Ostanimo u kontaktu

DUBROVAČKO-NERETVANSKA ŽUPANIJA

Potpisani ugovori o energetskoj obnovi ukupne vrijednosti 13.2 mil. kuna, za obnovu Gimnazije Metković izdvojena 2 milijuna kuna

Objavljeno prije

U palači Ranjina u utorak potpisani su ugovori o izvođenju radova na energetskoj obnovi osnovne škole fra Ante Gnječa u Staševici, vrijedan 1,3 milijuna kuna (ukupna vrijednost projekta 1,5 milijuna kuna), i Gimnazije Metković, vrijedan 1,45 milijuna kuna (ukupna vrijednost projekta 2 milijuna kuna). Projekt sufinancira sa 65 posto Dubrovačko-neretvanska županija, a 35 posto sredstava je iz Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja i Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost.

Potpisivanju su uz župana Dobroslavića nazočili i zamjenica Žaklina Marević i v.d. pročelnice za društvene djelatnosti Jelena Dadić.
Župan Nikola Dobroslavić istaknuo je ovom prilikom vrijednost sufinanciranja ovakvih ugovora, ali i naglasio kako su glavna prepreka u ostvarenju projekata neriješeni imovinskopravni odnosi.

„U brojnim javnim zgradama radimo na rješenju tog problema, jer je to uvjet za prijavu na fondove“, rekao je župan te dodao kako će u program energetske obnove uskoro biti uključena i Opća bolnica Dubrovnik, kao i ženski đački dom u Dubrovniku te Osnovna škola don Mihovila Pavlinovića u Metkoviću.

Ravnatelj Gimnazije Metković Jozo Jurković zahvalio je Županiji na povjerenju u ostvarenje projekta, dodavši kako su pravila prijave na fondove izazovna i složena.

„Za našu školu, ali i Metković, ovo će biti velik iskorak. Nacionalno smo prepoznati kao jaka institucija. Zgrada je stara više od 50 godina, a dosad smo već puno sredstava uložili iz proračuna Županije. Nadam se da ćemo pronaći način za realizaciju projekta nadogradnje kata škole, gdje već imamo gotovo projekt“, rekao je Jurković.

Danijel Jukić ispred tvrtke izvođača radova Jukić-DAM izjavio je kako bi radovi na obnovi pročelja, stolariji i uvođenju solarne energije trebali biti gotovi i prije roka od deset mjeseci, bez ometanja nastave.

Ravnatelj OŠ fra Ante Gnječ Boro Bustruc izjavio je kako će škola nakon završenih radova imati uštedu potrošnje energije od preko 50 posto.

„Radovi na školi obuhvatit će izolaciju zgrade, promjenu svih vrata i prozora te uvođenje LED rasvjete i solarnih kolektora za toplu vodu“, ustvrdio je Bustruc.
Vlasnik tvrtke MGA Nekretnine Željko Glavinić napomenuo je da će radovi na školi biti gotovi i prije zadanog roka.
Inače, već su ranije završeni projekti energetske obnove Obrtničke i tehničke škole Dubrovnik kao i OŠ Gruda, a u tijeku je energetska obnova Doma za starije u Vela Luci.
Ukupna vrijednost svih pet projekata energetske obnove iznosi 13,2 milijuna kuna, od čega su EU sredstva iz Fonda za regionalni razvoj 4,9 milijuna kuna, sredstva Dubrovačko-neretvanske županije 6,8 milijuna kuna, a sredstva Fonda za sufinanciranje provedbe EU projekata na regionalnoj i lokalnoj razini 1,8 milijuna kuna.

U NERETVI RODILE KAMENICE!

Priča o uzgoju kamenica i mušula u neretvanskom priobalju

Objavljeno prije

U Neretvi se uzgajaju kamenice i mušule. Ne, nije šala. Ako ste mislili da kamenice mogu roditi samo u Malostonskom zaljevu, grdno ste se prevarili. Dokazuje to primjer braniteljske zadruge Sveti Ivan u općini Slivno, koja već desetak godina uspješno uzgaja kamenice i mušule nedaleko od otočića Osinja.

Oni su prvi koji su počeli s kamenicama u neretvanskom priobalju i dugo su godina bili jedini, no sada je dana još jedna koncesija pa su dobili susjeda u svom uzgojnom polju. Riječ je o površini od jednoga hektara, na kojem se godišnje ubere nekih petnaestak tona mušula i kamenica. Zanimljivost je to veća što se za dolinu Neretve vežu zemljoradnja, voćarstvo, mandarine, povrtlarstvo, dok uzgoj kamenica samo rijetkima može pasti na pamet.

Kamenice, Blace

A svega se dosjetio Mario Sršen, profesor tjelesnog odgoja, koji je svoju dugogodišnju ideju pretočio u djelo – kvalitetno uzgojno polje kamenica nedaleko od naselja Blace.
Na početku su ga čudno gledali. Pa gdje će kamenice u dolinu Neretve, zar nisu kamenice oko Stona? Ali on se nije dao smesti. Otkriva da je na ideju za uzgoj kamenica došao čitajući baš Slobodnu Dalmaciju, koja je tada donijela tekst o braniteljskoj zadruzi koja uzgaja školjke na Maslenici.

