Stand-up komičari SplickeScene, u subotu 26.01.2019. u 20:00h nastupaju u dvorani GKS-a Metković!

Pratite našu Facebook stranicu Metković NEWS jer ćemo najsretnijima od vas podijeliti nekoliko ulaznica!

SplickaScena dolazi u Metković! Nakon 3 godine rada na širenju stand-up komedije u Splitu, došlo je vrijeme da svojim nastupima započnu redovno nasmijavati i publiku u susjedstvu. Na premijernom show-u u dvorani Gradskog kulturnog središta (GKS) Metković (Kino Pobjeda) svoje najbolje baze ispričat će vam Josip Škiljo, Tomislav Primorac, Ivica Lazaneo i Ante Travizi. Ove subote, splitska ekipa će preko sat i pol vremena do suza nasmijavati publiku. U ovim hladnim zimskim danima donose ono što ljudima najviše treba, a to je smijeh i dobro raspoloženje. Splićani namjeravaju redovito nastupati u Metkoviću te dovoditi i druge goste iz Hrvatske i regije. Stoga, ne propustite „Dalmatinsku Stand-Up Comedy večer Vol. 1“! Show je na rasporedu u subotu 26. siječnja s početkom u 20h. Cijena ulaznice je 40kn u pretprodaji te 50kn na ulazu na dan predstave.

Fizička pretprodaja se vrši od ponedjeljka do petka u GKS-u Metković (Kino Pobjeda) u vremenu od 09 do 14 sati, te online na bit.ly/DALMetkovic.

Informacije o događaju na: https://www.facebook.com/events/138409380396479/

Upiti i dodatne informacije na: [email protected]

www.splickascena.com

VIŠE O KOMIČARIMA

Tomislav Primorac -> https://youtu.be/0pHEYI3vz8I
Tomislav Primorac polovni je Dalmatinac i čistokrvni Hercegovac. Rođen je u Mostaru 90-e godine, 91-e je bio u malom selu pokraj Širokog Brijega, dok se 92-e nije preselio u glavni grad Dalmacije. Ne voli ništa što vole mladi. Bavi se glazbom, komedijom i crtanjem stripova, a u slobodno vrijeme je diplomirani fizičar. Životni san mu je da bude kao Nikola Tesla, napravi nešto korisno za ljudsku civilizaciju samo kako bi se Dalmatinci i Hercegovci svađali čiji je. Komunikativan i pristojan, uvijek pozdravlja susjede na stubištu, pa ne čudi što je u društvu poznat kao Potencijalni Serijski Ubojica. Dosada je imao dobre povratne reakcije od publike, te vas poziva da mu koji put navratite na nastup i sami procijenite da li je uhu ugodan onoliko koliko je oku neugodan.

Ivica Lazaneo -> https://youtu.be/-tK-OC25BjY
Ivica Lazaneo je trenutno najbolji brački komičar. Trenutno je i jedini brački komičar. Uz hrvatski jezik fluentan je i u engleskom i bračkom. Nikor ga nebi kapi njanci bokun da parlo po bročki, tako da nastupa na hrvatskom. Ima dva metra i ne, ne igra košarku. Kao dijete je upao u bačvu sa čarobnim napitkom zbog čega sada ima problema sa alkoholom. Svjestan je činjenice da ima blesavo ime, ali ne mrzi ga. Mrzi svoje roditelje jer su mu ga oni dali. Standupom se bavi samo zbog jedne stvari: novca, žena i slave. Smatra da će sve ostali doći samo od sebe. Prodajem maslinovo ulje.

Josip Škiljo -> https://youtu.be/iY-qwLhag1A
Josip Škiljo je tridesetšestogodišnji “mladić” te član posljednje generacije Titovih pionira. Tita se to baš i nije dojmilo, jer je bio mrtav. Nakon završenog filozofskog fakulteta i uzalud stečene titule profesora hrvatskog i engleskog jezika, radi na raznim poslovima van struke. 2015. godine nakon stand up radionice i open mic-a polako skuplja nastupe i iskustvo u zagrebačkom Studiju smijeha, a godinu dana kasnije postaje rezident komičar. Ima iznimnu sposobnost preživljavanja, jer toliko je toga izvalio i ostao živ. Kako je kronično neispavan, često zaspe za stolom ili za šankom u sred razgovora. Ljubitelj je adrenalina, pa zato vozi biciklu po Splitskim ulicama. Životni cilj mu nije ostvariti američki, već dalmatinski san – ne radit ništa!

