Ostanimo u kontaktu

KAKO SPASITI ZAPUŠTENO KRŠKO POLJE

U krškom polju Jezerac ni brazda ni međa, a ne može se ni pristupiti

Objavljeno prije

Na području općine Pojezerje postoje dva krška jezera, Vrgorsko-neretvansko polje Jezero i manje polje Jezerac koje pripada stanovnicima općine Pojezerje i dijelom općini (gradu) Ljubuški. Nedavno su postavljene oznake razgraničenja dviju država na kojima lijepo piše „Državna granica“, kao u ulici Marka Marulića u Metkoviću.

Uvodno recimo da općina Pojezerje u svojim planskim dokumentima ima nekoliko projekata za revitalizaciju ukupnog stanja na tom području.

Prema Prostornom planu uređenja općine Pojezerje utvrđene su građevinske i gospodarske zone, uže zone tradicijskih naselja i zaselaka,sportsko-rekreacijske zone, proizvodno-poslovne zone, zone zaštite kulturno-povijesne baštine, krajobraznih i prirodnih vrijednosti, zone poljoprivrednih djelatnosti i šumskih površina te građevine raznih namjena pri čemu se posebno ističu zone krajolika i navode područja Jezero i Jezerac, brdski predjeli Pozle Gore, terase napuštenih vinograda i puno toga.

U međuvremenu prošla je autocesta, poljoprivrednici u Pojezerju  nastavili su svoje poslove i planirana je  poslovna zona.

Još ćemo spomenuti sljedeće: općina Pojezerje zauzima 33,50 kilometara četvornih ili 1,88 posto površine Županije, odnosno 0.84 posto stanovništva.

U naseljima se broj stanovnika mijenjao,pa je današnje Pojezerje 1931.godine imalo 1469 stanovnika, 1948.,1704, a 2011.godine 991 stanovnika.

Kako kanimo pojasniti današnje prilike na području Pozle Gore, evo i podataka za to naselje.

Godine 1931. Pozla Gora imala je 438 stanovnika, 1953.godine 392, 1961., 334.

Nastavno, 1971.godine u tom su selu živjela  203 stanovnika, deset godina kasnije 122,desetljeće kasnije 110, a 2001.godine 64 stanovnika. Danas ih je i manje.

Zašto svi ovi podatci. Pa stoga da upozorimo na činjenicu da je krško polje Jezerac potpuno devastirano i zapušteno iako je nekada bilo glavno izvorište hrane za stotine stanovnika.

Do polja se teško može doći zbog raslinja koje ne omogućuje optimalne uvjete prometa, a kad se ipak spustite do nekada obradivih površina jednostavno ne možete dalje. Kupina i drugo raslinje prevladali su u Jezercu, poljski putovi više ne postoje kao ni granice između parcela.Zbog akumulirane vode iz krških vrela tijekom zimske polovice godine to je polje pod vodom 2-4 mjeseca. Postojeća matica je nestala a voda kroz ponore otječe u podzemlje i vjerojatno prema Vrataru.

Više stotina hektara zemljišta postalo je zapravo neobradivo. Krivce ne želimo tražiti jer je svima jasno da je sve to posljedica depopulacije od šezdesetih godina prošloga stoljeća do danas.

Međutim, ako želimo zaustaviti negativne trendove i odlaske mladih ljuidi u inozemstvo, možda bi se uz državne potpore moglo nešto učiniti i na tom području.

Puno se govori o ekološkoj poljoprivredi u našoj zemlji pa mislimo da je krško polje Jezerac iznimno pogodno područje za tu vrstu proizvodnje hrane.

Prije pedeset ili više godina od poljoprivredne proizvodnje u tom polju živjele su stotine ljudi.

Glavne kulture bile su kukuruz, ječam, pšenica,vinova loza,rajčice, kupus i kupusnjače, smokve, djetelina za stoku, grah…

Unatoč suncu i tjelesnim naporima vladalo je posebno ozračje  prilikom skupljanja plodova, pjevalo se i nazdravljalo uspješnoj sjetvi.

Ne kažemo da se stara vremena mogu vratiti, ali smatramo da se polje Jezerac mora zaštititi od konačne devastacije na način da se riješi pitanje odvodnje i obavi geodetska izmjera zemljišnih čestica. Možda bi b trebalo potražiti i zainteresirane ulagatelje koji bi svojim sredstvima uredili površine u dogovoru s vlasnicima te pristupili proizvodnji voća i povrća kojega na našem tržištu nedostaje. Ne učini li se nešto u tom smjeru to će polje zauvijek nestati.

