Ostanimo u kontaktu

REFORME U ŠKOLSTVU

U svim reformskim nastojanjima bitni su ishodi tih istih zahvata

Objavljeno prije

U mladoj i neovisnoj državi Hrvatskoj često slušamo o potrebi i realizaciji raznovrsnih reformskih zahvata pa tako i onih u obrazovanju, od vrtića i osnovnih škola do fakulteta i visokog obrazovanja.

U tijeku je provedba reformskih ciljeva u obrazovanju u kojoj je temeljni cilj ostvarenje pretpostavki za afirmaciju škole za život, kako se to naglašava u svim dokumentima i izjavama provoditelja tih zahtjeva.

O tomu se godinama govori, a i treba, prije svega zbog posve novog pristupa učenju i radu u školama, zbog orijentacije na istraživački rad uz pomoć novih tehnologija, ali i za stjecanje iskustvenih spoznaja koje pomažu u bržem pronalaženju zapošljavanja .

Međutim, počesto se čuju izjave dužnosnika i stručnjaka koji sudjeluju u kreiranju reformskih zahvata kako su baš njihovi prijedlozi među najboljima i kako su baš najbolji orijentiri za budućnost mladih naraštaja.

Ne treba zaboraviti da je školski sustav dinamičan niti da reforme nisu od jučer.

U starom i novom društvenom sustavu postojale su brojne inicijative za promjenama u školskom sustavu, ovisno od političke opcije koja je na vlasti.

U proteklim desetljećima nije bilo školske godine bez novih izmjena i dopuna pravilnika ili nastojanja da se poboljšaju pedagoške metode, didaktički pristupi i osnaži materijalna osnovica rada u školama.

Uoči svake školske godine nastavnici su pozivani na savjetovanja (edukacije) za provedbu usvojenih pravila i mjerila pri čemu su trošena nemala financijska sredstva. O ishodima se vrlo malo razgovaralo, iako su analize provedbe reformi jasno ukazivale da ciljevi nisu u cijelosti ostvareni. Radilo se o rasterećenju učenika, napuštanju predavačkih metoda, smanjenju težine učeničkih torbi, uvođenju u uporabu novih nastavnih sredstava, boljoj skrbi za učenike s teškoćama, besplatnim udžbenicima i ostalome.

Važnije od svega bila je intencija na istraživačkim i stvaralačkim aktivnostima učenika, da oni iz pomoć učitelja mogu sami dokučiti osnovne tekovine znanosti i prilagoditi svoje mogućnosti društvenim zbivanjima.

Najveći teret u svim reformama padao je na leđa učitelja i nastavnika. Mnogi od njih izdvajali su vrijeme za sudjelovanje na edukacijskim skupovima dajući svoj doprinos u realizaciji promjena u školskom sustavu.

Osim toga postojali su ogromni prijepori prigodom uvođenja građanskog i zdravstvenog odgoja u školski sustav, ali i zbog provedbe drugih elemenata koji su imali za cilj unapređenje sustava, odgoja i obrazovanja.

Školske uprave su se uz brigu o reformama morale nositi i s mjerama za sprječavanje nasilja u školama, trebale su brinuti o poboljšanju materijalnih uvjeta za rad, unaprijediti zaštitu na radu, skrbiti o osobama s invaliditetom, tražiti nove oblike rada u dopunskoj i dodatnoj nastavi te u izvanškolskim aktivnostima, a sve to opet je počivalo na leđima prosvjetnih radnika.

Nakon prve godine eksperimentalne faze najnovije školske reforme, resorno ministarstvo smatra da je postignut ogroman uspjeh, a neki sindikati i skupine učitelja-praktičara smatraju da bi stvarnu reformu i sam pristup trebalo odgoditi za još jednu školsku godinu.

Jedno je sigurno, novi društveni odnosi u zemlji i svijetu traže i nove prilagodbe na svim razinama pa tako i u školstvu. Drugo je pitanje jesmo li potpuno spremni za brze promjene i može li naše društvo osigurati kvalitetnu materijalnu osnovicu za takve promjene. Da su promjene potrebne svjedoče primjeri na tržištu rada na kojemu nedostaju brojna zanimanja, od vozača, medicinskih sestara, liječnika, profesora fizike ili matematike, do radnika u brodograđevnoj industriji.

Ishodi suvremenih intervencija u školski sustav ne mogu biti vidljivi odmah, za to trebaju godine i godine. Reforme jesu potrebne , ali s jasnim vremenskim određenjima i ciljanim ishodima koji moraju biti potvrđeni u praktičnom životu. Temeljni kamen u tim nastojanjima svakako su prosvjetni radnici koji pozorno slušaju i aktivno rade.

ROMANTIČNI METKOVAC

Par u moru kod Pelješca našao staru škrinju, cura nije vjerovala što je u njoj

Objavljeno prije

IVA SABLJO s dečkom je Alenom otišla na ronjenje kod Pelješca, nesvjesna da će se dogoditi nešto što će pamtiti cijelog života.

Jednog običnog dana na ljetovanju u Žuljani na Pelješcu njih su dvoje krenuli na ronjenje. Ivi je to bilo prvo takvo iskustvo pa je mislila samo na disanje, nesvjesna da se iza priče o ronjenju krije dobro isplanirana, mjesecima dogovarana organizacija zaruka, piše epodravina.hr.

Tijekom ronjenja u moru su ugledali staru škrinju.

“Alen ju je krenuo uzeti, no ja sam mu mahala da pusti škrinju, da mora misliti na disanje. Možda bih i odmah shvatila o čemu je riječ da nisam bila toliko usredotočena na svoje prvo ronjenje pa nisam ništa naslućivala”, prisjeća se Iva.

Izronili su škrinju i donijeli je na brod, a Iva nije očekivala da će se u njoj nalaziti ono što su našli.

“Tamo su stajali prsten, šampanjac i čaše. Kad sam shvatila što se događa, odmah su mi krenule suze radosnice u potocima”, ispričala je.

Alen je potom kleknuo pred nju i pitao je hoće li se udati za njega.

Kad je pristala, nazdravili su šampanjcem.

Škrinju je inače napravio Alenov otac, i to od starih crkvenih vrata. Da bi izgledala staro, odnosno kao da je provela godine na dnu mora, četiri je mjeseca bila potopljena kod njegovog prijatelja u uzgajalištu dagnji. Pola sata prije samog ronjenja njegov ju je prijatelj gliserom potopio u blizini, da bi ju par mogao bez problema pronaći, a i bio je blizu da ju čuva i drži na oku.

Iva i Alen u vezi su više od dvije godine, on je iz Metkovića, a ona iz Koprivničkog Ivanca, no trenutno u Zagrebu završava specijalizaciju iz oralne kirurgije. Uskoro će početi raditi u koprivničkom Domu zdravlja.

Nastavi čitati
Pekarstvo Metkovka – Reklama9 300×250

Najčitanije