U DOLINI NERETVE 3.000 HA NEOBRAĐENOG ZEMLJISTA

Novi prijedlog Zakona o poljoprivrednom zemljištu

Objavljeno 7. siječnja 2018. u kategorijama: Neretva, News, Poljoprivreda.

Dolina Neretve

Prema novom Zakonu o poljoprivrednom zemljištu, osim novih odredbi o raspolaganju državnim zemljištem o čemu bi se trebale brinuti jedinice lokalne samouprave, dio priče odnosi se i na zapuštene poljoprivredne površine čiji su vlasnici nepoznati ili ih nije lako utvrditi.

Ti ili takvi vlasnici ostajati će bez svog vlasništva jer će se i ta zemljišta davati u višegodišnji zakup odnosno u koncesiju zainteresiranim pojedincima ili OPG-ovima na dulja vremenska razdoblja. Prikupljena sredstva od koncesija zadržavala bi se na posebnim računima do dana kada će se pojaviti vlasnik!

Mnogi se pitaju je li normalno i pravno utemeljeno zemljišta čiji su vlasnici trenutačno nepoznati, davati drugima na obradu i korištenje unatoč jasnim zakonima EU da je privatno vlasništvo nepovredivo. Činjenica da tisuće hektara zemljišta od ravne Slavonije do Gorske Hrvatske ili Dalmatinske zagore nisu obrađeni ne mogu biti razlogom promjene vlasničkih, odnosno korisničkih odnosa bez obzira na najave kako će tržišnu vrijednost utvrđivati ovlašteni sudski službenici.

Primjerice, na području doline Neretve prema procjenama stručnjaka neobrađeno je oko 3000 hektara zemljišta, ne samo nepoznatih nego i poznatih vlasnika, a među tim površinama nalaze se i hektari državnoga zemljišta koje je u proteklih 28 godina prelazilo iz jedne vlasničke ruke u drugu ili je korišteno u smislu najma ili podnajma.

Na području općine Pojezerje nije obrađeno na tisuće hektara zemljišta u krškim poljima Jezero i Jezerac, kao ni u brdsko-planinskim područjima koja su naseljavana od 16. stoljeća. U spomenutim poljima nije moguća cjelogodišnja poljoprivredna proizvodnja zbog viška vode u zimskoj polovici godine, a nitko se nije potrudio riješiti pitanje (i problem) odvodnje, te potom obaviti komasaciju.

Drugi razlog neobrađenosti zemljišta nalazimo u procesima deruralizacije, odnosno napuštanja sela u razdoblju nakon Drugog svjetskog rata, zbog čega u nekim selima danas uopće nema stanovnika. Treći i možda presudni razlog su neriješeni imovinsko-pravni odnosi među sljednicima nekretnina. To se posebno odnosi na obitelji čiji su pojedini članovi gotovo prije 100 godina počeli iseljavati u prekomorske zemlje, pa u mnogim slučajevima njihovi potomci s rodbinom u Hrvatskoj još uvijek nisu riješili pitanje razdiobe i uknjižbe čestica zemljišta.

Državno zemljište, prema novom Zakonu, prepušteno je jedinicima lokalne uprave. Međutim, država ne kaže tko će i na koji način rješavati postojeće probleme nastale od devedestih do danas.

U tom razdoblju događalo se puno toga, pa bi prvotno trebalo krenuti od početka, odnosno, prvih podjela (dodjela) državnoga zemljišta pojedincima i poduzećima.

Treba tražiti odgovore jesu li svi oni koji su dobili državno zemljište to pravo kvalitetno i koristili i jesu li državi podnosili račune. Posebno je pitanje jesu li jedinice lokalne uprave spremne i u mogućnosti rješavati stare probleme i donositi nove odluke, te mogu li se bez pomoći države uključiti u razrješenje nagomilanih a neriješenih imovinsko-prvnih pitanja bez pomoći države.

Sigurno je da će pojedinci koji godinama koriste dodijeljeno im zemljište nastojati to isto zemljište što dulje zadržati, ali što će biti s onima koji su zauinteresirani za koncesije i buduću mogućnost otkupa a da zemljište ne mogu dobiti.

Da je novi Zakon trebao, to je sigurno. Međutim, puno je razloga za njegovom dopunom ili izmjenama, prije svega zbog pravednosti u dodjelama i procjena tko će to isto zemljište uspješno obrađivati te na taj način pobojšati proizvodnju hrane u našoj zemlji.

Pero Jakić

Autoškola Narona, Upis – 640px
Autoškola Narona – 640px

Komentari