Napustio nas je Hrvoje Manenica (Funda) pok.Nikole (1956.-2021.), u 65. godini života, a ispraćaj će biti 8.veljače u 15 sati na groblju Sv. Ivana u Metkoviću.

Umro je naš Hrvoje na žalost svoje majke Mile, supruge Snježane, kćeri Mile i Nikoline, braće Šimuna, Ante i Maria, te sestre Andrijane, brojne rodbine, prijatelja i poznanika.

Bio je nogometaš, po vokaciji vratar, sportaš od „glave do pete“, čovjek koji je u sportu uvijek težio uspjehu, ali na sportski način.

Prelistavajući sportske almanahe, nalazim te dragi Hrvoje na jednoj slici iz 1973.godine kao vratara juniorskog sastava NK Neretva na turniru u Foči.

Listajući dalje, stigao sam do 1977. godine i fotografije s priprema NK Neretva na kojoj si Ti i tvoji kolege vratari, Hajvaz  i Jakirović.

Postoji snimka i iz 1985. godine, a na slici ste Ti, Terkeš i Mijoč. Bile su pripreme Neretve za nastavak natjecanja.

Tvoj te sportski duh odveo u Bosanski Šamac gdje si igrao i bio cijenjen, mislim da si neko vrijeme bio članom NK Osijek.

Tražila te  i Vojvodina, i ne samo Vojvodina. Tvoje vratarske kvalitete bile su u tom vremenu na cijeni.

pok. Hrvoje Manenica Funda

Počeo je Domovinski rat, a Ti si se među prvima uključio. Želio si po cijenu života braniti svoju Domovinu. Uspio si Hrvoje, dao si svoj doprinos.

Rat se bližio kraju, a ti si se vratio korijenima, svojoj Neretvi. Tvoja Neretva plasirala se u Prvu HNL, a ti si uz Ivicu Brečića bio pomoćni trener.

Uz ove osnovne informacije iz tvoga života, znamo da si branio u još nekoliko klubova, osim spomenutih, znamo da si bio jedan od trenera i u ONK Metković, s tvoje strane Neretve. Čuvao si mreže nekoliko  malonogometnih klubova.

Tvoj sportski duh odveo te i na tradicionalne skokove u Neretvu s male rive. Nakon pripetavanja s pokojnim Joškom Sprčićem, tvoj skok je ocijenjen najboljim, 2005. godine.

Dok nisi pratio sportska zbivanja, gradio si ljudima kamine, i to kakve, a volio si kampirati na Ušću.

Volio si i popiti kavu na svojim omiljenim mjestima, uostalom, kao i svi tvoji prijatelji.

Nažalost, više za to neće biti prilike. Otišao si dragi Hrvoje, a mi koji ćemo još neko vrijeme biti Tu, sjećat ćemo te se kao istinskog sportaša i humaniste.

Neka ti je laka hrvatska zemlja!