Stariji dobro pamte vrijeme izgradnje seoskih čatrnja (cisterni) nakon Drugog svjetskog rata koje su nazivali i „vladinim čatrnjama“ jer su građene uz blagoslov tadašnjih vlasti i radnim akcijama mještana. Građene su u svim većim pa i manjim naseljima, obično u središtu sela ili uz školske i zadružne zgrade , kako bi se osiguralo dovoljno pitke vode (kišnice) za ljude i stoku.

Takve čatrnje postoje u Dubravama, Malom Prologu, Pozloj Gori, Novim Selima, Dragoviji, Dobranjama, i drugim naseljima od kojih su mnoga davno napuštena.

Nažalost, najveći broj ih je devastiran, zidovi su se urušili, a na slivnicima je izraslo raslinje.

Znamo da je u većini naselja izgrađena vodovodna mreža ili se još gradi, ali ipak ne bi trebalo zaboraviti ni seoske čatrnje i njihov značaj u smislu tradicijske gradnje i opskrbe vodom, te bi  se možda moglo razmišljati o njihovoj obnovi i rekonstrukciji. Posebno zbog čuvanja zaliha vode u slučajevima izvanrednih okolnosti koje se u svijetu sve češće događaju.

Jedinice lokalne samouprave mogle bi sačiniti takve projekte, a dio sredstava možda bi se mogao namaknuti i u fondovima EU.

Uostalom, nije nužno obnoviti baš sve čatrnje na prostoru bivše općine Metković, ali neke, makar one veće, to bilo bi jako dobro i korisno.

Ne mora to biti za nekoliko mjeseci pa i godina, ali bi o tomu trebalo donijeti odgovarajuće odluke i sačiniti makar idejne projekte.