Ostanimo u kontaktu

OBITELJSKA PRIČA POBJEDNIKA SHOWA THE VOICE

Upoznajte Ćemeraše: ‘I ja sam htio u Irsku, da zaradim za mirovinu, ali ostajem zbog glazbe’

Objavljeno prije

– Koliko god da sam svjestan da sam pobijedio, toliko još nemam pojma što se zapravo dogodilo. Sinoć sam imao osjećaj kao da je sve ovo neki film, a ne stvarnost. Trebat će mi sigurno još neko vrijeme da mi postane jasno da je sve završilo i da sam pobijedio – govori nam Vinko Ćemeraš, 26-godišnji Čapljinac koji je odnio pobjedu u trećoj sezoni HTV-ova showa “The Voice Hrvatska”.

Ovo je bez ikakve sumnje bilo najneizvjesnije finale ovog spektakla. Sva četiri finalista, Filip Rudan, Albina Grčić, Bernarda Bobovečki i, naravno, sam Vinko Ćemeraš, međusobno su toliko različiti i toliko posebni da je ishod bio krajnje neizvjestan. Ipak, Ćemeraš je na kraju bio apsolutni pobjednik s osvojenih 41,94 posto glasova. Slijedio ga je Filip Rudan s 23,72 posto, potom Albina Grčić s 19,51 posto, dok je Bernarda Bobovečki zauzela četvrto mjesto s 14,83 posto glasova.

Kako doznajemo, u oko sat i pol vremena, koliko je trajalo glasanje, HTV je primio 250 tisuća poziva i poruka, što znači da se za smirenog, skromnog Čapljinca vrlo specifičnog glasa, baš kao i nastupa, odlučilo više od 100 tisuća ljudi. No, nije u startu bio tako jasan favorit jer, kako neslužbeno doznajemo, vodila se “mrtva trka” između njega i Filip Rudana, a blizu je bila i Albina Grčić. Glasovi su u Ćemeraševu korist naglo skočili nakon dueta s mentorom Davorom Gopcem, koji je na sceni specifično “nepokretnog” Vinka natjerao da zapleše, pa čak i dva puta skoči dok su izvodili hit Psihomodo popa “Pinokio”. Postoci su nastavili rasti i nakon posljednjeg nastupa, u kojem je Ćemeraš otpjevao “Pelin i med” Dine Dvornika, a potom kada je njegova izvedba ganula Gopca do suza…

Do sitnih sati

U konačnici, kad se podvuče crta, pobijedio je mladić koji je u kvaliteti bio konstantan tijekom cijelog showa, a njegov za hrvatske estradne prilike pomalo alternativni izričaj jako se svidio širokom krugu publike. Baš kao i skromnost, koja iz njega naprosto zrači. Jučer ujutro bio je još šokiran ishodom, naravno i neispavan, jer se pobjeda slavila do sitnih sati u HTV-u obližnjem kafiću Domino, u koji se standardno odlazi nakon svih velikih showova.

– Svi smo bili, baš je bila gužva. I mojih 20 Čapljinaca, obitelj, djevojka i prijatelji koji su me došli bodriti. Izdržali smo do tri sata ujutro, a onda su noge počele svima otkazivati jer smo cijelu subotu proveli na probama, sve do finala – govori Ćeremaš. A među njegovim Čapljincima bili su i Vinkovi roditelji Danijela i Robert Ćemeraš, koji su doputovali iz Njemačke gdje rade, stariji brat Marin koji je stigao iz Dubrovnika, dvije tete Anita i Inga, bratić Marko i, naravno, djevojka Karla. Od uže obitelji nedostajao je samo najmlađi brat Jurica, koji živi i radi u Dublinu, no on zbog posla nije mogao doći.

– Sada ću biti još nekoliko dana u Zagrebu, a onda se vraćam u Čapljinu, moramo i tamo proslaviti pobjedu. Kako će izgledati slavlje ne znam, prijatelji će se pobrinuti za to. No, neću dugo ostati jer se već za desetak dana selim u Zagreb. Živjet ću s prijateljem iz našeg Anarhiv dua Milom Nikšom i odmah se bacamo na posao, jer sam svjestan da je ovo pet minuta slave nakon kojih tek počinje ona prava borba i opravdavanje svih glasova koje sam dobio. Baš smo u subotu raspravljali kako je malo tko uspio nakon sličnih showova i znam da ovo nije lak put, treba puno rada i truda – ističe Vinko, kojem je pobjeda inače donijela ugovor s Universalom. Čini se da je napokon spreman za sve to, jer ima puno svojih pjesama napisanih na engleskom, a njegov prijatelj Mile na hrvatskom jeziku. No, i da nije pobijedio, Vinko bi se vjerojatno preselio u Zagreb. Završio je tri godine studija informacijskih znanosti u Mostaru, što je sam platio konobareći na Čiovu, a djevojka Karla, s kojom je u vezi, kako kaže, “dvije godine i uskoro četiri mjeseca”, već živi u Zagrebu i studira na Prehrambeno-tehnološkom fakultetu.

