Ostanimo u kontaktu

KAKO PREVENIRATI NASILJE U ŠKOLAMA

Zajedničkim aktivnostima i jasnijim pravilnicima zaustaviti nasilje

Objavljeno prije

nasilje

Profesor Tehničke škole iz Čakovca Franjo Dragičević samo dvije godine prije odlaska u mirovinu zamalo nije ostao bez posla i egzistencije, sve zbog toga što je dvojicu učenika odgurno i fizički im se suprostavio u trenucima kad je njihova koncentracija oslabila i kada su ga počeli gađati kredama.

Kako riječi više nisu pomagale iskusni profesor odlučio je rukama (i nogama) obraniti svoj tjelesni i moralni integritet, pa je onda uslijedila vruća reakcija na društvenim mrežama i u tiskanim medijima. Iako učenici nisu pristali na liječnički pregled, nije bio malo onih koji su odmah osudili profesorovo ponašanje smatrajući da on nikako nije smio koristiti tjelesnu snagu kako bi zaustavio neprihvatljivo ponašanje dvojice učenika kojima taj ispad u toj školi nije bio prvi. Ipak, većina komentara bila je u korist profesora , prije svega zbog činjenice da drugog načina za obranu nije imao. Prema pravilnicima i etičkom kodeksu za prosvjetne radnike prijetio mu je i otkaz, čime bi u potpunosti bio devalviran njegov gotovo 40-godišnji rad s učenicima, bez ikakvih mrlja u karijeri profesora. Ipak, inspekcije, ravnatelj škole pa i resorno ministarstvo, nisu posegnuli za drastičnim disciplinskim mjerama već su mu izrekli samo upozorenje, odnosno opomenu kako bi se u slučaju ponavljanja sličnog događaja mogao dogoditi i otkaz!

Koje su ili koje će pedagoške ili odgojne mjere škola donijeti  za učenike zasad nije poznato, ali bit će to, izvjesno, ukor ili strogi ukor prije isključenja iz škole ukoliko budu nastavili s neprimjerenim ponašanjima, ometali nastavu, ponižavali vršnjake i profesore i tomu slično.

Obrasci rada u školama mijenjali su se kroz povijest. U novije vrijeme sve se više pažnje poklanjalo preveniranju i sprječavanju nasilja na relacijama učenik-učenik,učenik-profesor, roditelji-profesori i tako redom, zbog čega su usvojeni brojni pravilnici i protokoli koje škole moraju poštivati, zapošljavani su psiholozi i pedagozi, socijalni pedagozi, defektolozi i drugi stručnjaci, uravo radi usklađenog postupanja prema svim oblicima nasilnog ponašanja u školama, a uz sve to zaštita učenika stavljena je na prvo mjesto. Naravno, velika većina učenika marljivo i s naporima obavlja svoje školske zadaće a mnogi postižu vrhunske rezultate u školskim i izvanškolskim natjecanjima. Manji postotak učenika u osnovnim i srednjim školama od polaska u školu pokazuje znakove neprilagođenosti sustavu. Neki od njih žele se nametnuti ostalima, neki imaju određene teškoće koje stručne službe i nastavnici pokušavaju zajedno s roditeljima ispravljati u smislu socijalizacije, ali ponekad čitav taj proces zapinje u komunikaciji između roditelja, učitelja i škole. Učitelji i profesori s duljim stažom pamte bezbroj primjera verbalnog i neverbalnog nasilja na svim razinama, sve su češći i fizički napadi na njih , ali oni nemaju zaštitne mehanizme kako bi sačuvali svoje dostojanstvo. Dovoljno je da u razredu imate jednog ili dva učenika koji ne daju mira ni vršnjacima ni profesorima, pa da vam planirani sat i gradivo koje trebate obraditi, bude nepovratno upropašteno. Osim ponižavanja svojih profesora, takvi ponižavaju i svoje vršnjake koji hoće pratiti nastavu, istraživati, raditi, školovati se i stjecati cjelovito obrazovanje.

Ne začuđuju stoga zahtjevi prosvjetnih sindikata i sami prosvjetnih radnika da se napad na njih ubuduće tretira kao napad na službenu osobu! Pravilnici i protokoli morali bi biti jednostavniji, s točnim opisom sankcija za određenu vrstu prekršaja, za prvi put i za moguće naredne slučajeve, kako za učenike tako i za profesore. Nije isto kad se profesor brani, ili kad prvi izazove incident.

Jasno je da svako dijete zaslužuje punu pozornost i u školi i izvan nje i naše društvo upravo tomu teži, ali zbog čega društvo, učenici i poneki roditelji ne mogu shvatiti da i profesori, ionako potplaćeni, također zaslužuju pozornost i eliminaciju raznih pritisaka koji su posebno naglašeni pri kraju školske godine ?

Za pokazivanje mišića postoje sportski klubovi, vježablišta i natjecanja, a u školama se odgaja i obrazuje i daju putokazi za buduće životne aktivnosti.

