Sinoć je u galeriji Gradskog kulturnog središta održana promocija knjige dr. Ivana Jurića Tri rata – tri tragedije domobrana kotara Metković. Knjiga je predstavljena povodom obilježavanja 150. obljetnice Hrvatskog domobranstva.

Voditelj predstavljanja knjige je bio gosp. Zvonko Nikolić, počasni predsjednik Udruge Hrvatski domobran, Ogranak Metković.

Predstavljači su bili dr. fra Andrija Nikić, predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Mostaru, autor dr. Ivan Jurić, Željko Kulišić, predsjednik Udruge Hrvatski domobran Dubrovnik i Ogranka Dubrovnik, Ivan Vukelić, predsjednik Udruge Hrvatski domobran Zagreb (na razini Republike Hrvatske) i dr. Ivo Orešković, recenzent knjige, iz Dubrovnika.

U programu je sudjelovala i klapa Sveti Nikola župe Sv. Nikole iz Metkovića.

U nastavku donosimo dio iz osvrta na knjigu kojeg je napisao dr. fra Andrija Nikić te koji je objavljen na Braniteljskom portalu gdje možete pročitati cijeli osvrt.

Svoje čovjekoljublje i hrvatsko domoljublje Ivan Jurić je pokazao još davnih pedesetih godina uključujući se u Maticu hrvatsku. Naime, član Matice hrvatske postao je 1957. godine. Desetak godina potom postao je jedan je od pokretača osnivanja ogranka Matice hrvatske u Metkoviću godine 1968. i njezin prvi predsjednik 1970.  Potom se zdušno uključio u hrvatske demokratske procese, posebno u obrani hrvatskog naroda i Lijepe naše. Dragovoljac je Domovinskoga rata i pričuvni časnik Hrvatske vojske. Tijekom rata u godinama 1991. i 1992. bio je, uz ostalo, glavni i odgovorni urednik Ratnog neretvanskog vjesnika, glasila obrane općine Metković i Biltena 116. brigade. Za te publikacije napisao je lijep broj priloga. Dobitnik je Spomenice Domovinskoga rata 1990./1991. i odličja Red hrvatskoga trolista. U Hrvatskoj vojsci bio je od 25. kolovoza 1991. do 16. lipnja 1992. gdje je obnašao visoku vojnu dužnost u 116. brigadi HV-a. Član je Hrvatskoga žrtvoslovnog društva od 1998. godine i često sudjeluje na  njegovim Međunarodnim znanstvenim skupovima  temama iz Obrambenog rata.

Povjesničar dr. Ivan Jurić, koliko mi je poznato, uvijek je zagovarao povijesnu istinu, nacionalno dostojanstvo, hrvatsku državnu samostalnost, odnosno sve što pridonosi hrvatskoj državnosti i suverenosti o čemu svjedoče i u naslovljenoj knjizi uvršteni prilozi. Ovom knjigom nakon duhovne obnove, te moralni i odgojni preobražaj hrvatskog društva, suprotstavljajući se svim protukatoličkim, protuhrvatskim i nemoralnim ideologijama.

Nakon kratkog upozorenja na sadržaj knjige i autorovu namjeru izdvojio sam neke, ali daleko više informacija sadrži ova vrijedna i priželjkivana knjiga za žrtve tijeom triju ratova. Na čitateljstvu je da posegne za njom i uvjeri se u njihovu istinitost, objektivnost i dobronamjernost. Stoga joj želim uspješnu plovidbu kroz ruke čitateljstva s obiju strana rijeke Neretve te da posluži svrsi s kojom je i nastala.

I ova knjiga svjedoči da su mrvica ljubavi i dobrote vrednije od tovara blaga i brda mudrosti. Popisi poginulih domobrana, čini se, zahvaljuju dr. Ivanu Jurića na trudu i činjenici da ih je oživio.

Umjesto zaključka

Neretva, od ušća do izvora, i porječje je zemlja BOGOM DANA gdje blistaju prirodne ljepote, koje nam je Bog podario, a hrvatski čovjek oplemenio i uljepšao. Od stoljeća VII. do naših dana branili je i čuvali hrvatski junaci domobrani, uvijek imajući na umu da to treba sačuvati za naraštaje koji dolaze. I zato udružimo pamet i srce, – povijesno, zemljopisno, jezično i uopće znanje s domoljubnim i čovjekoljubnim čuvstvima. Ako želimo opstati, samostalno i suvereno, trebamo hrabro i odlučno sami rješavati svoje probleme u Lijepoj Našoj. Moramo sačuvati svijest da je naša prošlost kao i sadašnjost neprekinuta niska ratova, podvala i urota, ali i izdaja. A kad znamo kako stvari stoje, htjeli ili ne htjeli, ako želimo opstati, naš način ne može biti ništa drugo nego li stalna borba za Našu Najljepšu!! Sve imamo – lijepo, prirodno, neiskvareno, čarobno, ni u najljepšim snovima ne može biti nešto ljepše! Pa, gdje bi? …lijepa li si, draga li si – o sve si, o sve si.^[9]

Imajući pred očima knjižnicu dr. Ivana Jurića – trideset i pet knjiga o Metkoviću i Neretvi – pada mi na pamet jedna krasna misao – postoje ljudi kroz koje nam Bog pokazuje koliko nas voli. Ivan Jurić je, prvenstveno cijeli svoj život  ukoričio u knjige koje tvore knjižnicu o Metkoviću i njegovu ozemlju.

Uvjeren sam da spomenuta knjižnica čuva objavljene izvore i temeljnu literatura za povijest Neretvanske doline i Metkovića. Knjige je napisao i objavio dr. Ivan Jurić, uz pomoć potpomagača.

 Za to, uz zahvalnost dr. Juriću za dosadašnji rad, želim da ga posluži zdravlja, da nas svojom vedrinom, beskrajnom radnom energijom i možda skoro nekom novom knjigom, ponovno obraduje.

Na koncu konca ovom knjigom dr. Ivan Jurić podigao je spomenik ne samo svim domobranima i braniteljima, nego i sebi.  U ovom času s ponosom citiram slavnog Horacija: Exegi monumentum aere perennius – (lat.),podigoh spomenik trajniji od mjedi – bronce. (citat iz Horacija Prvi stih 30. ode III. knjige Horacijevih Oda).

Dok završavam ovaj prikaz potaknut povjerenjem i porukom brojnih domobrana i rodoljuba, na temelju povezanosti hrvatskog naroda s nedavnim korijenima na naslovljenom području, koji su ispleli ovu knjigu u velebni mozaik konkretne povezanosti ja bih završio porukom: Vjerujem u te, narode moj hrvatski na ovim prostorima, da ćeš stoljećima nastaviti ovdje živjeti i zemlju pozlaćivati!

O kad bi bilo više takvih ljudi poput spomenutih domobrana i domoljuba u Neretvi i u Hrvatskoj!