Ostanimo u kontaktu

ZDRAVSTVO U DOLINI NERETVE

Stipe Gabrić Jambo se usprotivio dodjeli Javnih priznanja dr. Krmeku i dr. Bubici te ukazao kako 2602 djece uskoro ostaje bez pedijatara

Objavljeno prije

Nezavisni gradski vijećnik Stipo Gabrić Jambo ukazuje na situaciju koja bi mogla zadesiti zdravstvenu skrb u dolini Neretve, njegovu najosjetljiviju skupinu. Radi se o odlasku u mirovinu dva pedijatara Doma zdravlja Metković koja skrbe ukupno o 2602 djecedr. Vladi Krmeku i dr. Rasemi Bubici, najavljenom od 30. lipnja ove godine.

Povod Gabrićevog istupa bila je 19. sjednica Gradskog vijeća Grada Metkovića, gdje se usprotivio odluci o dodjeli Javnih priznanja dr. Krmeku i dr. Bubici tvrdeći kako nagrade nisu trebali primiti ove godine radi njihove zajedničke odluke da 1. srpnja 2019. odu u mirovinu.

Gabrić tvrdi kako je upućen u rad Doma zdravlja Metković iako nije zdravstvene struke:

– Potencirao sam obnovu i rekonstrukciju Doma zdravlja kad sam bio gradonačelnik i mislim da naš Dom zdravlja zadovoljava sve standarde te mislim da to Metković i zaslužuje. Kad su u pitanju specijalizacije, prije svega moram se zahvaliti tadašnjem ministru Darku Milinoviću kojeg sam molio u Zagrebu radi odobravanja specijalizacija od pedijatrice dr. Ksenije Kaleb do fizijatrice dr. Galov te interne dr. Pokrajac-Šušnjar i ginekologinje dr. Jelčić koja je izgubila ginekologiju onoga trenutka kad je dr. Mihovilu Jeramazu prekinut ugovor kad je navršio 65 godina. I moram reći da sam se maksimalno angažirao.

Zadnje tri specijalizacije sam bio upozoren od jedne liječnice iz Doma zdravlja da za 4-5 godina dvoje pedijatara idu u mirovinu i da će Metković ostati bez pedijatara. Otišao sam kod dr. Ostojića, Neretvanina našega, tadašnjeg ministra zdravstva i rekao mu da Metkoviću treba dvoje pedijatara i ginekolog, s obzirom da je dr. Jelčić nezadovoljna stanjem u Domu zdravlja otišla u Dubrovnik, sada radi u jednoj poznatoj klinici u Zagrebu. Ministar mi je rekao da zahtjev treba uputiti ravnatelj Štimac na što sam otišao ravnatelju koji je to i učinio. Uključio sam se maksimalno da imamo specijaliste koji su potrebni ovom gradu, radio sam za opće dobro i stanje u Domu zdravlja Metković znam perfektno.

Kad sam došao na Gradsko vijeće u petak ostao sam iznenađen kad sam vidio da su dvoje pedijatara dobili nagradu Grada Metkovića. Onda sam zvao zaposlenike Grada interesirao se tko ih je predložio, i doktore da saznam razloge, i ostao sam zaprepašten kad sam doznao da dvoje pedijatara idu u mirovinu 1. srpnja 2019. znajući da dvije pedijatrice dr. Kata Dodig i dr. Neda Bjeliš dolaze tek u travnju 2020. godine, i znajući da imaju 2602 djece koja ostaju bez zdravstvene zaštite skoro godinu dana te da su ta djeca, roditelji, Dom zdravlja i cijeli Metković ostavljeni praktički na cjedilu. A znajući da su pedijatri molili da im se koncesija produži, pa kad su dobili produženje onda su odjednom donijeli odluku da idu u mirovinu i to isti dan što je apsurd. Podnijeli su zahtjev za prijevremeni raskid ugovora kojeg su imali do studenog 2019. g. i odlučili da prestaju s radom 30. lipnja. U međuvremenu do današnjeg dana nije pronađen ni jedan zamjenski pedijatar, a ne dva.

