Ostanimo u kontaktu

DAN BRANJA MANDARINA PLAĆAJU SAMO 90 KUNA!?

Sindikalist Sever ‘To je sramotno i uvredljivo za sve radnike!’

Objavljeno prije

Jesen stiže dunjo moje, ne miriše više cviće… Mirisat će zato mandarine, čija berba u dolini Neretve samo što nije počela, a trajat će do kraja studenoga. Na tom cijelom području ima oko 1,3 milijuna sadnica koje godišnje daju između 40 i 60 tisuća tona mandarina. Treba sve to i ubrati pa su pojedini vlasnici OPG-a, kao i proteklih godina, krenuli s traženjem radne snage preko plaćenih radijskih oglasa.

Jedan takav koji se proteklih dana emitira na radio Dalmaciji ide ovako: OPG “Lui” iz Opuzena traži radnike za berbu mandarina. Hrana i smještaj osigurani, dnevnica 90 kuna. Informacije na 098 888 395. Na prvu se čini idealnim, sve dok se ne dođe do famoznog dijela od 90 kuna. Da, da, dobro ste pročitali. D-e-v-e-d-e-s-e t! Ista ta dnevnica ranijih se godina kretala između 200 i 250 kuna, također uz osigurane uvjete smještaja i hrane. Kad sam nazvao broj iz oglasa, javio se muški glas. Na moje pitanje zašto je dnevnica toliko mala, pravdao se time kako on beračima besplatno daje smještaj u svojem apartmanu i tri dnevna obroka, kao i to da za berbu traži oko sto ljudi.

– Pa gdje ćete ih sve smjestiti? Koliko to apartmana imate? Koliko će radnika spavati u jednoj sobi?, pitam ga. Dobivam odgovor da to nije moj problem i da će on sve to riješiti.

– A recite mi, za tu dnevnicu od 90 kuna? Koliko traje smjena?

– Čujte, vrućine su preko dana, pa počnemo već oko pet, pet i po. A smjena je osam sati. Gledajte, mogu oni ubrati i više mandarina, pa dobiti dnevno i do 500-900 kuna – pokušavao se opravdati gospodin koji se nije htio predstaviti, nego me zamolio da ga potpišemo kao osobu koja je ovlaštena da zastupa OPG koji je dao oglas na radiju.

ŠTA JE OVO?!

Slušam ga u čudu i nevjerici. Jer, primjerice, za dnevnicu od 500 kuna trebali biste ubrati čak 50 gajbi voćki. U svaku od njih stane oko 20 kilograma mandarina, što ukupno iznosi tisuću kilograma, odnosno jednu tonu. Ubrati jednu tonu u jedan dan jednostavno je nemoguće. Jedna iskusna beračica, koja je željela ostati anonimna, rekla nam je da osoba po danu, i to isključivo ako je vješta i spretna, već navikla na ovaj posao, može ubrati otprilike 35 gajbi, što je oko 700 kilograma.

Pitam ja dalje gospodina na telefonu je li mu se javio tko na oglas?

– Ma nema ništa, Hrvati ne žele raditi, samo se žale.

– Pa kako da rade za tako malu dnevnicu?

– Eto, ima onih koji hoće radit. Sad mi na imanju beru radnici iz Rumunjske i Bugarske i nitko se od njih ne žali, a ima ih dosta – uvjerava me gospodin, dodajući i da će povući oglas s radija, ali ne navodeći razloge za to.

Prve procjene Hrvatske voćarske zajednice govore da će ove godine u dolini Neretve uroditi oko 32.000 tona mandarina. Početna cijena najkvalitetnijih plodova zorane ili zorice, koja se prva bere, mogla bi biti od 3,50 do 4 kune. Polovica uroda otpast će na Hrvatsku, dok će se ostatak najviše izvoziti u Srbiju i Sloveniju.

Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, koji se zalaže za solidarnost i socijalnu pravdu, smatra da je dnevnica od 90 kuna sramotna i uvredljiva za sve radnike u Hrvatskoj.

Krešimir Sever, Foto: Goran Mehkek/Cropix

– Ovime se podcjenjuje hrvatskog radnika. Čak je smiješno oglašavati da su u tu cijenu uključeni obroci i smještaj. Pitanje je kakvi su obroci? Pa kakav je smještaj? Naši su ljudi često imali iskustva da su, nažalost, na takvim poslovima spavali doslovno po šupama i garažama. Da ne govorim koliko je njih spavalo u istoj sobi s ostalim radnicima. Također se postavlja pitanje hoće li biti prekovremenog rada, na koji će se način on vrednovati i hoće li se prijaviti radnika. Tu je cijeli niz nepoznanica koje će radnik osjetiti tek kad dođe tamo.

