Ostanimo u kontaktu

DRUŠTVO MEDICINSKIH SESTARA DOMOVINSKOG RATA

Medicinske sestre iz Metkovića Marija Cvitanović i Tereza Baće koautorice knjige ‘Medicinske sestre i tehničari u Domovinskom ratu’

Objavljeno prije

U Pakracu je 1. ožujka održana svečana promocija knjige ‘Medicinske sestre i tehničari u Domovinskom ratu – svjedočanstva‘ na kojoj su sudjelovale Marija Cvitanović, glavna sestra Doma zdravlja Metković u ratnom periodu i Tereza Baće, glavna sestra Ratne bolnice Metković. Promocija knjige organizirana je u sklopu obilježavanja svečanosti vezanih za početak Domovinskog rata u Pakracu. Promociji je nazočio i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved.

Knjiga je nastala na inicijativu Društva medicinskih sestara Domovinskog rata i Ljerke Pavković, inicijatorice osnutka Društva. Između 106 autora, 90 svjedočanstava i 6 priča u knjizi se nalaze i svjedočanstva medicinskih sestara Ratne bolnice Metković koje su se prisjetile trenutaka te evocirale potisnute uspomene na ratna vremena. Pri tom su nas  podsjetile na važnu ulogu medicinskih sestara u Domovinskom ratu.

Da se ne zaboravi: Zbog priljeva sve većeg broja ranjenika s Južnog bojišta, krajem 1991. donosi se odluka o pretvaranju Doma zdravlja u Ratnu bolnicu Metković koja je djelovala od 1991. do 1996. U očekivanju bombardiranja Metkovića, a i na povećan opseg ratnih djelovanja na susjednim ratištima, Dom zdravlja Metković dislociran je u podrum Robne kuće Razvitak 16.12.1991., a  Ratna bolnica službeno je osnovana 25.4.1992. kao radna jedinica u sastavu Doma zdravlja Metković. U Ratnoj bolnici Metković liječen je od posljedica ranjavanja 1831 vojnik, od toga broja 1010 vojnika je liječeno ambulantno, a 821 vojnik je hospitaliziran. Ratna bolnica djelovala je do 29.2.1996.

Isječak iz knjige – Svjedočanstvo Tereze Baće, glavne sestre Ratne bolnice Metković

„Do početka rata radila sam kao sestra u rodilištu, njegovala porodilje i novorođenčad. Kad sam imenovana Glavnom sestrom Ratne bolnice Metković, ratnu medicinu morala sam brzo savladati, prolaziti strahote rata i odlaske na teren. To vrijeme pamtim i kao vrijeme nesebičnog darivanja. Sve smo s ljubavlju radili, žrtvovali se jedni za druge. O braniteljima da ne govorim, oni su nam bili kako braća, kao članovi obitelji. Ranjenici s teškim povredama svakodnevno su dolazili u ratnu bolnicu. Često, kad su imali lakše povrede, nisu ni htjeli ostajati, već su se vraćali u svoje jedinice.

Jednog dana doveden je ranjenik kojemu je niz nosila visila amputirana ruka. Prizor je bio mučan i težak. Čovjek je bio blijed, miran i bez glasa. Kad je spušten s nosila vidjeli smo da su mu i obje noge raznesene granatom. Nijemo smo stajali, samo smo očima pričali. Dr. Borić je signalizirao očima da je tri amputacije teško preživjeti.

Glas s nosila prekinuo je tajac: Ljudi, što me gledate, spasite me, kući imam troje djece!

Svi smo se pokrenuli. Operacijska sala bila je spremna za tren. Kad sam se, nakon šest sati,  vratila iz Splita, operacijska ekipa je još bila s istim ranjenikom. Ranjenik je nakon operacije transportiran za KBC Split.

Koračajući kući mračnom ulicom zastala sam, suze su same počele liti. Tu tamu sam voljela, u njoj bi ostala sva moja tuga i ljutnja zbog rata. Sa smiješkom na licu ušla sam u kuću, sišla u podrum i zagrlila moje četvero djece od 16, 14, 13 i 6 godina. Oni su mi pokazali oslikani zid podruma na kojem je pisalo Happy family!“

PODVODNA ARHEOLOGIJA

Na području doline Neretve pronađena nova arheološka senzacija

Objavljeno prije

Moguće je da se na području doline Neretve nalazi arheološka senzacija u svjetskim razmjerima, a o tome će javnost biti upoznata vrlo brzo, možda već kroz nekoliko tjedana kada stignu povratne informacije iz Amerike i Švicarske.