Ante Travizi
Ante Travizi je 20 i nešto godišnjak rodom iz Splita. Na prvu možda simpatičan i zabavan, no nakon par tjedana ljudi shvate da je dosadni manijak. Pije espresso i kratkih je živaca. Ima “blagi” poremećaj pažnje. Njegova majka tvrdi da je bio planiran tokon rata. On nije naivan. Trenutno pokušava završiti faks, a ne ide mu jer mu je život van faksa postao zabavan. Možda izgubi i pravo školovanja zbog stand upa. Hrana mu je najdraža tema razgovora. Ako dođe do svjetskog rata, preći će na stranu koja će imati kebab jer kebab sadrži kruh, meso i umake što su zapravo esencije života.

Prirodoslovni muzej Metković poziva na otvorenje izložbe ‘Skriveni stanovnici doline Neretve’ koja će se održati u ponedjeljak, 21. siječnja 2019., s početkom u 18 sati.

Ova izložba, zajedno s katalogom, predstavlja posjetiteljima muzeja dio bogatog živog svijeta područja doline Neretve. Na spomen doline Neretve i njenog živog svijeta većina ljudi najprije će se sjetiti iznimno bogate ornitofaune – velikog broja vrsta ptica koje ovdje trajno ili povremeno obitavaju. O raznolikosti i bogatstvu ptičjeg svijeta Neretve svjedoči velika ornitološka zbirka izložena u stalnom postavu Prirodoslovnog muzeja Metković, kao i mnoge knjige i znanstveni radovi napisani na ovu temu.Osim po pticama, ovo područje je poznato i po bogatstvu vrsta riba, kako u samoj Neretvi tako i u njenim pritocima, ali i okolnim jezerima, barama i močvarama, kao i u moru u koje se Neretva ulijeva. I bogatstvo biljnih vrsta i s njima povezanih raznih vrsta leptira i ostalih kukaca predstavlja jednu od osobitosti neretvanskog kraja. Ukratko, javnosti je iz živog svijeta poznato sve ono što je veliko, šareno, što se kreće, glasa ili se koristi u prehrani.

Međutim postoji još jedan cijeli svijet koji i dalje ostaje uglavnom javnosti nepoznat i skriven. Radi se o stotinama vrsta životinja koje ljudi uglavnom ne uočavaju zato što su sitne, neugledne, žive na nedostupnim mjestima, nisu danju aktivne i ni na koji način se ne iskorištavaju za prehranu ljudi ili domaćih životinja. Unatoč njihovoj nepoznatosti, sve ove „skrivene“ vrste životinja često imaju veliku važnost u prirodnim hranidbenim lancima i o njima ovise one ljudima poznatije vrste.

Jedni od tih „skrivenih“ stanovnika neretvanskog kraja su mekušci – velika skupina kojoj pripadaju puževi, školjkaši, glavonošci i još nekoliko manjih skupina životinja. Posjetitelji izložbe bi sada vjerojatno pomislili da im ova bića i nisu baš tako nepoznata i skrivena, s obzirom da ih često viđaju, a neke čak i jedu. Međutim, one vrste koje se mogu često vidjeti i koje se koriste u prehrani predstavljaju tek malen dio ukupne raznolikosti mekušaca ovoga područja, a i o njima ljudi mnogo toga ne znaju. Cilj ove izložbe je učiniti neke od tih vrsta malo poznatijima i predstaviti mnoge od onih vrsta koje i dalje s pravom ostaju skriveni stanovnici doline Neretve.

Najvažniji razlog zbog kojeg mekušce možemo nazvati „skrivenim“ stanovnicima bilo kojeg područja je to što oni svoje meko tijelo bez unutarnjeg skeleta skrivaju unutar čvrste karbonatne ljušture. To vrijedi za sve mekušce osim kopnenih i morskih puževa golaća, bezljušturaša i velike većine glavonožaca. Skrivanje unutar ljuštura mekušcima je od najveće važnosti jer tako štite svoje osjetljivo tijelo od raznih grabežljivaca, udaraca valova, ozljeda prilikom pada, isušivanja, sunčevog zračenja i mnogih drugih neugodnih stvari. Same ljušture predstavljaju toliko dobru zaštitu da čak i nakon što njihov vlasnik ugine, one mogu poslužiti kao zaštita mnogim vrstama kukaca, pauka, stonoga, rakova samaca i riba koje se u njima skrivaju.

Brojne vrste mekušaca ostaju nam skrivene zbog toga što žive na nedostupnim i neuočljivim mjestima. Neke žive visoko na strmim stijenama, druge u pukotinama stijena, ispod kamenja, u špiljama i jamama, u tlu, pijesku i mulju ili unutar kamena, u mahovini ili visoko na stablima, unutar spužve, koralja ili nekog drugog živog organizma, na velikim dubinama u moru i jezerima ili daleko od ikakvih naseljenih mjesta. Osim obitavanja na neobičnim mjestima, mnoge vrste ostaju skrivene i koristeći vrijeme za skrivanje. Tako su primjerice puževi dosta često aktivni noću, provodeći dan u svom skrovištu. Neke druge vrste puževa aktivne su samo tijekom kratkog razdoblja godine, a ostatak godine provedu skrivene i u stanju mirovanja.

