Ostanimo u kontaktu
GALA HOME 1200px

TROGODIŠNJI SMJER ILI GIMNAZIJA

Završila trogodišnju školu, danas je novinarka Nove TV: Nikad nisam požalila odabir

Objavljeno prije

Foto: Facebook

Nakon  što je objava Ivane Paradžiković izazvala raspravu o kriterijima upisa učenika u srednje škole, oglasila se novinarka Nove TV, naša Metkovka Jelena Rastočić i podijelila svoje iskustvo.

Jelena je završila trogodišnju školu nakon koje je, uz prekvalifikaciju, upisala studij novinarstva, piše Index.hr.

– Čitam neke tekstove o školama, upisima i prosjecima. Ja sam bila odličan učenik. Išla na natjecanja iz matematike i zamalo učinila pogrešku života i upisala matematičku gimnaziju. Zamalo. Tjedan dana prije upisa rekla sam svojima da ja ne želim sjediti i štrebati po cijele dane. Da želim nešto zabavno, kreativno. U Metkoviću nije bilo puno opcija pa sam rekla automehaničar ili elektrotehničar… A tad je moja seka rekla, a zašto ne fotograf? Nisam ni znala da je to zanimanje bila je moja reakcija nakon što sam pitala gdje to ima. Bilo je u Splitu. Mama i tata su me pitali gdje ću živjeti. Rekla sam, pa u domu. Objasnili su mi da je to trogodišnja, obrtnička škola, da dobro promislim što ću kasnije. Ali nisu niti sekunde dvojili da me puste da to upišem kad sam rekla da sam sigurna da to želim. Sjećam se kada sam došla na upis i kada je profesor pitao tko je tu s osam bodova (prosjek sedmog i osmog razreda 4+4). A ja i Kike smo digle ruke i rekle, mi smo sa 10, – prisjetila se.

– Na iznenađenje svih. Pitali su nas što tu radimo i zašto nismo upisali fotografiju u Umjetničkoj. Ma bolje da nismo. Naša škola bila je odlična. Imali smo izvrsnog profesora iz fotografije. Puno zabave, smijeha i praktičnog znanja. Pitala sam odmah prvi dan što treba da ne polažem maturu. Trebalo je samo proći s pet. Ok, to mi nije bio problem. U domu sam davala instrukcije iz matematike curama iz viših razreda . Nikada nisam požalila što sam upisala tu školu. Nikada nisam gledala te tri godine kao kraj mog obrazovanja. Cijelo vrijeme imala sam plan ići dalje, na fakultet, – ispričala je.

– Kako? Pa jednostavno. Kad završim upisat ću prekvalifikaciju za neku četverogodišnju školu i eto. Prekvalificirala sam se za komercijalista (nisam imala pojma šta je to tad). Položila 20 i kusur ispita u par mjeseci, i opet s prosjekom odličan bila oslobođena mature. Prijemni na ADU (srećom) za mene nije dobro prošao. Ispala sam u užem krugu. Ali sam se odmah sutradan zaposlila u Foto radnji u Splitu. Iduće godine odlučila sam upisati FPZG. Kažu, teško ćeš proći prijemni bez gimnazijskog znanja, a kamoli upasti bez plaćanja. U 3 mjeseca pročitala sam sve sestrine gimnazijske knjige. Otišla na prijemni i upala. Naravno, bez plaćanja. Još prije upisa bila sam odlučna raditi u TV studiju na faksu, – kaže.

– Završila sam taj faks na kojem mi je isto bilo zabavno i odlično i ne bih ni to promijenila nikada, – naglašava.

– Mi danas imamo gimnazije u koje mogu upasti samo klinci koji su prošli s čistom peticom. Obrtnička zanimanja propadaju. Ja svoja tri zanimanja ne bih nikad zamijenila s jednim gimnazijskim. Vrijede mi daleko više i bilo mi je daleko zabavnije. A da mi fali nekog velikog gimnazijskog znanja ne bih rekla. Što sam htjela naučiti uzela sam knjigu i naučila. Zato mi je žao klinaca koji misle da ako izaberu teži put neće dobro proći. Jer mogli bi proći još bolje i usput se dobro zabaviti!, – poručila je na kraju.