Do 1. srpnja je još 7 radnih dana, a još nijedan pedijatar nije potpisao da će raditi za Dom zdravlja, a tada 2602 djece ostaje bez pedijatrijske skrbi. Sve je to u skladu sa zakonom, ali nije u skladu s moralnom obavezom prema svojim pacijentima. Pa ako su već tako naprasito odlučili otići i ostaviti tu djecu onda je groteskno da im Grad Metković dodjeljuje nagradu. Doktor koji ima osobine za nagraditi sigurno ne bi ostavio toliko djece bez skrbi i sigurno bi sačekao par mjeseci dok se vrate specijalizanti ili dok se ne nađe kroz koji mjesec pedijatar koji bi bio voljan premostiti taj vremenski period. Ono što je još značajnije što sam saznao je da u zadnjih pet godina nisu pregledavali novorođenčad u rodilištu, a to je vjerojatno još jedna zasluga vrijedna nagrade Grada.

Moram reći da nemam nikoga iz obitelji zaposlenog u Domu zdravlja i da rijetko idem tamo, i moj interes nije politikanski, a onima koji polemiziraju na stranicama Metkovic NEWS-a skrivajući se iza lažnih profila moram reći da sve što sam činio dok sam bio gradonačelnik 16 godina sam činio za moj, naš Dom zdravlja i iako nisam fan Mihovila Štimca uvijek sam branio ravnatelja Doma zdravlja Metković. Nisam poput nekih kritizera, populista, poput onih iz Mosta koji napadaju sve i svakoga, a dok su bili u prilici da pomognu Domu zdravlja nisu pomogli za 4 godine ni s jednom lipom. Ja sam takav da sam išao moliti ministra Milinovića i državnog tajnika Jurkovića da dobijemo odjel fizijatrije, da zaposlimo desetak ljudi da ljudi koji trebaju ići na fizikalnu ne idu u Makarsku, Dubrovnik ili Vela Luku. Moj interes je samo interes svih građana ovoga grada i doline Neretve i svih građana susjednih općina koji koriste usluge našeg Doma zdravlja.

Ja sam dio vladajuće većine, mada mene HDZ ne drži za partnera, drže me čovjeka koji će doći svako Gradsko vijeće i dignuti ruku. Nisam tražio ništa za tu podršku u Gradskom vijeću, ali činjenično stanje da HDZ ima 7 ruka, Most ima 7 ruka, koalicija SDP-HSU ima jednu ruku i da ja imam jednu ruku, odnosno s HSS-om iz kojeg sam dobrovoljno izašao skupa imamo dvije ruke. I smatram da bi trebao biti dio tima koji donosi odluke.

Smatram da je nedopustivo da nitko nije izašao pred nas i da nam objasni ovu situaciju. Nemam ja protiv dr. Krmeka i Bubice niti jednu riječ. Imali su fantastične ugovore kakve drugi liječnici nemaju, ali smatram da nije korektno, nije moralno, a ni ljudski, ostaviti 2602 djece bez pedijatara. Da ne kažem imali smo u Domu zdravlja još jednu krasnu djelatnicu, pokojnu gđu. Miru Kevo koja je do zadnjeg dana radila u laboratoriju i svakome bila na usluzi 24 sata. Mogli ste izvaditi krv u svako doba i bila je spremna uvijek doći. Bilo je tu mnogo ljudi, na koncu konca bila je predložena 21 osoba i reakcije građana zadnjih nekoliko dana to pokazuju. Ja osobno ovakvu situaciju ne bih dopustio i imao bih rješenje, – rekao je Gabrić.

Slijedom navedenog kontaktirali smo gradonačelnika Dalibora Milana koji je na putu van Metkovića i ukratko nam je rekao da rješenje postoji te osim što je Grad Metković izdvojio 500 tisuća kuna za zdravstvo u dolini Neretve, ipak Dubrovačko-neretvanska županija je ta koja je osnivač Doma zdravlja Metković. Upit smo također poslali i ravnatelju Doma zdravlja Metković Mihovilu Štimcu. Pratite Metković NEWS, u narednim objavama donosimo više detalja o ovoj temi.