NIKOME PRIVLAČNA CIJENA

– Iz oglasa se ne može zaključiti je li to bruto ili neto dnevnica. Ako prihvatimo da je riječ o neto iznosu te da će onaj tko traži radnike platiti sva davanja i prijaviti radnika, to bi i dalje bio izrazito niski iznos, uzimajući u obzir da je zakonska minimalna plaća za puno radno vrijeme u Hrvatskoj za 2020. godinu ugovorena u iznosu od 4062.51 kuna, što je 3250, 01 kuna neto. Radnik bi za 25 dana rada u dolini Neretve dobio na ruke 2250 kuna. Ovakva niska cijena rada tjera ljude iz Hrvatske, no za te novce doći se, sasvim sigurno, raditi netko iz daleko jeftinijih zemalja gdje je to njima još uvijek kakva-takva zarada. Recimo, jasno je da će i za minimalnu dnevnicu doći netko iz Nepala ili Bangladeša, gdje se prosječna plaća kreće oko 150 eura. Dokle god bude takvih stranaca koji su spremni raditi za male novce, potražiteljima za radnom snagom neće ni padati na pamet podizati cijenu rada i same plaće, uvjerava Sever.

– S ovakvom cijenom kakva se nudi, ovaj OPG doista ne može privući nikoga. Čak ni onoga koji je u očaju. Ti će radije otići raditi u inozemstvo i odreći se Hrvatske, napustiti privremeno obitelj da nešto zarade. Žalosno je što će takvu situaciju iskoristiti dio poslodavaca i analitičara, koji će to koristiti kao argument zašto treba liberalizirati uvoz radne snage. Pritom se neće brinuti za same hrvatske građane i za to da ih upravo ovakva politika plaća tjera iz Hrvatske, zaključuje Sever.

Satnica od 11,25 kuna
Ako bi radnik brao mandarine 30 dana po osam sati, dakle cijelih mjesec dana, bez slobodnog dana, i dnevno dobivao 90 kuna, satnica bi mu bila mizernih 11,25 kuna. Mjesečno bi tako za 30 dana rada zaradio 2700 kuna, a prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama u Hrvatskoj za srpanj je iznosila 6.722 kune, pokazaju najnoviji podaci Državnog zavoda za statistiku, piše Slobodna Dalmacija.

PROMETNO POVEZIVANJE KRAJNJEG JUGA

Autocesta do Dubrovnika bit će najskuplja u Hrvatskoj: Kilometar će koštati čak 193 milijuna kn

Procjenjuje se da će promet od Metkovića do Dubrovnika do 2030. porasti 6,2, a turistički 29 posto

Objavljeno prije

Foto: Milan Sabic/PIXSELL

Dubrovnik i krajnji jug krajem sljedeće godine trebali bi Pelješkim mostom napokon biti spojeni s ostatkom Hrvatske. Nekoliko mjeseci nakon otvaranja za promet mosta, koji će privremeno biti spojen na postojeće lokalne prometnice na Pelješcu, bit će gotove i pristupne ceste. A od 2029. do najjužnijeg hrvatskog grada trebala bi biti izgrađena i autocesta, navodi se u Prethodnoj studiji izvedivosti povezivanja južne Dalmacije, koja je nedavno dovršena i koju su za Hrvatske autoceste izradile tvrtke Trafficon iz Zagreba i Pro Urbe iz Budimpešte.

Investicija teška 9,1 mlrd. kuna

Ipak, od Metkovića do Dubrovnika i te 2029. ne bi se u cijelosti išlo autocestom jer se nova autocesta planira spojiti na pristupne ceste Pelješkom mostu, a koje se grade u profilu brzih cesta. Ukupno će se od čvora Metković do čvora Dubrovnik sagraditi 47 kilometara autoceste u punom profilu te još 12 km spojnih cesta. Procijenjena vrijednost investicije je čak 9,1 milijardu kuna, odnosno 1,2 mlrd. eura. To je čini najskupljom autocestom u Hrvatskoj – kilometar gradnje će koštati oko 26 mil. eura, odnosno oko 193 mil. kuna.