Fotografije: Facebook stranica Staševica

Nastavi čitati

O MANDARINAMA

Mogu li proizvođači mandarina ipak biti zadovoljni

Objavljeno prije

Autor

Nekada su se uzgajivači duhana u dolini Neretve i okolici prilikom vage u Metkoviću, Ljubuškom ili u Vrgorcu, služili raznim trikovima kako oni koji procjenjuju kvalitetu duhana njihov proizvod  klasom „A“, ili u najmanju ruku „B“, prema čemu su se kalemile i cijene za svaki kilogram. To stoga što se mjesecima čekala prodaja (predaja) duhana kako bi se mogla kupiti hrana, sjemenski krumpir, nešto govedine ili male svinje za uzgoj u sljedećih godinu dana.

Drugi važni izvor prihoda bila je vinova loza čiji je uzgoj u dolini Neretve značajno smanjen, dok se zadržao u Pojezerju i u novije vrijeme nastavio u priobalju.

U međuvremenu su mandarine postale temeljni izvor prihoda za brojne obitelji koje se desetljećima bore za kvalitetne sorte, zasnivanje plantaža, pažnju u uzgoju i berbi i na koncu za prodaju, odnosno veće cijene.

Stalni pratitelji proizvodnje agruma u dolini Neretve godinama su elementarne nepogode, sve izrazitija slanost tla, ćudljivo tržište i međunarodni (globalni) utjecaji na mogućnost plasmana.

U određenom razdoblju država je davala poticaje, nekad proizvođačima, a nekad otkupljivačima. Ove godine Neretvani su dobili dvadeset milijuna za određene namjene i ta su sredstva raspodijeljena na više stotina obiteljskih gospodarstava.

Tijekom jeseni ponovno su započele rasprave o nekoliko važnih pritanja vezanih za berbu i prodaju „žutih plodova“, a pokrenule su ih neke od udruga proizvođača voća i povrća.

Upozoravaju na zastoje u izvozu, niske cijene, slabe mogućnosti prodaje, zakidanja otkupljivača i na druge probleme.

Ako je o cijenama riječ, one početne i najbolje mogle su se predati otkupljivačima za 3,5 kune po kilogramu, a one manjih kalibara otkupljuju se za 50 lipa do kunu i 70 lipa po kilogramu. Kako uskoro završava berba ranih sorti, započet će berba srednje kasnih i kasnih čija bi cijena trebala biti veća. Do zastoja na tržištu, kažu upućeni dolazi zbog slabijeg interesa kupaca, a zbog toplog vremena, kao i zbog bržeg dozrijevanja voća nakon berbe. Zbog toga otkupljivači zatvaraju otkup na nekoliko dana vodeći se svojom ekonomskom logikom.

Govorimo li o cijenama, proizvođači s obzirom na sve okolnosti ipak bi mogli biti zadovoljni. Naime, nemali broj njih u vlastitoj režiji prevozi mandarine do većih i manjih naselja u Hrvatskoj gdje po kilogramu mogu dobiti i do sedam kuna. Ako je točno da je cijena mandarina na otkupu u Španjolskoj ispod dvije kune, očito je da bi naši proizvođači kad se zbroje prihodi i odbije trošak mogli do prosječne cijene veće od dvije kune.

Koliko se točno mandarina u jednoj sezoni, pa i ovoj, može ubrati u dolini Neretve, nitko pouzdano ne zna. Govori se (za ovu godinu) o urodu od oko 40 tisuća tona, a dobri poznavatelji prilika tvrde da će se ubrati i do 60 tisuća tona.

Sukob onih koji proizvode i onih koji plaćaju stalan je i uvijek će postojati.

Jasno je također da se više nikada mandarine neće prodavati za  4 DEM  (nekadašnja njemačka marka), i da će se svi morati prilagoditi novim tržišnim i drugim okolnostima.

Vrijedni Neretvani uvijek su se znali othrvati raznim pošastima, pa će naći načina da njihova proizvodnja opstane i da od nje mogu živjeti. U tom smislu svaki poticaj države dobro bi došao.

Nastavi čitati
Pekarstvo Metkovka – Reklama10 300×250

Najčitanije