POČETAK VAZMENOG TRODNEVLJA

Devet stvari koje treba znati o Velikom četvrtku

Na Veliki četvrtak završava korizmeno vrijeme, a večernjom svetom misom započinje Vazmeno trodnevlje. Evo devet najvažnijih stvari koje trebamo znati o Velikom četvrtku!

Objavljeno prije

Veliki tjedan je, vrijeme u kojem zbog pandemije koronavirusa neće biti misnih slavlja, al’ kako također ne radi i ništa drugo, a i oni koji rade rade skraćeno, prilika je to da u krugu svoje obitelji skrušeno i uz molitvu provedemo najveći kršćanski blagdan Uskrs.

Danas je Veliki četvrtak koji označava posljednji dan korizme. Dan je to i posljednje večere, a i na taj dan navečer započinje vazmeno trodnevlje – Veliki četvrtak, Veliki petak, Velika subota, koji završavaju Kristovim uskrsnućem, blagdanom Uskrsa.

1. POČETAK VAZMENOG TRODNEVLJA

Veliki četvrtak kroz dugo je vrijeme bio isključen iz trodnevlja (petak, subota, nedjelja), no poslijesaborska obnova jasno je naznačila kako vrijeme korizme traje do Mise večere Gospodnje na Veliki četvrtak kojom  započinje Vazmeno trodnevlje. Ta tri dana liturgijska slavlja predstavljaju godišnje slavlje pashalnog misterija.

Nova Opća načela o liturgijskoj godini to potvrđuju riječima:

Uskrsno se trodnevlje Gospodnje muke, smrti i uskrsnuća ističe kao sjajan vrhunac čitave liturgijske godine (br. 18). Ono počinje misom Gospodnje večere, središte mu je Uskrsno bdjenje, a zaključuje se Večernjom nedjelje Uskrsa. (br. 19)

Važno je naglasiti kako Crkva trodnevlje ne promatra kao tri odvojena slavlja ili pripravu za Uskrs, već jedinstveno slavlje Kristova uskrsnuća, po riječima sv. Augustina: Sveto trodnevlje Krista raspetoga, pokopanoga i uskrsnuloga.

2. POVIJESNI RAZVOJ

Blagdan Uskrsa u prvoj je Crkvi slavljen u noći između Velike subote i uskrsne nedjelje. Tijekom 4. stoljeća, polazeći od evanđeoskih izvješća i želje da se kroz tri dana susljedno proslave različiti trenutci vazmenog otajstva, Crkva je razvila presveto trodnevlje Gospodina raspetog, pokopanog i uskrslog. Jeruzalemska liturgija imala je presudan utjecaj na oblik slavlja Vazmenog trodnevlja, jer su Crkve Istoka postupno preuzimale jeruzalemske liturgijske običaje.

U 7. stoljeću u rimskim su crkvama na Veliki četvrtak postojala tri slavlja: pomirenje pokornika, posveta ulja i spomen uspostave euharistije. Slavlje pomirenja pokornika nestalo je nestankom javne pokore, te su na kraju ostala dva slavlja.

3. MISA POSVETE ULJA

Na Misi posvete ulja (Missa chrismatis), koja se može shvatiti kao uvod u Vazmeno trodnevlje, dijecezanski pastir i njegovi najbliži suradnici, prezbiteri, okruženi Božjim narodom, obnavljaju obećanja što su ih dali na svome svećeničkom ređenju. Riječ je o trenutku snažnoga crkvenog zajedništva, koji ističe dar ministerijalnog svećeništva što ga je Krist ostavio Crkvi uoči svoje smrti na križu. Potom se blagoslivljaju ulja koja se koriste u slavlju sakramenata: katekumensko ulje, ulje za bolesničko pomazanje i sveta krizma.

4. MISA VEČERE GOSPODNJE

Na Misi večere Gospodnje (In Cena Domini) kojom započinje Vazmeno trodnevlje, Crkva se spominje ustanovljenja euharistije, ministerijalnog svećeništva i nove zapovijedi – mandatum novum – to jest zapovijedi ljubavi, koju je Isus ostavio svojim učenicima.

