Ostanimo u kontaktu

ŠTO SVE TREBATE ZNATI UOČI POČETKA NASTAVE

Još je malo ostalo do prvog zvona u novoj školskoj godini

Objavljeno prije

skola, ucenici, nastava

Još je malo ostalo do prvog školskog zvona u novoj školskoj godiniSvaki početak nove školske godine ponekad izaziva visokofrekventne stresove kod učenika, ali i roditelja. Kod učenika koji tek počinju polaziti nastavu zbog straha kako će se odvojeni od roditelja prilagoditi novim uvjetima rada i života, a kod roditelja zbog činjenice da moraju pribaviti i izdvojiti pozamašan iznos sredstava kako kvalitetno opremili svoga svim potrebitim udžbenicima i dodatnim nastavnim materijalima.

No, krenimo redom. Iako se godinama uoči početka školske godine govori treba li nastava počinjati već u prvom tjednu rujna, zbog turističke sezone u Dalmaciji, i ove godine nastava će početi „na vrijeme“, znači 4.rujna, i završiti će 15.lipnja 2018.

Prvo polugodište traje od 4.rujna do 22.prosinca, a drugo od 15.siječnja do 15.lipnja 2018.

Svaka osnovna škola mora ostvariti najmanje 175 nastavnih dana, odnosno 35 tjedana nastavnoga rada.

Zimski praznici praktično će trajati od 22.prosinca do 15. siječnja, puna tri tjedna, a proljetni odmor je od 29.ožujka do 6.travnja 2018, a nastava će početi 9.travnja.

Zašto je povratak u školu stresan?

Djeca svoj ležerni ritam moraju zamijeniti malo strožim režimom i ponašanjem, većinu gradiva su preko praznika zaboravili, i treba im vremena za prilagodbu.

Ipak, oko povratka u školu ne treba raditi preveliku dramu, ali djeci treba pomoći da im povratak u školu bude lakši.

To se postiže razgovorima roditelja s djecom, bilo da se radi o kupovini odjevnih predmeta, školskog pribora, i druge opreme. Uloga roditelja nemjerljiva je i u slučajevima da djeca mijenjaju mjesto stanovanja, a time i odlazak u drugu školu.

Veliku ulogu imaju i učitelji od kojih se traži umješnost u vođenju razgovora prilikom upoznavanja s učenicima i u naputcima što će sve raditi tijekom školske godine, gdje će putovati, koga će upoznati, kako će biti nagrađivani za svoj rad i dodatne aktivnosti.

Roditeljska uloga je nemjerljiva za djecu koja prvi put polaze u školu.

Prvašići se suočavaju sa strahom od novog i nepoznatog pa im roditelji moraju dati podršku i moraju biti strpljivi u davanju odgovora.

Jesu li mobiteli potrebni?

Pedagozi i drugi stručnjaci, pa i sve veći broj roditelja upozoravaju da za učenika prvog razreda mobitel na nastavi nije neophodan. Neki roditelji stoga i ne kupuju skupe uređaje, ali s druge strane, djeca im kod kuće spočitavaju kako većina njihovih vršnjaka raspolaže takvim napravama i pitaju ih zašto su takvi, te zašto im ne kupe mobitel.

Mobitel je, to je jasno, korisna stvarčica, ali djeci treba objasniti da im kvare vid, remete koncentraciju, i općenito normalan razvoj. Osim toga mobitel je i trošak, a djeca se ne zadovoljavaju s bilo kakvim modelom pa svake godine traže novi i napredniji. Ako dijete inzistira na novom smartphoneu, treba mu reći da u kući postoji i fiksni telefon i da se u svakom trenutku može javiti prijateljima iz razreda. Doduše, nisu životne okolnosti za svu djecu iste, i postoje brojne razlike, od stanovanja do udaljenosti do škole, tu je i pitanje tko čuva djecu i kada…

Neki uporni roditelji smatraju da bi dijete u najboljem slučaju trebalo dobiti mobitel u trećem ili četvrtom razredu, a do tada, ako je moguće da koriste fiksne telefone.

Dijete ne smijete opterećivati

Polaskom u školu dijete-učenik mijenja veći broj svojih navika. Stoga ih treba polako pripremati na novi raspored odlazaka na spavanje i na vrijeme ustajanja. Djeci treba dati do znanja da i drugima nije lagan prijelaz s „ljetnog“ na školskim režim. Najvažnije da se dijete upozori na potrebu samostalnog izvršavanja školskih obveza, a ukoliko to samo ne može treba mu pomoći. Potrebno je osigurati mu i radni prostor, dovoljno svijetlosti i privatnosti.

Ne treba inzistirati na beskonačnom ponavljanju i rješavanju zadataka prije početka školske godine, već je potrebno ponoviti važne sadržaje iz pojedinog predmeta, a ostalo će ponavljati u rujnu u školi. Dijete treba slušati i od njega tražiti da vas obavještava o svim događajima i doživljajima u školi.

Prehrana djece iznimno je važna i značajna

Najvažniji obrok tijekom dana svakako je doručak. Inače, svaki obrok mora sadržavati ugljikohidrate, bjelančevine i masti. Na prvom jutarnjem obroku važno je imati žitarice i mliječne proizvode, a mogu konzumirati voće i orašaste plodove.

Zatim idu dva međuobroka, a djeca koja rastu trebaju barem pet obroka dnevno.

Crveno meso nije najpopularnije u svijetu zdrave prehrane, ali to vrijedi ako se s njegovom konzumacijom pretjeruje.

Meso je odličan izvor željeza koje je nužno da se kisik transportira do mozga.