Velika papirologija

– Pa kad mogu oni zašto ne bismo i mi? – otkrio nam je Mario Sršen, ponosan na svoj projekt, koji bi se uskoro mogao i proširiti na površinu veću od jednoga hektara. Ali. Uvijek je kod nas prisutno jedno veliko Ali… reći će Mario, dok nam pokazuje hrpu papira koje je morao prikupiti da bi zaživjela koncesija za uzgoj kamenica kod otočića Osinja. Naime, županija im ne dopušta da prošire svoje uzgojno polje već se inzistira da idu na potpuno novi natječaj za koji opet moraju prikupiti hrpu dokumentacije koja košta, lokacijska dozvola, studija utjecaja na okoliš i još puno toga.
– To vam je više od dvadeset tisuća kuna same papirologije. Ne može se dobiti lokacijska dozvola bez idejnog projekta – kaže Mario, navodeći primjere gdje se puno lakše može doći do koncesije za uzgoj kamenica i mušula.

Kamenice, Blace

– Možete misliti koliko je Primorsko-goranska županija naprednija od naše Dubrovačko-neretvanske. Oni svima koji žele proširiti svoja uzgojna polja to bezuvjetno odobravaju samo ako podnesu zahtjev, ali to je kod nas nemoguće – govori nam Mario.

Stoga su tu malo zakočeni u proširenju proizvodnje, ali to ih previše ne zabrinjava. Na obali su napravili i jedan mali otpremni centar za školjke, koji je dobio sve dozvole za rad od Ministarstva poljoprivrede i uprave za veterinarstvo.

Školjke iz doline Neretve dobile su i svoj evidencijski broj, tako da se po njemu mogu pratiti od proizvođača do krajnjeg potrošača.
Godišnje plaćaju pet tisuća kuna za koncesiju. Više negoli njihove kolege iz Stona, koji plaćaju dvije tisuće kuna po hektaru. Stoga su malo ljuti, ali ne žale se.

Vade se po narudžbi

– Školjke se vade isključivo po narudžbi. Nije bilo nikakvih zagađenja niti onečišćenja. Uzgojno polje je manje pa je više hranjivih tvari za školjke koje brzo rastu – prepričava nam Mario.

Čim se izvade iz mora, školjke se pakiraju u vreće i otpremaju hladnjačom. Nema potrebe za purifikacijom i pročišćavanjem jer su zdrave i čiste – kazuje Mario.

Svaki je početak težak, pa tako i ovaj. Da bi kamenica završila na stolu, potrebno je puno rada i truda. Nakon što su dobili koncesiju trebalo se pobrinuti za mlađ školjaka, koju je Mario zajedno sa svojim kolegama sakupljao po okolnim stijenama i prenosio ih na pergolare. Sve se radilo ručno, kao u 19. stoljeću, bez ikakve mehanizacije, pa je stoga ovo ekološka proizvodnja kamenica i mušula u pravom smislu te riječi.

Svaka jedinka godišnje otpusti tri, četiri milijuna mlađi i tako je posao krenuo. Kad već imate kamenice, onda se one brzo razmnožavaju ali trebalo je osigurati matični stok, što je bio mukotrpan posao i tražio je puno truda i rada, otkriva Mario.

Kamenice

Kada se mlađ kamenice uhvati za pergolar, treba je razrjeđivati. Slično kao breskvu na grani da ne ostane sitna, prepričava nam dio proizvodnog procesa.

Veliki problem neretvanskim školjkarima stvaraju komarče, koje jedu mlađ kamenice i uništavaju stokove. Komarča udara u pergolar i tako sve kamenice istrese na dno te postaju hrana predatorima.

Za ovu bolest nema lijeka. Uzaludni su bili pokušaji da se školjkari odupru komarčama. Na pergolar su stavljali mreže (navuče se kao čarapa) koje štite kamenice, ali to se nije pokazalo kao dobro rješenje. Naime, rupice na mreži se začepe pa kamenica ne može dobivati dovoljnu količinu hranjivih tvari i ostane sitna.

– Za godinu dana dođe tek na pola svoje veličine – pojašnjava Mario, koji smatra da su se komarče u Jadranu namnožile jer imaju obilje hrane i može ih iskorijeniti samo predator – riba strijelka, koja je aktivna u toplijem dijelu godine, a budući da se komarče mrijeste zimi, teško im može nauditi. Tako bi strijelka jedino mogla čuvati uzgajališta kamenica.

“U uzgajalištu radimo i kupamo se”

Za dobru berbu kamenica potrebno je kvalitetno i čisto more. Braniteljska zadruga “Sveti Ivan” proizvede doslovno ručnim radom do petnaestak tona godišnje. Proizvodnja bi bila i veća kada bi se u posao uvela mehanizacija, ali to sve košta i u ovom trenutku za dodatne investicije nemaju novca. Na sredstva iz EU fondova se ne natječu jer su dobili koncesiju samo na deset godina, a to je prekratak rok da bi mogli povući europski novac. Ipak, ne žale se.

Mario kaže da je uzgoj kamenica njemu i još sedmorici branitelja iz općine Slivno zapravo rekreacija, kvalitetno utrošeno slobodno vrijeme, jer nitko od njih ne živi isključivo od kamenica. Zaposleni su ili se bave poljoprivredom, a ovo im je dodatni izvor prihoda.

– Umjesto da idemo po plažama, mi smo s kamenicama i mušulama. U uzgajalištu radimo i kupamo se. Spajamo ugodno i korisno – zaključio je Mario.

Piše: Stanislav Soldo/Slobodna Dalmacija

Nastavi čitati
BP OKTAN 300×250

Najčitanije