Na pola puta između Splita i Dubrovnika, i 12 km uzvodno od ušća rijeke Neretve, nalazi se Opuzen. Grad koji se, uz Metković i Ploče, ugnijezdio kao jedan od tri najvažnija u čudesnoj dolini Neretve gdje se pak svake godine rađaju najfinije hrvatske mandarine i lubenice. Ali na toj prvoj crti poljoprivrede, znanje većine nas će o tom prekrasnom kraju stati, potpuno nepravedno. No, postoji ta mala, ujedinjena u namjeri da se nešto promjeni i da se prestane kukati o tome kako ništa ne valja, grupa ljudi zahvaljujući kojoj je u posljednjih nekoliko godina pola svijeta posjetilo Opuzen, taj maleni dragulj na jugu Hrvatske. Tek prije koju godinu i sama sam ga po prvi put obišla, a razlog je bio prijateljski festival ulične umjetnosti Zen Opuzen. Pokrenut ranog srpnja, sada već skoro pa davne 2015., ovaj umjetnički festival u nekoliko je godina potpuno promijenio vizuru Opuzena, da budem potpuno iskrena – itekako ju uljepšao, doveo brojne umjetnike iz svijeta, regije i naravno cijele Hrvatske i postavio se kao važan kulturno-umjetnički događaj na samom jugu. Prije svega, postao je mjesto gdje želite biti ljeti ako vam je do ležernih i iznimno zabavnih druženja. Taj mali festival sada čeka svoje peto izdanje, od 28. do 30. lipnja 2019. i pozvali su preko četrdesetak umjetnika iz cijelog svijeta. Zovu naravno i vas da ga posjetite, ako još niste.
“Osnovni okidač za pokretanje festivala je bila činjenica da je 2013. i 2014. ogroman broj naših prijatelja napustio Opuzen i otišao put Irske, Njemačke, Engleske u potrazi za boljim sutra. Nestalo je društvenog elana, svi su čekali da se nešto dogodi, da padne s neba. Praktički smo imali osjećaj da nas je ostalo samo par i da, ako sami ne dovedemo kreativne i zanimljive ljude u Opuzen, da će biti samo još gore. Za ideju su nas inspirirala putovanja po Europi gdje smo vidjeli kako svakodnevica može izgledati; da ne mora biti jadna, nemaštovita, uvijek ista. Odluku o organizaciji ovako nečeg nam je olakšala i činjenica da imamo prijatelje u Zagrebu, regiji i ostatku Europe koji su bili spremni doći u dolinu Neretve, u Opuzen i stvoriti nešto s nama.” govore mi pojedinci koji zaraznim entuzijazmom stvaraju ovu umjetničku priču, a najradije se objedinjuju kroz ime svoje udruge St. Valerio. Na pitanje tko je Sveti Valerio, odgovaraju mi s razvučenim smiješkom na licu: “To je alter ego najvećeg i najpoznatijeg opuzenskog bonvivana, Dunda Veljka, koji je u trenucima najveće opuštenosti sebe običavao zvati “Santa Valerio”. I (skoro) 30 godina nakon smrti, spomen na našeg Dunda izaziva pozitivne emocije popraćene neizostavnim prepričavanjem njegovih šala, dogodovština i ljubavnih pustolovina.”
I dogodovštine same organizacije festivala Zen Opuzen vjerojatno će biti prepričavane još dugo jer je već prvo izdanje krenulo s puno humora; postavili su zoološki vrt u centru Opuzena: “Sama ideja o pokretanju festivala već se godinama razvijala u nama, a onda se posložilo par stvari i samo smo glavom bez obzira 2015. godine krenuli u njih. Kad smo upoznali ekipu iz Pimp My Pumpa, odmah su nam ponudili pomoć pri organizaciji i nakon toga nas više ništa nije moglo zaustaviti. Te prve godine smo i ostvarili naš san zoološkog vrta u Opuzenu. Najvjerojatnije ovdje u Opuzenu nikada neće postojati zoološki, a mi smo ga kroz umjetnost i izrezivanjem životinja od iverice, željeli sami oformiti. Već iduće godine smo napravili raketni centar u Opuzenu.”
Festival se u četiri godine iz male akcije pokrenute u hladovini Motela Delta, razvio u pravi ljetni projekt koji uključuje sve veći broj ljudi, umjetnika i sudjelovanje brojnih stanovnika Opuzena na razne načine, što je zapravo i najljepši dio kada govorimo o timskom radu.
I dalje je centralno mjesto organizacije mali Motel Delta kojeg vodi Ivan Aničić zvan Giovanni, koji je s Josipom Tutavcem i idejni začetnih i vizionar Opuzena kao ‘galerije na otvorenom’. Do sada su grad posjetili brojni hrvatski umjetnici kao što su Boris Bare, Miro Modul, Stjepan Tadić, Lav Pripović, Slaven Lunar, Ivo Kosanović Smack, Vladimir Tomić Mosk, Mane Mei, Auks One, Koraljko Greben, Zvonimir Haramija Hans, Leonard Lesić, Artditu Crew, Hana Tintor, Dominik Vuković, Ojo Magico te umjetnici iz cijelog svijeta; argentinski Alan Mayers i Fio Silva, američki Anthony Brooks, francuski Kruger, iz Kambodže Chifumi Crohom, umjetnice iz Srbije Jana Danilović i TKV, Robin Abramovic iz Austrije i mnogi drugi.
