Ostanimo u kontaktu

'SREĆA JE ŽIVJETI U VLASTITOJ KOŽI, A NE U TUĐIM OČIMA'

Povodom Svjetskog dana osoba niskog rasta razgovarali smo s Marinom Mustapić

Objavljeno prije

Listopad je mjesec posvećen osobama niskog rasta, a sam Svjetski dan osoba niskog rasta obilježava se već sedmu godinu 25. listopada.

Tim povodom razgovarali smo s osobom niskoga rasta Marinom Mustapić.

Na koji način ćete Vi obilježiti Dan osoba niskog rasta?

– Ja osobno nisam sklona obilježavanju na datume kada spada već smatram da ovo stanje koje imam ja, kao i osobe slične meni, doživljavamo na dnevnoj bazi, ali svakako pozdravljam ideju da se jednom godišnje fokus stavi i na osobe izrazito niskog rasta.

Je li Vam teško što ste niska rasta?

– Sve ovisi s koje perspektive gledate. Ja ću Vam reći da je meni normalno jer za drugačije ne znam. Nije. Zdrava sam, to je najvažnije. Pitanje je što nekome predstavlja problem i teškoću. Svatko od nas na različita stanja reagira različito. Tako možda Vi moje stanje vidite kao problem, ja ga možda vidim kao blagoslov. Individualna stvar. I ja sam čovjek od krvi i mesa, veoma emotivan i naravno kao i svakome od Vas imam svoje uspone i padove, ali s godinama čovjek stvori prioritete i fokusira se na ono što je važno i što ga ispunjava.

Kako je bilo odrastati u dolini Neretve s činjenicom da se razlikujete od drugih?

– Ja sam netko tko je uživao podršku okoline i nailazio na razumijevanje i prihvaćanje.  Ne kažem da je uvijek bilo idealno, ali čovjek u sebi krije hrabrost da prebrodi i ono što je teško.

Čemu možete zahvaliti Vašu hrabrost, entuzijazam, želju, volju?

– Gledajte, to je sasvim normalno. U životu nas mora nešto tjerati da idemo naprijed i da se borimo. Kada se padne treba se znati hrabro ustati i krenuti dalje. Sve što radimo, radimo zbog sebe i radi sebe, ne zbog drugih.

Opišite kako ste uspjeli postati ovo što ste danas, mlada, perspektivna žena koja ruši sve predrasude prema OSI populaciji? Vozite, obrazovani ste, radite? Kako ste to uspjeli?

– To nije uspjeh, to je potreba. Sve ovo navedeno ne smatram uspjehom, smatram obavezom.  Ljudima je to samo čudno jer je riječ o osobi koja se razlikuje od ostalih.

Tko Vam je najveća potpora i oslonac u trenutcima kad je teško?

– Sebi sam najveći kritičar i najveći prijatelj. Ja često u šali znam reći: Marina, moraš obaviti razgovor sama sa sobom. Obitelj i prijatelji su najveća potpora u bilo čemu.  Oni meni – ja njima, uzajamno. Ali čovjek se u životu mora osloniti isključivo na sebe. Ključ je u nama. Ako mi nešto odlučimo onda nas drugi mogu samo podržati, ali ne mogu nešto napraviti umjesto nas.

Poželite li danas biti kao ostale osobe standardne visine?

– Ne. Ja imam neke druge želje, a nisu vezane za fizički izgled. Daleko su od toga, ja imam želju razvijati se u nekom drugom smjeru i obliku. Da sam htjela biti vjerujte mi medicina je nudila i tu mogućnost dok sam bila dijete kada mi je bilo ponuđeno da idem na produživanje ekstremiteta ali ja sam to i tada kao mala djevojčica odbila. Ne žalim zbog toga istu odluku bi donijela i danas.

Za pretpostaviti je da je bilo raznih komentara na račun Vašeg izgleda?

– Bilo je, ima i sada i biti će toga sam svjesna. Ali ja funkcioniram na principu ‘Sreća je živjeti u vlastitoj koži, a ne u tuđim očima’.

Djeca – oni su tako nevini i iskreni. I mame ako ovo čitate nemojte osjećati neugodnost kada Vaše dijete kaže vidi one male tete. Meni je to simpatično (ja to ne smatram nikakvom uvredom), a Vi morate biti sretni jer je dijete uočilo razliku.

Vi ste netko tko plijeni pažnju svojom pojavom, stilom, ponašanjem? Svjesno ste to odabrali?

– Sigurno svjesno nisam odabrala da budem ovakva. Sve ostalo navedeno dolazi spontano i u skladu sa obavezama i raspoloženjem.

Što biste poručili osobama s invaliditetom?

– Nema poruke, vjerujte mi njima ne treba poruka nego razumijevanje, prihvaćanje, podrška. Riječi su floskule, dijela puno snažniji utjecaj imaju.

ZA GRAD HEROJA

Torcida Metković kolonom sjećanja i paljenjem svijeća odala počast žrtvama Vukovara

Objavljeno prije

Kao i dosadašnjih godina, Torcida Metković večeras je u koloni sjećanja prošla ulicama Metkovića i paljenjem svijeća ispred svog grafita u Sportskoj ulici odala počast žrtvama Vukovara.

Okupljanje je bilo ispred prostorija kluba navijača u 19:50 sati, odakle je krenuo tradicionalni mimohod do grafita.

Fotografije: Facebook – Torcida Metković

Nastavi čitati
Pekarstvo Metkovka – Reklama10 300×250

Najčitanije