Ostanimo u kontaktu

STIHOVI STOJANA VUČIĆEVIĆA

Metkovac sa splitskom adresom, Darko Matičević, montirao spot za šansonu ‘Neretva’

Objavljeno prije

Metkovac sa splitskom adresom, Darko Matičević montirao je video uradak za pjesmu ‘Neretva‘, pok. pjesnika Stojana Vučićevića.

Riječ je o najljepšoj pjesmi ikada posvećenoj Neretvi, koju je naš nažalost rano preminuli pjesnik posvetio svojoj majci. Kao šansona prvi put je izvedena 2002. godine na 5. Međunarodnom festivalu šansone Chansonfest u Zagrebu, uz festivalski orkestar, pod ravnanjem dirigenta Alana Bjelinskog.

Šansonu ‘Neretva’ uglazbio je Darko Matičević, koji ujedno potpisuje aranžman i svira klavijature, uz kojeg pjesmu izvode: Jurica Karuza na glasoviru, Albert Limić na bas gitari, Mladen Magud na akustičnoj gitari, Zvonimir Boldin svira flautu, Andrej Petković Petko udaraljke uz Gudački kvartet SPLIT i Teanu Kovačević kao prateći vokal.

Šansona je snimljena 2002. godine u tonskom studiju Deva, a snimio i montirao ju je Damir Marušić te potpisao kao producent zajedno sa Darkom Matičevićem.

NERETVA, – majci posvećeno

I da ti ispunim postelju pjesmom
Ostaješ rijeka, rijeka u meni
Kad val ti krade iz ponoći zvijezdu
I čamci sjete izviru iz vena

Dugo, o dugo, u vir ću ti ronit
Da negdje na žalu nađem mili
Od pepela lik; pa ćemo se lijepo
U oblutak spojit i vrisnut tuzi
Od safira slik

Neka si voda, s ribama ću teći
Nek lasta zida snove ispod mosta
U ovoj noći s popcem ćemo pjevat
Do Ušća gdje nas slani grobar čeka

                    Autor Stojan Vučićević

Piše: Dalibor Čutura / Metković NEWS

PODVODNA ARHEOLOGIJA

Na području doline Neretve pronađena nova arheološka senzacija

Objavljeno prije

Moguće je da se na području doline Neretve nalazi arheološka senzacija u svjetskim razmjerima, a o tome će javnost biti upoznata vrlo brzo, možda već kroz nekoliko tjedana kada stignu povratne informacije iz Amerike i Švicarske.

Naime, nakon dvogodišnje praćenja jednog lokaliteta na području Grada Ploča podvodni arheolog Mario Radaljac pronašao je i prepoznao dva cjelovita i više dijelova plovila tipa monoksil (mono – jedan; ksil – drvo), u hrvatskom prijevodu poznate kao ladve. Takva plovila radila su se od jednog debla, a u ovome slučaju pronađen je monumentalni monoksil dugačak 8,5 i širok 85 centimetara sa nedostajućim jednim krajem, tako da je njegova izvorna dužina za sada nepoznata. Za izradu takvog plovila bilo je potrebno hrastovo drvo promjera između 1,2 i 1,5 metara, visine 30 metara.

Plovilo se nalazi na samoj površini i na svom završetku ima kljun sa zadebljanjem. Po svemu sudeći, izuzetno je sačuvano i moguće je da će to biti jedno od najsačuvanijih plovila takve vrste u svijetu. No, to će pokazati detaljna analiza i analogije. Pronađeni su brojni ulomci drva koji su dijelovi brodskih konstrukcija monoksilnih plovila, no za sada se bez detaljne analize ne broje kao pojedinačna plovila. Zanimljivo je to što su na toj lokaciji primjećeni i rimski brodolomi koji su za sada skriveni pod muljem i pjeskom. Osim toga, na dubini između 8 i 10 metara, arheolog Mario Radaljac pronašao je zabijene i obrađene kolce ili pilone koji su teoretski mogli služiti za vezivanje plovila.

Plovila izrađena od jednog komada drva koristili su se dugo kroz povijest. Nastaju u razdoblju srednjeg kamenog doba u vremenu od nekih 10 000 godina pr. Krista, kada je razina mora bila niža. To je vrijeme razdoblja mezolitika kada su nekadašnji ljudi bili lovci sakupljači i nisu poznavali druge materijale osim kremena, kože i drva. Tehnika gradnje monoksila traje sve do 20. stoljeća i kao primjer su crno-bijele fotografije koje su snimnjene u uvali Caska na otoku pagu gdje su se takva plovila koristila za lov tuna. U Mađarskoj su pronađeni mlađi primjerci velikih ladvi koje su se u paru koristile kao vodenice.

Uzorci plovila i područja Grada Ploča poslani su za potrebe datiranja u Ameriku i Švicarsku, a rezultati se očekuju najdalje za četiri tjedna. „Pretpostavljam da bi ovo moglo biti jedno od najvećih nalazišta na svijetu po broju brodova koncentriranih na jednome mjestu. Do sada je, naime, pregledano samo  oko 0,5 posto lokaliteta i to površinski!“, rekao je Radaljac.

Uvjeti ronjenja na lokalitetu kojega ovaj iskusni podvodni arheolog istražuje ponekad su ekstremni s obzirom na vidljivost, koja zna biti samo 10-15 centimetara, pa bi pregled bez sigurnosnog konopa bio gotovo nemoguć. Radaljac smatra da je riječ o lokaciji s ogromnim potencijalom koji se može iskoristiti u turističke svrhe, za izgradnju muzeja i sl.

Istraživanja se obavljaju u organizaciji ronilačkih klubova UPA Rostrum Split i RK Neretva Metković, a posebno treba istaknuti Nevena Letu iz UPA Rostrum, koji je poznat po pronalascima brodova i artefakata iz svih razdoblja.

Mario Radaljac je hrvatski branitelj s 1 500 dana rata, bivši profesionalni ronilac na radovima do dubine 90 metara. Završio je arheologiju i povijest na Sveučilištu u Zadru i radio je kao kustos u Arheološkom muzeju u Splitu, dok trenutačno radi u Odjelu za podvodnu arheologiju Arheološkog muzeja Zadar. Surađivao je sa brojnim stranim i domaćim institucijama koje se bave podvodnom arheologijom, a posebnu suradnju ostvario je sa poznatom podvodnom arheologinjom dr. sc. Irenom Radić-Rossi. Mario trenutačno radi na doktoratu vezanom uz istraživanje neretvanskoga kraja, piše Rogotin.hr.

Foto: Mario Radaljac

Nastavi čitati
NEXTBIKE 300x250px
Pekarstvo Metkovka – Reklama10 300×250

Najčitanije