– Prije nego što smo počeli vezu, bili smo prijatelji nekih pet, šest godina. Da nije tako, ne znam bismo li se zbog udaljenosti uspjeli održati – odgovara Vinko. Jer, on je ostao sam u Čapljini, a Karla je krenula na studij.

Po cijelom svijetu

Raspršila mu se i ostala obitelj. Roditelji su mu 2016. prvo otišli u Ameriku, gdje mu je otac, inače trgovac, radio na građevini, a majka, turistička djelatnica, bavila se poslovima čišćenja. Onda su, sve kako bi osigurali pristojnu mirovinu, otišli u Njemačku, gdje oboje rade u agenciji za čišćenje. Vinkov stariji brat Marin je u Dubrovniku, ima booking agenciju za poslove čišćenja, dok je najmlađi, Jurica, završio geodeziju i ima svoju firmu u Irskoj.

– Nije to neka tužna priča, kako je to možda ispalo na van, jer ima i puno tužnijih. Premda nije lako kad svi odu, posebno jer zbog posla moraju otići iz svoje države, a vi ostanete sami. Ja, iskreno, nisam razmišljao o tome da odem dalje od Hrvatske. Padalo mi je, doduše, na pamet u nekim trenucima otići na par godina u Irsku, Njemačku, čisto da se malo osiguram, ali odustao sam. Mislim da tu mogu nešto postići s glazbom -zaključuje.

Inače, Vinko Ćemeraš atipični je glazbenik.

Čiji je talent

– Od koga sam naslijedio glazbeni talent? Uistinu ne znam. Nisam od roditelja, očito. Odredili su mi glazbeni ukus, jer kod nas su se doma slušali Azra i Bijelo dugme, a ja sam poslije sve to nadograđivao. Obje tete su mi poklonile ploče i gramofon, tako da ih danas imam dva, pa je i to imalo svog utjecaja. No, dugo me glazba nije zanimala. Roditelji su starijem bratu Marinu kupili gitaru, ali baš ga i nije zanimala. Nije ni mene prvo vrijeme, samo mi je sport, nogomet bio u glavi, tako da je gitara dugo skupljala prašinu prije nego što sam je uzeo u ruke. Propjevao sam slučajno, s nekih 14, kada me prijatelj zamolio jer mu je falio vokal u bendu. Vidjeli su da ima tu nešto, no nije to bilo nešto posebno, čisti početnički glas koji se poslije razvijao – govori Ćemeraš. Nastavio je pjevati, a u međuvremenu je počeo i pisati pjesme.

A onda se pojavio “Voice”. Pri tome ne mislimo na ovo, treće izdanje u kojem je odnio pobjedu, nego na prvu sezonu.

– Kako sam tada prošao? Nikako (smijeh). Zato sam se sada prijavio da sebi pružim drugu priliku, jer sam u prvoj sezoni ‘Voicea’ zaustavljen već na prvoj predaudiciji. Sada sam imao jasne ciljeve i znao sam da sam napredovao i da imam više samopouzdanja. Tu je još jedan, vrlo važan razlog moje prijave, a to je da lakše promoviram svoje autorske pjesme, koje će ubrzo vidjeti svjetlo dana, bar se nadam – objašnjava. Procjena mu je bila dobra, jer ne samo da je sada prošao predaudiciju, već su mu se na audicijskoj emisiji, tzv. “blindu”, okrenula sva četiri mentora!

– Meni je cilj bio proći ‘blind’ i dobiti mentora, ali dobio sam malo više… – skromno će Vinko. Među najsretnije trenutke koje je doživio u “Voiceu” ubraja i onaj kada mu se okrenuo Gobac.

– Kada se okrenuo, odmah je među nama nešto ‘kliknulo’. A do tada sam priželjkivao Massima – otkriva. S mentorom, kao i cijelim timom, vokalnom trenericom Ginom Victoriom Damjanović i glazbenim producentom Srđanom Sekulovićem Skansijem, postigao je sjajnu povezanost.

Pustili su ga da bude svoj, pa su ga, premda je bilo i oprečnih mišljenja kada je odlučio otpjevati “Pelin i med”, smatrajući da to možda nije dobra ideja, podržali u njegovoj odluci.

Dapače, podržali su ga i u njegovom zaštitnom znaku, kapi koju nosi, pa ju je tako tijekom dueta Gobac također stavio na glavu. Dobio je i sliku od svog mentora, ali i suze zbog izvedbe “Pelina i meda”, koja je frontmena Psihomodo popa natjerala da zajeca jer se prisjetio svog velikog prijatelja, pokojnog Dine Dvornika.

kvaliteta izvedbe Sve do same pobjede Ćemeraš je lako prolazio kroz sve faze natjecanja, unatoč svom nekomercijalnom stilu, no u kvaliteti izvedbe cijelo je vrijeme bio postojan.

