'POLJOPRIVREDA JE TA KOJA ŠKOLUJE NERETVANSKU DJECU'

JAMBO: Kada Grmoja priča o poljoprivredi – agonija za neretvanskog poljoprivrednika se nastavlja!

Objavljeno 8. svibnja 2017. u kategorijama: Foto Galerija, Metković, Neretva, News, Politika, Poljoprivreda.

Stipe Gabrić Jambo, kupus

Vidim da ovih dana poljoprivredni proizvođači iz doline Neretve muku muče s kristalkom salatom jer je otežan njezin plasman na tržište. Poslije prošlogodišnje muke s plasmanom mandarina kad je mandarina najbolje rodila, a nije bilo poticaja pa je cijena bila toliko jadna da se moglo tek isplatiti berače – agonija za neretvanskog poljoprivrednika se nastavlja. Onda, nakon ove katastrofalne zime gdje su mandarine prozeble i nema lista na njima, gdje je sve nastradalo, na žalost, nastavlja se agonija poljoprivrednika u Neretvi, gdje se veliki dio stanovništva bavi isključivo  poljoprivredom i ona im je jedini izvor prihoda, ili im je ona dodatno zanimanje koja im pomaže školovati djecu i uzdržavati obitelj.

Još veća muka uhvati čovjeka kad o poljoprivredi počne pričati Grmoja! Povjesničar i kafanski revolucionar, paranoičan čovjek koji etiketira koga god ugleda. Grmoja nama dijeli lekcije o poljoprivredi?! To je isto kao da ja počnem pričati o svemirskom brodu, a pojma nemam o tome! On priča o novoj tvornici mandarina, odnosno preradi mandarininog industrijskog dijela škarta robe, za sokove. To je smiješna priča. To je ista priča koja je bila prije četiri godine o plinskoj elektrani. Božo Petrov, Grmoja i njihov prošlogodišnji ministar Davor Romić, njih sve skupa može biti sram za ono što prošle godine nisu napravili ništa, kad je u pitanju i poljoprivreda i kad je u pitanju rekordna godina mandarina u Neretvi! Da su dodijelili Neretvi 70 milijuna  poticaja i da je zagarantirana cijena bila 3 kune prve i druge klase, u Neretvu bi došlo nekih 350-60, a možda i 400 milijuna kuna. I umjesto da iz doline Neretve nitko ne ide u Irsku prati čaše, nama ljudi iz doline Neretve, koji imaju po nekoliko hektara, koji imaju plantaže mandarina, idu prati čaše, idu konobariti u Irsku ili ne znam gdje po bijelom svijetu. Mi smo toj dolini Neretve tepali ”Hrvatska Kalifornija”, ”Zlatna dolina”, mandarini smo tepali, i onda sad ovi iz Mosta kažu da će oni tamo graditi tvornice. Neka gospođa Ujdur kaže na kojoj sjednici Gradskog vijeća je donijela odluku o zajedničkom ulaganju sa Stanić grupom, neka kaže koja je to odluka gradskog vijeća.

Odlučio sam još jednom podsjetiti kako je to Božo Petrov, tada gradonačelnik Metkovića, sa svojom ekipom iz Mosta dijelio poljoprivredno zemljište u Metkoviću. U toj sramotnoj podjeli ključna je žena, načelnica odjela u Agenciji za raspolaganje poljoprivrednim zemljištem, a to je Marlena Ostojić. Ona je vodila natječaj Metkovića i za divno čudo nakon što je završen taj sramotni natječaj, ta sramotna raspodjela, ona je došla raditi u grad Metković!? Ono što ja želim posebno istaknuti,  jest to da je zemlju u Metkoviću dobilo nekoliko ljudi bliskih Mostu. Jedan od njih je Andrija Brečić koji je dobio najviše, koji je – kažu oni iz Mosta – napisao najbolji program. Jedan od njih je i agronom Ante Mijić, gradski vijećnik Mosta, koji dijeli savjete svim poljoprivrednicima. Jedan od njih je i jedan drugi koji je dobio 5 hektara i otišao u Norvešku… A s druge strane je obitelj Veraja, koja isključivo živi od poljoprivrede, njih 19 u kući. Ta obitelj nije dobila ništa!

