, vlasnici će zatvarati svoje stočarske farme, a povrtlari zaoravati kupus i kupusnjače. Otkupljivači i uvoznici i dalje će raditi po svom nahođenju.
Pero Jakić