Zahvaljujući svome znoju, trudu, iskustvima i edukaciji neretvanski poljoprivrednici i dalje proizvode povrće i voće ne samo za svoje ili za potrebe lokalnog tržišta, već i za potrebe kupaca iz cijele Hrvatske.

Nastavljaju višestoljetnu tradiciju  obrade zemlje i proizvodnje, doduše, u novim uvjetima sukladno pravilima naše zemlje i EU, ali i uz neke nove ograničavajuće čimbenike.

Poznato je da isušivanje neretvanskih močvara još nije završeno te da na tom polju ima još dosta posla. Isto tako nisu završeni ni svi sustavi za navodnjavanje, iako su određeni pomaci vidljivi i već pridonose intenzivnijoj proizvodnji.

Raduje činjenica da sve veći broj poljoprivrednika prelazi na ekološku proizvodnju bez korištenja različitih otrovnih vrsta zaštitnih sredstava. Razvidna je i raznovrsnost proizvodnje i same prerade unatoč tomu što se radi o manjim preradbenim kapacitetima, ali i o pogonima koji će se širiti. Jedan od najvećih problema, na što upozoravaju, svakako je uvoz manje kvalitetnih poljoprivrednih proizvoda iz drugih, odnosno trećih zemalja. Neretvani bi bili zadovoljniji kad bi se takav uvoz na neki način kontrolirao makar u vrijeme kada neretvanski plodovi prispiju za berbu.

Naravno, usko s time povezane su i cijene, jer mnoge kupce više zanimaju niže cijene. Stoga bi trebalo nastaviti poslove oko brendiranja određenih proizvoda koji bi na tržnicama mogli biti i odvojeni od uvoznog voća ili povrća.

Svakako da bi državni poticaji i subvencije morali biti odgovarajući, pravovremeni i razvojni, jer bi poljoprivrednici na taj način mogli donositi i dugoročne planove za zasnivanje proizvodnje i plasmane proizvoda.

Nije tajna da su mnogi poljoprivrednici napustili svoje plantaže ili druge parcele jer nisu mogli osigurati normalnu egzistenciju, a mnogi su i napustili svoju Dolinu.

Konačno bi trebalo riješiti i niz pitanja oko raspolaganja državnim zemljištem na području jedinica lokalne samouprave i zemljište dodijeliti onima koji će ga i obrađivati.