Ostanimo u kontaktu
GALA HOME 1200px

NEKI NE BRINU O DRUGIMA

Opasna je vozačka (ne)kultura

Objavljeno prije

Nedavno smo opisali događaj na magistrali od Gradca do Opuzena i ponašanje vozača automobila koji je na svakoj uzbrdici strašno usporavao, a onda bi uz sukljanje crnog dima iz ispušnog sustava pritisnuo papučicu gasa i odvojio se od pratitelja za nekoliko stotina metara u nekoliko sekunda.

U nedjelju, 25. srpnja vozili smo od Zaostroga prema Metkoviću, a odmah na izlasku na „magistralu“ iza nas se našao nešto stariji „GOLF“ dubrovačkih oznaka kojim je upravljao nešto mlađi vozač. Do Gradca nas je pratio „u stopu“ jer smo poštivali prometne znakove, a njemu se izgleda žurilo. Prije Gradca pokušao je pretjecati na punoj crti te je nekoliko desetaka metara više bio na lijevom nego na svom desnom kolniku. U pretjecanju nije uspio, pa je još nekoliko puta ponovio isto.

Iza Gradca, osjetivši opasne namjere, smanjili smo brzinu na 40, i desnim pokazivačem smjera omogućili nervoznom vozaču pretjecanje. Prilikom pretjecanja prijekorno nas je pogledao kroz otvoreno staklo na desnim vratima, kao da smo mi nešto krivo učinili.

Do Ploča je nekoliko puta nemirni vozač pokušao pretjecanje duge kolone vozila, bez uspjeha. Oko Rogotina gubi mu se trag. Kad smo napustili Rogotinski most,  pored nas i vozila ispred nas poput vihora protutnjalo je vozilo francuskih registarskih oznaka (žute tablice), pretječući kolonu od jedno desetak vozila. Novi pokušaj pretjecanja uslijedio je upravo na opasnom skretanju za Ušće, a vozač se u zadnji trenutak vratio na svoj dio kolnika jer je iz suprotnog smjera dolazilo vozilo.

Do Opuzena i tom se vozilu gubi trag, što znači da je nastavio pretjecati i ugrožavati sebe i druge.

Sigurni smo da su slična stanja u prometu doživjeli svi vozači, a osnovno pitanje je kada će se pojedinci urazumiti i početi voziti prema prometnim znakovima i stanju na prometnicima. Zar nam nije dosta prometnih nesreća sa smrtnim i drugim posljedicama.

Misle li kauboji za volanom , ako ne o sebi, ono o drugima koji sudjeluju u prometu i koji se sa svojom djecom vraćaju s plaža kućama, bez obzira iz kojega su sela ili grada u Hrvatskoj ili u susjedstvu . Odgovore mnogi znaju, a nekima prema svemu sudeći nije u interesu da ih saznaju.

MOJ ŽIVOT U PANDEMIJI

Međunarodni projekt Gimnazije Metković ‘Mein Leben in der Pandemie’ dobitnik ‘Nacionalne oznake kvalitete’

Objavljeno prije

Međunarodni projekt Mein Leben in der Pandemie  kojeg su učenici Gimnazije Metković provodili s učenicima partnerske škole iz Njemačke Theodor Heuss Gymnasium nagrađen prestižnom eTwinning nagradom Nacionalna oznaka kvalitete.

Pandemija i iznenadno zaključavanje utjecalo je na sve. Učenici u Hrvatskoj sudjelovali su u učenju na daljinu. Ali kakva je bila situacija u drugim zemljama? Kako su se učenici naše partnerske škole u Njemačkoj nosili s tom situacijom? U projektu smo željeli sagledati različite razine kako se rješava pandemija, kako se društvo nosi s njom, kako se ova neočekivana ružna situacija doživljava u drugim zemljama. Željeli smo se podržati, stvoriti poticaje za razgovor, isprobati zajedno nove stvari . Koliko imamo različitosti I sličnosti u ovoj novoj šokantnoj situaciji za cijeli svijet, Bavili smo se istraživanjima, komunicirali jedni s drugima, raspravljali I dogovarali se,sudjelovali u radionicama, međusobno se bodrili.

Željeli smo vidjeti koliko je različito ili slično postupanje s pandemijom u Njemačkoj i Hrvatskoj. U tu svrhu smo se pozabavili i znanstvenom i društvenom razinom. Učenici su se trebali naučiti baviti istraživanjem podataka i činjenica, vrednovati i uspoređivati dobivene rezultate, izrađivati​ dijagrame i videozapise s uputama, kao i sami proizvoditi dezinficijens. Izabranim medijem učenici su trebali predstaviti svakodnevni život za vrijeme pandemije. Naši ciljevi su bili zajednički za obje škole, a donosili smo ih u dogovoru s učenicima.

Učenici su razrađivali svoju situaciju u Hrvatskoj, a zatim su rezultate dijelili s učenicima iz Njemačke. Te su vrijednosti i empirijske vrijednosti uspoređivali i vrednovali. Također su se održavale redovite video konferencije na engleskom i njemačkom jeziku  na kojima su se učenici dogovarali, vrednovali svoju suradnju i rad na projektu, te donosili nove ideje, usvajali i odrađivali zadatke prihvaćenih ideja.

Teme koje su učenici obrađivali su:
1. Razvoj pandemije u Njemačkoj i Recklinghausenu / Hrvatska i Metković: proljeće, ljeto, zima
2. Mentalno zdravlje u zaključavanju: Kako zaključavanje utječe na raspoloženje učenika? Što utječe na ovo raspoloženje? Kakav utjecaj ima pokret?
3. Pregled izvodljivosti pravila AHA u svakodnevnom životu i u školi
4. Osobno iskustvo s pandemijom (intervjui s različitim generacijama, posebne sudbine)
5. Procjena rezultata: Što možemo naučiti jedni od drugih?
6. Uzajamna podrška, npr. Stvaranje karantenske kuharice s hranom na njemačkom jeziku.

Projekt je predstavljen na raznim obrazovnim platformama i skupovima kao što su: mrežna trodnevna eTwinning edukacija Sustainable Development Goals in a Pandemic World, Pasch susret škola partnera Goethe Instituta, na online školskim novinama https://blog.pasch-net.de/pasch-global/archives/2291-Mein-Leben-in-der-Pandemie.html .

Gimnazija Metković

Nastavi čitati
Pekarstvo Metkovka – Akcija S21 Banner 300×250
SNJEŽANA ĆUŽE 300px

Najčitanije