Svidjela se očito publici i njegova osobnost, ta skromnost, pa gotovo da nije bilo zamjerki na društvenim mrežama kad je proglašen pobjednikom. A to već samo po sebi djeluje nevjerojatno, da nema teorija urote, oplakivanja, ocrnjivanja…

– Kako su reagirali moja obitelj, moji prijatelji na pobjedu? U jednom trenutku činili su mi se sretniji nego što sam ja bio, a ja sam bio jako sretan – smije se Vinko. Sada mu slijedi selidba u Zagreb koja bi se dogodila i bez pobjede.

– Već sam udomio kod prijatelja svoje kornjače i papige, ne bi bilo dobro da one pate što me nema. A za obiteljsku kuću u Čapljini, u kojoj sam živio zadnjih godina sam, brinut ćemo se sada svi pomalo, uskočit će i rodbina koju imamo tamo.

Moram tako, jer teško da nešto mogu postići u svom rodnom gradu. A ako baš sve ne krene, u nekim najluđim opcijama, vratit ću se u Čapljinu, pa od tamo pokušati graditi karijeru – oprezno i bez često opasne euforije promišlja svoju sudbinu Ćemeraš, svjestan činjenice da su mnogi koji su se u drugim showovima našli u njegovoj poziciji doživjeli pet minuta slave i potom nestali…

AUTOR: Tina Premec / Jutarnji list FOTO: Željko Puhovski / Darko Tomas / CROPIX

Nastavi čitati

SVE SE MOŽE KAD SE HOĆE

Mladi Metkovac Nikola Juković upisao prestižni Harvard University

Objavljeno prije

Nije čest slučaj da se netko od naših sugrađanina upiše na najstariji američki fakultet, prestižni Harvard University što je pošlo za rukom našem mladom sugrađaninu Nikoli Jukoviću.

Inače, bivši učenik Osnovne škole don Mihovila Pavlinovića i prirodoslovno-matematičkog smjera Gimnazije Metković, Nikola nam je otkrio što ga je motiviralo i čemu je posvetio posebnu pažnju te kako mu je to ‘pošlo za rukom’.

– Dok sam bio u Osnovnoj školi don Mihovila Pavlinovića, učio sam mnoge stvari preko interneta jer sam bio nezadovoljan hrvatskim obrazovnim sustavom. Upisao sam prirodoslovno-matematički smjer Gimnazije Metković. U prvom razredu otišao sam na Summer School of Science u Požegi, što me je jako motiviralo i što bih preporučio svakome prvašu ili drugašu koji se zanima za studije u Americi. Išao sam na dodatne sate koje je organizirala Udruga za Promicanje Prirodnih Znanosti u Dubrovniku. U drugom sam razredu čitao knjige Cal Newporta, koji u svojoj knjizi o upisima na fakultete objašnjava kako upasti u svjetske fakulete bez cjelodnevnog učenja ili bavljenja nekim sportom. Ta knjiga me je motivirala da se posvetim natjecateljskoj fizici, koju sam također učio preko interneta. Kao član STEM grupe Acervatio u gimnaziji naučio sam puno o inženjerstvu u praksi, i izradio sam tu inženjerski portfolio koji mi je išao uz prijavu. U prvom polugodištu četvrtog razreda pisao sam TOEFL (test iz engleskog jezika), ACT (američku maturu) i SAT Subject Testove (izborne predmete).

Za prijave je potrebno pisati eseje, pa sam uz osobni esej (koji ide svakom sveučilištu) pisao i esej specifičan za prijavu na Harvard. Nakon toga bile su prijave za stipendije, koje svako sveučilište daje zasebno. U drugom mjesecu imao sam intervjue, pa je slijedilo čekanje rezultata. Ivy Day, dan kada izlaze rezultati svih Ivy League fakulteta, ove godine je bio 26. ožujka, nama u ponoć. Prihvatio sam Harvardovu ponudu i sada slijedi izrada vize, slanje mediciniske dokumentacije itd. Ne moram položiti maturu, ali moram završiti gimnaziju. I trebao bih, ako COVID ne bude remetio program, otići na Harvard krajem kolovoza, – pojasnio je Nikola.

Nikoli čestitamo i želimo mu puno uspjeha u daljnjem školovanju i radu, a isto tako vjerujemo da u Metkoviću ima puno ambicioznih mladih učenica i učenika te da će ih ovaj primjer ohrabriti da se odvaže postići nešto više. Jednostavno kada imate volju i želju nešto postići to možete učiniti i iz Metković. Upravo iz tog razloga Nikola je priložio svoju email adresu u slučaju da bilo tko ima kakvih pitanja slobodno mu se može obratiti na jurkovich.nikola@gmail.com.

Nastavi čitati
Pekarstvo Metkovka – Reklama1 300×250
Grey&Pardino Pub Kviz 300px

Najčitanije