Plastenik Ante Mijića

Danas sam ponio fotoaparat, jer slika govori bolje od tisuću riječi. Može se vidjeti plastenik agronoma Ante Mijića u predjelu Koševa, kojeg  je jedno orkansko jugo prije nekoliko godina odnijelo na moj kupus. Ante Mijić se nije ni udostojio da digne te cijevi razbacane po mom kupusu, i taj plastenik je u ovakvom stanju. To je čovjek koji daje savjete ostalim poljoprivrednicima. Vidi se i njegova zemlja u Vrbovcima, gdje je on posadio smokve prije 2-3 godine. Smokve ne možete vidjeti jer su zarasle u travi i jer ih nitko nije povirio 2-3 godine. Istovremeno je dobio nekoliko hektara u Vrbovcima.

Smokve Ante Mijića

S druge strane Andrija Brečić koji nema ni Agriju, njegova parcela, njegove breskve u Koševu, u kojima raste korov, gdje nije došao ne znam kad, niti će doći ne znam kad. Ali kažu ovi u Mostu da je napisao izvanredan program!

Breskve Andrije Brečića

Taj isti Andrija Brečić je dobio preko 50 hektara u Vrbovcima! S obzirom da je u zadnje vrijeme jagoda iz doline Neretve hit u Hrvatskoj i izvan Hrvatske, Andrija Brečić je posadio jagode. Sadio je red od reda udaljen četiri metra! Vjerojatno da iskoristi to zemljište. Sve po programu koji je bio odlično napisan?! S obzirom da sam ja po struci agronom, mislim da to nema nigdje u svijetu, kad bi to vidio netko normalan smijao bi se, a tko ne vjeruje meni neka dođe na ulaz u Pikovo imanje, s desne strane prema Bijelom Viru, pa će vidjeti nekoliko parcela posađenih jagoda, red od reda četiri metra!? Isto tako je posadio na nekoliko parcela po petnaestak voćaka, nekakvih bresaka samo da bi zauzeo te parcele. Točno po programu kojeg je odlično napisao!

Zemlja Andrije Brečića

S druge strane je gospodin Andrija Brečić iznajmio nekih 10-15-20 hektara Juri Kapoviću iz Opuzena i Andriji Komazini iz Metkovića koji su prošle godine sadili kupusnjače, a sada su posadili lubenice. Sve po programu odobrenom od gospođe Marlene Ostojić!? Andrije Brečić je u međuvremenu zaposlen u Hrvatskoj pošti, a Ante Mijića radi u poljoprivrednoj agenciji, gdje savjetuje druge kako se baviti poljoprivredom. Sve to nadzire povjesničar Grmoja i dijeli stručne savjete za spas poljoprivrede u cijeloj Dubrovačko-Neretvanskoj županiji. Jadna li nam majka!

Ja pozivam i prozivam ministra poljoprivrede gospodina Tolušića da provjeri OPG Andrije Brečića. Ako on kaže da je sadio kupus ili da je sadio lubenice, gdje je on to nabavljao presadnice, da pokaže te račune. Ja smatram da je krajnje vrijeme da ministarstvo poljoprivrede napravi jednu reviziju te raspodjele zemlje. Ja smatram da je zemlja koja je podijeljena u Opuzenu i u općini Slivno da je ona podijeljena ravnomjerno, pravično. Možda 10% ljudi nije trebalo dobiti, a dobili su, ali 90 % je dobilo koji su trebali dobit, za razliku od Metkovića koji ima puno manje zemlje gdje 99% ljudi nije trebalo dobiti zemlju, a dobili su je.

Ja neću govoriti ljudima za koga će glasovati, glasujte za koga hoćete, ali sam siguran da svaki glas koji ćete dati za Most u Metkoviću, u dolini Neretve, u Županiji – je glas u korist vlastite štete! Jer biti Podpredsjednik hrvatske vlade godinu dana, biti šest ili osam mjeseci Predsjednik sabora, imati nekoliko ministara i u Metković, u dolinu Neretve ne donijeti ništa, to je katastrofa! – Niti znaju, niti ih je briga! I onda Grmoju i Petrova dočeka rodbina i ono sljedbenika s aplauzom i bakljama kao heroje, umjesto da su se svi skupa rasplakali zbog propuštene prigode da pomognu – kao nitko do sada – svom gradu i svojim ljudima u dolini Neretve. Sreća u nesreći je što Most tu prigodu neće više nikada imati.

Srdačno vaš,
Stipo Gabrić Jambo, HSS Metković
www.hss-metkovic.com

Komentari