“Prve godine na festivalu je sudjelovalo sedam umjetnika, ove godine ih očekujemo 40-ak. Prve smo ih godine pozivali, dok zadnjih godina ne stižemo jer nam se u međuvremenu umjetnici sami prvi jave. Uz street art dio, zadnjih godina organiziramo i land art program oslikavanja pješčane plaže na ušću Neretve grabljama, a za tu nam priliku iz Osijeka svake godine dolazi udruga Slama. Također, puno pažnje posvećujemo programu za djecu i mlade, organiziramo radionice, igraonice, ulične predstave. Trudimo se obogatiti i ovaj glazbeni program koji se protegne u noćni dio zabave.”, govore mi o programu na koji su ponosni, a koliko je bilo teško prije pet godina uopće započeti s organizacijom ovako nečeg u malom Opuzenu, odgovaraju: “Nije bilo teško jer smo krenuli nepretenciozno, opušteno i prijateljski, i sve se događalo samo od sebe u opuštenom druženju. Odmah smo kliknuli s lokalnim stanovništvom, djeca su bila oduševljena, stariji zadovoljni, a mi mlađi ispunjeni što imamo priliku oplemeniti Misto. Čini nam se da je puno zahtjevnije sada kad je festival narastao. Na samom početku kao i danas problem su sponzori, ali i dobivanje dostatne potpore javnih ustanova, županije. Jedno malo mjesto na samom jugu njima ništa ne znači, a mi smo ga zamislili kao centar svijeta (smijeh). Zato su stanovnici Opuzena odlično prihvatili festival; pomažu hranom, pićem i javnom podrškom, nude fasade svojih kuća, zovu umjetnike na ručak ako slikaju negdje u blizini, donesu osvježenje – pivo, hladnu lubenicu…Cilj je bio napraviti jednu malu simbiozu između naših gostiju i mještana na obostrano zadovoljstvo. Uspjeli smo u tome. To je onaj dio koji nas izdvaja od drugih festivala.”
A na što su najviše ponosni dosad, odgovaraju mi: “Uspjeli smo u puno toga, a najvažnije je što smo oživjeli naše male mjesto i ovaj zaboravljeni dio Hrvatske te približili različite vrste umjetnosti i mladima i starima. Lokalci nam nude zidove svojih privatnih kuća na oslikavanje, dolaze nam umjetnici sa svih strana svijeta; južna Amerika, Kambodža, Španjolska, Njemačka, Francuska, Srbija, BiH, Austrija, SAD… Nakon četiri održana festivala imamo 70-ak vrhunskih murala, uličnih radova i graffita ukupne površine preko 3000 metara kvadratnih. Među njima i jedan od najvećih murala u regiji – onaj na fasadi Sportske dvorane kojeg je oslikao Chifumi Crohom iz Kambodže, uz niz ostalih kulturnih sadržaja koji se događaju za vrijeme festivala. Javljaju nam se iz drugih gradova s idejom da se i kod njih oslikavaju zidovi. Uspjeli smo postati mjestom gdje se umjetnici susreću, izmjenjuju kreativne ideje, ostvaruju sadašnje te dogovaraju buduće suradnje i gostovanja, a s mnogima od njih smo ostali u prijateljskim odnosima te nastavili suradnju i izvan festivala. U svakom slučaju, učimo se biti još bolji, i dalje rastemo, a sve više umjetnika nas želi posjetiti. Projekt se širi i biva prepoznatljiv, i to nas čini ponosnima.”
Osim brojnih street art umjetnika iz Hrvatske i svijeta, idući vikend u Opuzen dolazi i reprezentacija Hrvatske u puštanju zmajeva jer program ovog zanimljivog festivala ide baš u svim smjerovima zabave. Samo nek je opušteno i raznoliko! Kuda sežu vizije organizatora za budućnost, odgovaraju mi: “Što će se događati u budućnosti ne znamo ni mi sami jer sve događa spontano. Voljeli bismo obogatiti glazbeni program s malo zvučnijim imenima i organizirati koncerte na otvorenom. Također, voljeli bismo se i organizacijski malo bolje pokriti jer sve ovo radimo volonterski uz naše privatne i poslovne obaveze. A festival raste i organizacijski je sve zahtjevniji. Nedostatak ljudi koji bi se kroz duži period volonterski uhvatili organizacije je vjerojatno boljka svih manjih sredina. Također bismo voljeli da nam sponzori malo više ulijeću (smijeh).”
Za kraj sam željela da mi otkriju sve što bi nekome tko nikada nije bio Opuzenu, pokazali prvo, poželjeli da doživi te da ode kući sretan. Ja sam imala sreće da mi otkriju baš taj Opuzen u koji bi se trebalo nanovo i nanovo vraćati. “Opuzen i dolina Neretve su jedinstveni i svakako se isplati doći na vikend ili čak cijeli tjedan. Naravno, prvo morate obići cijeli Opuzen i pohvatati sve murale i graffite koji ga krase. Možete pješice ili biciklom. Onda se trebate popeti na Forticu odakle puca pogled na cijelu Dolinu, tu ćete zapravo dobiti predodžbu gdje se točno nalazite. Ako ste ovdje za vrijeme ljetnih mjeseci, obavezno otiđite na ušće Neretve odnosno popularno zvano samo ‘Ušće’ gdje ćete se kupati na velikoj pješčanoj plaži, guštati u hladnoj pivici, baciti picigin, a možete i kajtati jer je ovaj dio idealan za kitesurfing, a od 2011. je pokrenut projekt Neretva kitesurfing koji se vrlo uspješno provodi. Nakon toga možete se ˝ražentati˝ u Velikoj Neretvi skokom s opuzenske rive. Jedan dan rezervirajte za posjet močvari koja bi uskoro trebala postati zaštićeni Park prirode Delta Neretve, a kad ogladnite počastite se brudetom od jegulja i žaba. Vegetarijanci će naći puno povrća i voća za izbor tako da nitko ne ostaje uskraćen za doživljaj ovdje.”
Izvor: Tina Kovačiček / buro247.hr