Na ova tri otajstva Mise večere Gospodnje ukazuje i Okružnica o pripravi i slavljenju vazmenih blagdana Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata Paschalis Sollemnitatis:

Svu pažnju duha treba usmjeriti na otajstva koja se spominju poglavito u misi, to jest ustanovljenje euharistije, ustanovljenje svećeničkog reda i zapovijed Gospodnju o bratskoj ljubavi. To treba u homiliji rasvijetliti. (Br. 45)

Zanimljivo, tradicija večernje svete mise na Veliki četvrtak potječe iz 13. stoljeća, s obzirom na to da Crkva prema drevnoj predaji toga i idućega dana nije slavila euharistiju. Ovaj običaj razvio se iz židovskog shvaćanja prema kojemu novi dan započinje u predvečerje prethodnoga dana, stoga nije neobično da večer Velikoga četvrtka zapravo liturgijski pripada Velikom petku.

Na Posljednjoj večeri Isus je sakramentalno prihvatio svoju žrtvu smrti na križu: predao se u smrt radi spasenja ljudi, ispunivši Stari zavjet i židovski obred, dajući svoje tijelo i krv umjesto jaganjca i tako zapečatio konačni i vječni savez. Pranje nogu te večeri jasan je znak njegove ljubavi koja služi i predaje se. Njegova muka na Maslinskoj gori, predanje njegovim neprijateljima, uhićenje te iste večeri pravi je početak Isusove muke.

5. MISNA ČITANJA

Na Misi večere Gospodnje čitaju se sljedeća čitanja

  • Knjiga Izlaska (Izl 12,1-8. 11-14 – klanje pashalnog janjeta)
  • Psalam 116 (Ps 116, 12-13.15-18)
  • Prva poslanica Korinćanima (1 Kor 11, 23-26 – ustanovljenje euharistije)
  • Evanđelje po Ivanu (Iv 13, 1-15 – pranje nogu)

Starozavjetno čitanje izvještava o klanju i objedovanju pashalnog janjeta, čija je krv na dovratnicima i nadvratniku kuća postala znakom izbavljenja za Izrael. Taj noćni objed Izraela u Egiptu uveo je izlaz iz ropstva i onaj red božanskih djela izbavljenja, koja su našla svoj vrhunac u sklapanju saveza na brdu Sinaju.

Pripjevni psalam ne zahvaljuje samo za povijesno spasavanje Izraela, nego pripjevom: Čaša blagoslovna zajedništvo je krvi Kristove, upravlja zahvalu nad kaležom spasenja, nad ispunjenjem starozavjetnog uzora u Kristovu pashalnom otajstvu, nad Janjetom koje se kolje i oduzima grijehe svijeta.

Drugo čitanje prihvaća tu misao, donoseći izvještaj o ustanovi euharistije.

Slijedi evanđelje o pranju nogu. Ova biblijska perikopa upućuje na Isusov unutarnji stav: On ne želi vladati, nego služiti. Pranje nogu učenicima, što je zadaća robova kućnim gostima, postaje jasnim znakom da je bezgranična njegova ljubav prema ljudima, i to sve do predanja u smrt na križu.

6. PRANJE NOGU

Gestu pranja nogu susrećemo na Zapadu (s iznimkom Rima) već u 4. stoljeću. Ovaj izraz gostoljubivosti prisutan je još u Starom zavjetu, ali i u prvim kršćanskim vremenima. Kao liturgijska gesta prvi se put pojavljuje u Španjolskoj u 7. stoljeću, dok je u Rimu posvjedočen u 12. stoljeću.

Evo kako obred pranja nogu tumači Paschalis Sollemnitatis:

Pranje nogu odabranim muževima koje po predaji biva ovog dana znači službu i ljubav Krista koji je došao ne da mu služe nego da služi. Izvrsnije je da se ova predaja čuva i u svom vlastitom značenju tumači. (Br. 51)

Gesta pranja nogu treba se vršiti ako to preporučuju pastoralne prilike, a nedavnom odlukom pape Franje u njoj mogu sudjelovati i žene. (vidi: OVDJE)

Za vrijeme pranja nogu pjevaju se antifone navedene u Misalu ili druge prikladne pjesme. Među njima se ističe himan Ubi caritas et amor (Gdje je ljubav, ljubav prava) povezan s dijeljenjem hrane siromasima, a koji je oko 1000. godine ušao u obred pranja nogu.

