U kolovozu 1991. godine započela je priča o tadašnjoj novoj inicijativi Protuzračne obrane ovog područja, sa zapovjednikom PZO Metković Ninom Kalebom. Kaleb je kao rezervista bio pripadnik rezervnog sastava divizije ARJPVO u Pločama i bio je prisutan na vojnim vježbama imajući uređeni vatreni položaj u Tatinji te je znao što ima u skladištu Male Bare, Tatinja i Šipak.

Povijesna priča vodi nas prema činjenicama o načinu organiziranja PZO – ovog prostora – te je istaknuto da su zajedno krenuli u obilazak uz dogovaranje mogućih paljbenih položaja.

Prošli su tajno kroz Gabelu, Dračevo, Predolac, Bočinu, Opuzen i Krvavac razmišljajući o kružnoj obrani Metkovića i okolnih mjesta. Činjenice o PZO Metković vodi nas prema popisu ljudi čija je vojna i stručna sprema bila potrebna za osposobljavanje za pristupanje u PZO, te su samim time u to vrijeme traženi topovci, lanseri i drugi operatori lakih prijenosnih sustava.

Od pronađenih ljudi raspoređeni su zapovjednici prema vatrenim položajima za Dračevo, Predolac – Mobine, Unku, Vid, Gradinu – Opuzen te položaj Brdo – Krvavac, a zapovjednici koji su vodili te položaje redom su bili: Jadranko Batinović, Mate Obrvan, Ivan Volarević, Danko Volarević, Mirko Vučković i Joze Jelčić.

Svi navedeni zapovjednici tražili su pomoć između svojih poznanstava te su time okupljali ljude za svoje vatrene položaje. I okupili su ih po službenim povijesnim dokumentima koje imamo u uvidu. Njih čak 209 pristupilo je Protuzračnoj obrani Metković te se tim bitnim potezima moglo krenuti u osnivanje postrojbe.

Pripadnici koji su pristupili prvom sastanku koji je bio zakazan točno na današnji dan prije 28 godina upoznati su s tadašnjom situacijom, namjerama i strategijom. Kako zapovjednik Kaleb navodi kako su pojedini članovi nisu prihvaćali ideje te su napustili sastanak, da bi na kraju PZO činila 34 čovjeka, koja su se složili i ostali pripadnici ove protuzračne obrane.

Dolazimo do početka rujna 1991. godine kada je signalizirano da se nešto sprema u Pločama, te zasigurno u akciji trebati sudjelovati i osnovana postrojba iz Metkovića.

13. rujna dogovoreno je u večernjim satima okupljanje i čekanje zapovijedi te zbog nepoznatih razloga akcija otkazana za sutradan 14. rujna kada je tadašnji pripadnik ZNG – a Bernard Vuletić obavijestio postrojbu da ponovno krenu na Male Bare.

Tako su i napravili, krenuli su prema Malim Barama te su tamo već po dolasku susreli ljude u civilnoj odjeći s oružjem, rampa je bila otvorena, a ograda preda skladištu u potpunosti izvrnuta. Počeo je ukrcaj naoružanja i streljiva te je u kamione „Razvitka“ Metković i „Jadrotransa“ Split.

U tom trenutku noseći, vukući, ukrcavajući nisu razmišljali o ničemu pa ni o mogućim opasnostima. Iznenadio ih je u jednom trenutku zvuk aviona koji je bio dosta visoko, te je ispustio svjetleću bombu s padobranom. Kako su svojevremeno pripovijedali pripadnici noć se pretvorila u dan, strah je zavladao, ali i dalje su nastavili ukrcavanje oružja u kamione.

Daljnji podaci dalje otkrivaju da su vatreni položaji već bili spremni rano ujutro idućeg 15. rujna 1991. godine te su bili u potpunosti spremni za paljbu.

Tijekom tog istog dana organizirana je potpuna postrojba na vatrenim položajima. Organiziran je implementiran u sustav lako prijenosni raketni sustav naziva „Strijela 2M (LPRS – 2M) sa zapovjednik u Slobodanom Kevom, te je postrojba imala u tom trenutku čak 62 pripadnika.

Bivši pripadnici kroz ratni put prisjećaju se vremena u kojima su djelovali i davali sebe i svoj život za obranu Hrvatske od agresora. Prisjećajući se spominju imena svojih bivših pripadnika koji su dali živote na oltar domovine za slobodu i mir u kojem danas živimo, ali i ne zaboravljaju sve poginule hrvatske branitelje koji su ostavili živote u vremenu obrane Republike Hrvatske.

Izvor: rogotin.hr