Foto: Milan Sabic/PIXSELL Radovi na izgradnji Pelješkog mosta

Za usporedbu, cesta DC403 kod Rijeke koja zasad slovi kao najskuplja u RH, a duga je 3 km, košta 152 mil. kn/km. Gradnja obiju tih prometnica skupa je zbog brojnih objekata na njima. Na autocesti prema Dubrovniku, u podsektoru 1 od čvora Metković do čvora Pelješac koji je dužine 18,4 km predviđena je gradnja mosta preko Neretve dugog čak 2960 metara, dok je Pelješki mosta dug 2,4 km. U tom podsektoru gradit će se i tunel Ježevac dug 3005 metara.

Predviđena je gradnja i dva interregionalna čvora – Metković i Pelješac te još dva čvora – Opuzen i Duboka kao i izgradnja 5,5 km spojne ceste od čvora Pelješac do čvora Duboka. Procijenjena vrijednost gradnje podsektora 1 iznosi 3,95 mlrd. kuna. Podsektor 2, od čvora Rudine do čvora Osojnik, dug je 28,6 km, a investicija bi stajala 5,15 mlrd. kn. Na toj su trasi od važnijih objekata tunel Crvena greda dug 2370 m te vijadukt Dužani dug 725 m. I u ovom podsektoru predviđena su dva interregionalna čvora – Doli i Osojnik te tri čvora – Ston, Rudine i Slano. Spojna cesta od čvora Stona do čvora Doli bit će duga 6,6 km.

Prema prometnim modelima iz predstudije, lokalni promet na dionici od Metkovića do Dubrovnika do 2030. trebao bi porasti za 6,2%, a turistički za 29% u odnosu na promet iz 2019., a do 2040. 9,4%, odnosno 70,9%. Što se tiče plana aktivnosti za realizaciju ovog projekta, prvi korak je njegovo uvrštavanje u Program građenja i održavanja javnih cesta 2021.–2024.

Radovi bi počeli krajem 2024. i trajali do drugog kvartala 2029. U financiranju gradnje te najskuplje hrvatske autoceste računa se na EU fondove, odnosno europski instrument za oporavak od koronakrize Next Generation, prema kojem je Hrvatskoj pripalo 9,4 mlrd. eura. Jedan od glavnih hrvatskih argumenta za europska sredstva bio bi da je ta dionica dio buduće Jadransko– jonske autoceste.

Mapa Pelješkog mosta, autoputa i pristupnih cesta

No, kako doznajemo, moguća je i gradnja po koncesijskom modelu, sličnom onom na Istarskom ipsilonu ili na autocesti Zagreb – Macelj. Kreditno zaduženje nije opcija jer HAC, koji je ionako preopterećen dugovima, nema snage za tako veliko dodatno zaduženje.

Početak poslije Nove godine

– U HAC-u ima znanja i iskustva za realizaciju ovog projekta. S njime krećemo poslije Nove godine kad autocesta do Dubrovnika uđe u novi četverogodišnji Program građenja javnih cesta. Dionica je duga samo 47 km, no na njoj su brojni objekti zbog čega je njezina gradnja tako skupa – objašnjava predsjednik uprave HAC-a Boris Huzjan.

Dodaje da je trasa autoceste prema Dubrovniku na tragu prijašnjih projekata te da su na trasi predvidjeli i novi čvor – Rudine, koji je priprema za neku buduću fazu spajanja s autocestom koja bi se gradila na Jadransko–jonskom pravcu i zaobilazila bi Pelješki most, a kod čvora Osojnik spajalo bi se na autocestu koja bi išla kroz BiH prema Crnoj Gori.

– Veliki je izazov prihvatiti se tog posla. Autocesta financijski i po prometu nije opravdana, to se vidi i iz predstudije, no autoceste se grade da se digne gospodarstvo, da se smanji broj poginulih – govori Huzjan i dodaje da se na svakom čvoru se mogu otvarati gospodarske zone.

Unutar HDZ-a postojali su otpori gradnji autoceste prema Dubrovniku, prije svega iz splitske struje u kojoj navodno smatraju da je Dubrovnik već dobio dosta EU novca za Pelješki most, pristupne ceste i Zračnu luku Dubrovnik pa bi sad trebalo dati više sredstava za njihove projekte. No, prema svemu sudeći, autocesta prema Dubrovniku ipak će se graditi.

Piše Josip Bohutinski / Vecernji.hr

Nastavi čitati
Pekarstvo Metkovka – Reklama15 300×250
Svadbeni salon Dalmata 300×250

Najčitanije