Nitko nije za odbacivanje nestašnih učenika od kojih su mnogi devijantno ponašanje donijeli od kuće, zbog niza okolnosti. Stručnjaci u školama i izvan njih trebaju raditi upravo na otkrivanju uzroka tih i takvih ponašanja i to u suradnji s roditeljima. To je jedini način da se spriječi nasilje koje na žrtvama nasilja uvijek ostavlja dubok trag.

Piše: Pero Jakić / Metković NEWS

UDRUGA CEREBRALNE DJEČJE PARALIZE DOLINE NERETVE LEPTIRIĆI

Terapija senzorne integracije u ‘Leptirićima’

Objavljeno prije

Što je senzorna integracija? Senzorna integracija je neurološki proces u mozgu koji nam omogućava da registriramo, moduliramo i prepoznajemo osjete dobivene preko senzornih sustava kako bi dobili svrhovito, adaptivno ponašanje u interakciji s okolinom (Ayres, 1972.). Integracija senzornih informacija esencijalna je za stvaranje, razvijanje i održavanje slike o samome sebi i svijetu oko nas. Za djecu, to je temelj za usvajanje, razvijanje, modificiranje i održavanje novih vještina, učenje i istraživanje prostora, stvaranje odnosa sa samima sobom i osobama oko sebe, te za njihov cjelokupan razvoj. 

Udruge cerebralne dječje paralize doline Neretve Leptirići

Ako naš mozak ne diskriminira, filtrira, određuje prioritete, koordinira, organizira i integrira sve te senzorne ulaze, govorimo o disfunkcijama senzorne integracije, koje mogu utjecati na svakodnevno funkcioniranje. Radna terapeutkinja i neuroznanstvenica dr. A. Jean Ayres opisala je poremećaj senzorne integracije kao “prometni kaos ili gužvu” koji priječe određenim dijelovima mozga da na primjeren način zaprime i obrade senzorne informacije. Teorija senzorne integracije govori o značaju taktilnog (dodir), proprioceptivnog (svjesnost o položaju tijela) i vestibularnog (osjet gravitacije i kretanja)  sustava na razvoj mišićnog tonusa, automatskih reakcija i emocionalnog dobrostanja pojedinca (Ayres 1972, 1979 .,Smith Roley, Blanche, Schaaf, 2002). Stoga, neprimjereno procesuiranje senzornih podražaja može imati negativan utjecaj na motoričke, kognitivne i socio-emocionalne vještine djeteta, a s navedenim i na izvedbu aktivnosti dnevnog života (oblačenje, kupanje, igra, pisanje, učenje…). Terapija senzorne integracije potiče razvoj neurološkog sustava, uklanja patološke oblike ponašanja osiguravajući zaprimanje neophodnih podražaja i/ili informacija kroz konstruktivne i smislene aktivnosti (kroz igru) koje djetetu pružaju izazov na zabavan način.

Važno je na vrijeme prepoznati poteškoće senzorne integracije kako bi se dijete pravodobno uključilo u terapijski proces, a pri „nevidljivim“ simptomima može Vam pomoći samo kvalitetno educirani, certificirani Ayres terapeut osposobljen za provođenje procjena i intervencije senzorne terapije.

Udruge cerebralne dječje paralize doline Neretve Leptirići

Simptomi disfunkcije senzorne integracije:

  • manjkav obrazac sisanja i gutanja
  • poteškoće žvakanja, gutanja, hranjenja i automatskog zatvaranja usta
  • promjene raspoloženja u dobi malog djeteta
  • pretjerana plačljivost ili mirnoća u dojenačkoj dobi
  • izbjegavanje korištenja ruku, teškoće fine motorike
  • kašnjenje govora
  • poteškoće kontroliranja emocija i ponašanja
  • nedostatna usklađenost pokreta (nedostatna ravnoteža, “šeprtljavost“, izbjegavanje penjanja, sklonost ozljeđivanju, strah od visine)
  • hiperaktivnost i /ili laka otklonjivost pažnje
  • poteškoće učenja

Ukoliko sumnjate da Vaše dijete ima poteškoće senzorne integracije možete se obratiti našoj terapeutici Ireni Obradović, bacc.therap.occup., certificiranoj za provođenje Ayres terapije senzorne integracije  uključujući provođenje i interpretaciju testa senzorne integracije i praksije (SIPT) po programu University of Southern California (USC) i Western Psychological Services (WPS).

Tijekom pandemije COVID­-19 u UCDPDN „Leptirići“ se rade isključivo individualne terapije senzorne integracije uz sve propisane mjere prevencije HZJZ.

Djeci i odraslima kojima je ovaj oblik treninga potreban u  gradu Metkoviću,Opuzenu i okolici mogu se osobno javiti našoj bacc.therap.occup. Ireni Obradović.

E-mail:  irena.udrugaleptirici@gmail.com
Mobitel:   091/ 9586-901
Kabinet za terapije:  Hrvatskih iseljenika 2,Metković

Nastavi čitati
Pekarstvo Metkovka – Akcija Sl4 300×250
SNJEŽANA ĆUŽE 300px
HUMANITARNA AKCIJA – OBITELJ VUKŠA

Najčitanije