7. PROCESIJA S PRESVETIM

Na kraju liturgije Velikog četvrtka, Crkva prenosi Presveti sakrament na za to određeno mjesto, što simbolizira Isusovu samoću u Getsemaniju i njegovu smrtnu tjeskobu. Nakon popričesne molitve u svečanoj procesiji u svetohranište smješteno u pokrajnjoj kapeli ili oltaru nose se pretposvećeni darovi za Veliki petak. Prije toga, slijedi ogoljenje oltara (denudatio altaris) koje se tumačilo kao alegorijska slika ostavljenog Krista. O tome čitamo u Paschalis Sollemnitatis:

Izmolivši popričesnu molitvu, obrazuje se ophod, kojim se pod vodstvom križonoše, sa zapaljenim svijećama i kadionicom s dimom kada, Presveti sakrament nosi po crkvi na mjesto gdje će se čuvati. Dotle se pjeva himan Usta moja ili druga euharistijska pjesma. (Br. 54)

Mjesto polaganja pretposvećenih darova često se pogrešno naziva Svetim grobom, na što upozorava i Direktorij o pučkoj pobožnosti i liturgiji:

U odnosu prema mjestu polaganja neka se izbjegava pojam grob i u svome uređenju neka mu se ne daje obilježje mjesta ukopa; naime, svetohranište ne smije imati oblik groba ili pogrebne urne. Sakrament valja čuvati u zatvorenu svetohraništu, bez izlaganja u pokaznici. (Br. 141)

8. VEČERNJE KLANJANJE

Veliki četvrtak predstavlja i poziv na zahvaljivanje Bogu na daru euharistije, kojeg treba pobožno primati i kojem se treba klanjati živom vjerom. Stoga Crkva nakon slavljenja svete mise potiče na bdjenje u prisutnosti Presvetog sakramenta, podsjećajući na žalosni čas koji je Isus prošao u samoći i molitvi u Getsemaniju, prije no što će biti uhićen i potom osuđen na smrt.

O tome govori i Paschalis Sollemnitatis:

Neka se vjernici pozovu da poslije mise Gospodnje večere pristojno vrijeme noći provedu u dužnom klanjanju u crkvi pred Presv. sakramentom, koji se ove noći u njoj svečano čuva. Ako je zgodno, može se dok traje euharistijsko klanjanje čitati neki odlomak Evanđelja po Ivanu (pogl. 13-17). Ipak nakon ponoći neka klanjanje bude bez vanjske svečanosti, jer je već započeo dan Muke Gospodinove. (Br. 56)

9. NEKE LITURGIJSKE NAPOMENE

Okružnica Paschalis Sollemnitatis donosi sljedeće upute:

  • Misa Gospodnje večere nek se slavi u večernje sate, u vrijeme koje je prikladnije za sudjelovanje cijele mjesne crkvene zajednice.
  • Prema prastaroj crkvenoj predaji, ovaj dan se zabranjuju sve mise bez naroda.
  • Svetohranište neka prije slavlja bude potpuno prazno. Hostije za pričest vjernika moraju se posvetiti u samom slavljenju žrtve.
  • Za čuvanje Presv. sakramenta neka se pripravi kapela i neka se tako primjereno ukrasi da poziva na molitvu i meditaciju; izričito se preporučuje stroga trijeznost koja je u skladu s liturgijom ovih dana, a zloporabe neka se izbjegnu ili uklone.
  • Dok se pjeva himan Slava Bogu na visini, prema običajima mjesta, zvone zvona, a kad on završi, šute sve do Slava Bogu na visini Vazmenog bdjenja.
  • Po završetku mise nek se oltar slavljenja ogoli. Korisno je da se križevi u crkvi zastru crvenim ili ljubičastim velom, ako nisu bili zastrti već u subotu prije Pete korizmene nedjelje. Neka se ne pale svijeće pred slikama svetaca.

Priredio: Miodrag Vojvodić | Bitno.net

Nastavi čitati
Pekarstvo Metkovka – Reklama1 300×250
Grey&Pardino Pub Kviz 300px

Najčitanije