Jelena danas radi kao reporterka i novinarka u informativnom programu Nove TV. Na Novoj TV zaposlila se 2008. godine, a nakon dvije godine praćenja tema iz rubrike Scena prešla je u unutarnju politiku, gdje danas prati rad Hrvatskog sabora i političkih stranaka.

MOJ ŽIVOT U PANDEMIJI

Međunarodni projekt Gimnazije Metković ‘Mein Leben in der Pandemie’ dobitnik ‘Nacionalne oznake kvalitete’

Objavljeno prije

Međunarodni projekt Mein Leben in der Pandemie  kojeg su učenici Gimnazije Metković provodili s učenicima partnerske škole iz Njemačke Theodor Heuss Gymnasium nagrađen prestižnom eTwinning nagradom Nacionalna oznaka kvalitete.

Pandemija i iznenadno zaključavanje utjecalo je na sve. Učenici u Hrvatskoj sudjelovali su u učenju na daljinu. Ali kakva je bila situacija u drugim zemljama? Kako su se učenici naše partnerske škole u Njemačkoj nosili s tom situacijom? U projektu smo željeli sagledati različite razine kako se rješava pandemija, kako se društvo nosi s njom, kako se ova neočekivana ružna situacija doživljava u drugim zemljama. Željeli smo se podržati, stvoriti poticaje za razgovor, isprobati zajedno nove stvari . Koliko imamo različitosti I sličnosti u ovoj novoj šokantnoj situaciji za cijeli svijet, Bavili smo se istraživanjima, komunicirali jedni s drugima, raspravljali I dogovarali se,sudjelovali u radionicama, međusobno se bodrili.

Željeli smo vidjeti koliko je različito ili slično postupanje s pandemijom u Njemačkoj i Hrvatskoj. U tu svrhu smo se pozabavili i znanstvenom i društvenom razinom. Učenici su se trebali naučiti baviti istraživanjem podataka i činjenica, vrednovati i uspoređivati dobivene rezultate, izrađivati​ dijagrame i videozapise s uputama, kao i sami proizvoditi dezinficijens. Izabranim medijem učenici su trebali predstaviti svakodnevni život za vrijeme pandemije. Naši ciljevi su bili zajednički za obje škole, a donosili smo ih u dogovoru s učenicima.

Učenici su razrađivali svoju situaciju u Hrvatskoj, a zatim su rezultate dijelili s učenicima iz Njemačke. Te su vrijednosti i empirijske vrijednosti uspoređivali i vrednovali. Također su se održavale redovite video konferencije na engleskom i njemačkom jeziku  na kojima su se učenici dogovarali, vrednovali svoju suradnju i rad na projektu, te donosili nove ideje, usvajali i odrađivali zadatke prihvaćenih ideja.

Teme koje su učenici obrađivali su:
1. Razvoj pandemije u Njemačkoj i Recklinghausenu / Hrvatska i Metković: proljeće, ljeto, zima
2. Mentalno zdravlje u zaključavanju: Kako zaključavanje utječe na raspoloženje učenika? Što utječe na ovo raspoloženje? Kakav utjecaj ima pokret?
3. Pregled izvodljivosti pravila AHA u svakodnevnom životu i u školi
4. Osobno iskustvo s pandemijom (intervjui s različitim generacijama, posebne sudbine)
5. Procjena rezultata: Što možemo naučiti jedni od drugih?
6. Uzajamna podrška, npr. Stvaranje karantenske kuharice s hranom na njemačkom jeziku.

Projekt je predstavljen na raznim obrazovnim platformama i skupovima kao što su: mrežna trodnevna eTwinning edukacija Sustainable Development Goals in a Pandemic World, Pasch susret škola partnera Goethe Instituta, na online školskim novinama https://blog.pasch-net.de/pasch-global/archives/2291-Mein-Leben-in-der-Pandemie.html .

Gimnazija Metković

Nastavi čitati
Pekarstvo Metkovka – Akcija S21 Banner 300×250
SNJEŽANA ĆUŽE 300px

Najčitanije