Večernji obroci trebali bi biti malo lakši. Za djecu je važan i san, i ne smije ga biti premalo.

Naravno, svoj doprinos pravilnom odgoju i obrazovanju, stjecanju navika i odrastanju te kvalitetnoj komunikaciji s roditeljima, uvijek i nanovo daju i davat će vrijedni i samozatajni učitelji čiji posao ni izdaleka nije valoriziran.

Svima želio sretan početak nove školske godine.

Pero Jakić/Metkovic NEWs

VJERSKI ŽIVOT

Danas je blagdan svetog Jure – nebeskog zaštitnika župe Desne

Objavljeno prije

Na blagdan svetog Jure danas, 23.travnja novi župnik don Ivica Barišić predvodio je svečanu misu kojoj je prethodila procesija s kipom svetog Jure u 10 sati u povodu proslave nebeskog zaštitnika župe Desne.

Mi čestitamo Desancima njihovog nebeskog zaštitnika te sretan imendan svima koji nose ime ovoga sveca.

O sv. Juri

Iako o njemu ima vrlo malo pouzdanih podataka, tijekom stoljeća su nastale mnoge legende, velikim dijelom u vrijeme viteštva, koje toga mučenika (vjerojatno zato što je bio vojnik) najčešće prikazuju kao viteza koji ubija zmaja i spašava princezu. Tako postoji legenda (pripisuje se Giacomu di Varazzeu) koja tvrdi kako je u jezeru u blizini grada Silene živio zmaj, kojemu su svakodnevno za hranu morali davati ovce, janjad, telad ili kakvu drugu životinju. Međutim, zmaj se obezobrazio pa je počeo tražiti da mu žrtvuju mladiće i djevojke. Oni na koje je pala kocka bili bi bačeni zmaju. Jednom zgodom na takav način bi izvučena i kraljevna, ali dok je išla u smrt, sretne ju sveti Juraj i kaže da će ju spasiti ako kralj obeća da će se on i svi stanovnici ostaviti poganskih bogova i obratiti na kršćanstvo. Kralj spremno obeća. Kad je zmaj izišao iz jezera, sveti Juraj se zaleti prema njemu na konju i kopljem mu probode vrat. Potom ga sveza svilenim konopcem i povede pred kraljev dvor, gdje kralj još jednom potvrdi da će se obratiti, a sveti Juraj potom ubije zmaja.

Takve i slične legende, iako se mogu sa simbolične strane promatrati i u pozitivnom svjetlu (npr. zmaj je simbol zla, pa je figurativno riječ o pobjedi kršćanstva nad zlom i grijehom), učinile su da sveti Juraj postane manje svetac, a više narodni heroj, bez gotovo ikakve povezanosti s istinskom vjerom.

Zato bi se bilo dobro držati sigurnih povijesnih podataka, bez obzira koliko oni bili šturi, jer je već sama činjenica da se o svetom Jurju sačuvao spomen kroz dugi niz stoljeća važna i vrijedna poštovanja. Tako npr. znamo da je sv. Juraj bio rimski časnik koji je umro mučeničkom smrću za vrijeme Dioklecijanova progona 303. god. u Kapadociji, kada su ga, zbog nepriznavanja poganskih bogova, osudili na smrt odrubljivanjem glave. Kao i mnogi drugi sveci njegova vremena, koji su podnijeli sličnu mučeničku smrt, i sv. Juraj nam može biti izvrstan putokaz u postojanosti u vlastitoj vjeri.

U tom smislu valja imati u vidu dobronamjernost starih hagiografa koji su donosili razne legende o svetom Jurju, kao onih koji su kroz nevjerojatne i gotovo nevjerojatne priče o hrabrosti toga sveca htjeli potaknuti narod na privrženost Bogu i na bolje prakticiranje svoga vjerskog života, pa u tom smislu čak ni te legende ne treba odbaciti kao potpuno bezvrijedne.

Tako npr. kaže legenda kako su sv. Jurja, nakon što je osuđen, najprije privezali na kotač koji je u sebi imao čavle, koji bi mu pri svakom pokretu kidali dijelove tijela, a on je unatoč tome bio veseo i blagoslivljao Boga. Štoviše, sve su mu rane zacijelile, a takvo čudesno ozdravljenje mnoge je obratilo na kršćanstvo. Također, na kršćanstvo se obratio i jedan vrač, nakon što je sv. Jurju dao vrč zmijskog otrova, a ovaj ga je jednostavno prekrižio i popio, i pri tome mu se nije ništa dogodilo. Svetog Jurja su mučili na kotaču s noževima, bacili ga u kotao u kojemu je bilo rastopljeno olovo, konji su ga vukli po gradu i na druge načine su ga pokušavali ubiti, ali je on svaki puta čudesno ostao živ. Štoviše, mnogi koji su gledali takva mučenja, preobratili su se na kršćanstvo. Na kraju je ipak ubijen, odrubljena mu je glava, a tijelo raskomadano i bačeno u bunar. Prema još jednoj legendi, glavu su mu anđeli uzeli iz bunara i odnijeli.

S obzirom na tolike legende i njihovu raširenost, u narodnom vjerovanju sv. Juraj je postao zaštitnik za mnoga životna područja, a posebno mu se pripisivala zaštita od zaraznih bolesti, opasnosti na moru, ratu, pred sudom i uopće u svim životnim opasnostima. Također, zaštitnik je zemlje, usjeva, zelenila (zeleni Juraj), stoke (posebno konja), zaštitnik je pastira, ratara, križara, vojnika i svih obrta vezanih uz ratovanje.

Izvor: Vjera i djela

Nastavi čitati
VODOVOD METKOVIĆ – Čestitka

Najčitanije