Mnoge se vrste mekušaca skrivaju tako da se bojom ili strukturom površine što više uklope u okoliš u kojem žive. Neke od njih su pravi majstori prerušavanja i vrlo ih je teško uočiti u njihovom staništu. Posebno su u tome uspješne hobotnice i sipe koje vrlo brzo mogu promijeniti boju i strukturu površine kako bi što više nalikovale podlozi na kojoj se nalaze. Stotine raznih vrsta puževa i školjkaša ostaju skrivene zbog same svoje veličine – često u odraslom obliku ne prelaze duljinu od 1 do 3 milimetra. Puževa takvih dimenzija ima u svim kopnenim, slatkovodnim, podzemnim i morskim staništima. U šaci morskog pijeska moguće ih je pronaći tisuće, raznih vrsta i oblika.

Čak i kad obratimo pozornost na takve vrlo sitne mekušce, i na one koji se jako dobro maskiraju ili se kreću noću te kad pregledamo najskrovitija mjesta na kojima obitavaju, neke vrste i dalje ostaju skrivene. To su sve one vrlo rijetke vrste koje čak i ljudi koji se bave istraživanjem mekušaca vrlo rijetko uspiju pronaći. I uz najveći trud one se i dalje uspješno skrivaju, jednostavno stoga što ih u prirodi ne postoji puno pa se i o njihovu životu ne zna mnogo.

Prostor doline Neretve prilično je bogat vrstama mekušaca, a glavni uzrok tome je postojanje velikog broja različitih tipova staništa na relativno malom prostoru. Tu se izmjenjuju kopnena, slatkovodna, morska i podzemna staništa s raznim zanimljivim preklapanjima. Tako morska voda dolazi duboko u korito Neretve, ali se javlja i na dnu pojedinih jama, neki travnjaci bivaju veći dio godine potopljeni pa sadrže zanimljivu zajednicu kopnenih i slatkovodnih vrsta, a slatka voda u špiljama inače bezvodnih krških područja privlači mnoge „vanjske“ vrste puževa u podzemlje. Kopnena staništa dodatno su obogaćena i područjima različitih nadmorskih visina što vrlo povoljno utječe na raznolikost kopnenih puževa.

U prošlosti nije bilo sustavnih istraživanja faune mekušaca ovoga područja pa stoga ne postoji ni popis svih vrsta mekušaca koje ovdje dolaze. Postoje tek sporadični nalazi pojedinih vrsta prikupljeni krajem devetnaestog i početkom dvadesetog stoljeća koji se čuvaju u malakološkim zbirkama Hrvatskog prirodoslovnog muzeja u Zagrebu. Iz te male količine sačuvanog materijala može se zaključiti da ovdje postoje mnoge rijetke i endemične vrste, ali nije poznato na kolikom su one području prisutne.

Prva sustavna istraživanja svih mekušaca doline Neretve počela su krajem 2017. godine te su nastavljena i u 2018. godini. Istraživanja se provode u svrhu prikupljanja podataka o prisutnosti i rasprostranjenosti svih vrsta mekušaca na području doline rijeke Neretve te okolnih kopnenih i morskih staništa. Sav prikupljeni malakološki materijal zajedno s pratećim podatcima poslužio je za izradu Malakološke zbirke Prirodoslovnog muzeja Metković i upotpunjavanje njegova stalnog postava. Stvaranjem i obogaćivanjem nove zbirke povećan je ukupni fundus samog muzeja, a ujedno su pronađeni i brojni do sada skriveni stanovnici doline Neretve. Dio rezultata ovog istraživanja javnosti je predstavljen na izložbi „Skriveni stanovnici doline Neretve“. Iako je na području doline Neretve u prvoj sezoni terenskih istraživanja pronađeno više od 200 vrsta mekušaca, izložba predstavlja njih šezdesetak. Te su vrste odabrane jer su u odnosu na ostale one ljudima relativno bliske i uočljive – posjetitelji ih mogu relativno lako i bez ikakva napora pronaći u svojoj blizini te iz same izložbe i pratećeg kataloga saznati neke zanimljivosti o njima. Za najmlađe posjetitelje izložbe i one koji žele znati više, u posebnom dijelu izložbe predstavljene su i neke vrlo sitne vrste mekušaca koje je u prirodi teško pronaći. Primjerke tih vrsta moguće je proučiti pod mikroskopom i prepoznati na uvećanim fotografijama u samoj izložbi. Konačan cilj izložbe je upoznati stanovnike doline Neretve s brojnim drugim, skrivenim stanovnicima ovog područja – mekušcima, te ih upoznati s njihovom ulogom u prirodnim ekosustavima.