Naime, nakon dvogodišnje praćenja jednog lokaliteta na području Grada Ploča podvodni arheolog Mario Radaljac pronašao je i prepoznao dva cjelovita i više dijelova plovila tipa monoksil (mono – jedan; ksil – drvo), u hrvatskom prijevodu poznate kao ladve. Takva plovila radila su se od jednog debla, a u ovome slučaju pronađen je monumentalni monoksil dugačak 8,5 i širok 85 centimetara sa nedostajućim jednim krajem, tako da je njegova izvorna dužina za sada nepoznata. Za izradu takvog plovila bilo je potrebno hrastovo drvo promjera između 1,2 i 1,5 metara, visine 30 metara.

Plovilo se nalazi na samoj površini i na svom završetku ima kljun sa zadebljanjem. Po svemu sudeći, izuzetno je sačuvano i moguće je da će to biti jedno od najsačuvanijih plovila takve vrste u svijetu. No, to će pokazati detaljna analiza i analogije. Pronađeni su brojni ulomci drva koji su dijelovi brodskih konstrukcija monoksilnih plovila, no za sada se bez detaljne analize ne broje kao pojedinačna plovila. Zanimljivo je to što su na toj lokaciji primjećeni i rimski brodolomi koji su za sada skriveni pod muljem i pjeskom. Osim toga, na dubini između 8 i 10 metara, arheolog Mario Radaljac pronašao je zabijene i obrađene kolce ili pilone koji su teoretski mogli služiti za vezivanje plovila.

Plovila izrađena od jednog komada drva koristili su se dugo kroz povijest. Nastaju u razdoblju srednjeg kamenog doba u vremenu od nekih 10 000 godina pr. Krista, kada je razina mora bila niža. To je vrijeme razdoblja mezolitika kada su nekadašnji ljudi bili lovci sakupljači i nisu poznavali druge materijale osim kremena, kože i drva. Tehnika gradnje monoksila traje sve do 20. stoljeća i kao primjer su crno-bijele fotografije koje su snimnjene u uvali Caska na otoku pagu gdje su se takva plovila koristila za lov tuna. U Mađarskoj su pronađeni mlađi primjerci velikih ladvi koje su se u paru koristile kao vodenice.

Uzorci plovila i područja Grada Ploča poslani su za potrebe datiranja u Ameriku i Švicarsku, a rezultati se očekuju najdalje za četiri tjedna. „Pretpostavljam da bi ovo moglo biti jedno od najvećih nalazišta na svijetu po broju brodova koncentriranih na jednome mjestu. Do sada je, naime, pregledano samo  oko 0,5 posto lokaliteta i to površinski!“, rekao je Radaljac.

Uvjeti ronjenja na lokalitetu kojega ovaj iskusni podvodni arheolog istražuje ponekad su ekstremni s obzirom na vidljivost, koja zna biti samo 10-15 centimetara, pa bi pregled bez sigurnosnog konopa bio gotovo nemoguć. Radaljac smatra da je riječ o lokaciji s ogromnim potencijalom koji se može iskoristiti u turističke svrhe, za izgradnju muzeja i sl.

Istraživanja se obavljaju u organizaciji ronilačkih klubova UPA Rostrum Split i RK Neretva Metković, a posebno treba istaknuti Nevena Letu iz UPA Rostrum, koji je poznat po pronalascima brodova i artefakata iz svih razdoblja.

Mario Radaljac je hrvatski branitelj s 1 500 dana rata, bivši profesionalni ronilac na radovima do dubine 90 metara. Završio je arheologiju i povijest na Sveučilištu u Zadru i radio je kao kustos u Arheološkom muzeju u Splitu, dok trenutačno radi u Odjelu za podvodnu arheologiju Arheološkog muzeja Zadar. Surađivao je sa brojnim stranim i domaćim institucijama koje se bave podvodnom arheologijom, a posebnu suradnju ostvario je sa poznatom podvodnom arheologinjom dr. sc. Irenom Radić-Rossi. Mario trenutačno radi na doktoratu vezanom uz istraživanje neretvanskoga kraja, piše Rogotin.hr.

Foto: Mario Radaljac

Nastavi čitati
NEXTBIKE 300x250px
Pekarstvo Metkovka – Reklama10 300×250

Najčitanije