Ostanimo u kontaktu

SREDNJOŠKOLCI ZAKINUTI ZA OPĆE ZNANJE?

Hoće li uspjeti reforma školstva?

Objavljeno prije

Školske klupe

Vlada RH za mandat 2016.-2020., među ostalim ciljevima ima i reformu obrazovnog sustava koji će mladima omogućiti učenje, razmišljanje i prilagođavanje stalnim promjenama i novim okolnostima, a razvijat će se u povezanosti s gospodarstvom. Planirano je uvođenje dualnog modela strukovnog obrazovanja usklađenog s potrebama tržišta rada u kojemu su poslodavci partneri obrazovnim institucijama. Cilj je stjecanje vještina i navika za obavljanje poslova i zadovoljenje potreba svijeta rada i stvaranje kvalificirane radne snage.

Svaka Vlada u našoj zemlji u protekla je skoro tri desetljeća promovirala određene reformske zahvate i to ne samo u obrazovanju.

Svako ministarstvo obrazovanja imalo je svoje vizije cjelovitih reformskih zahvata, radilo se o desetogodišnjem osnovnom obrazovanju, licenciranju ravnatelja, napredovanju učitelja i nastavnika, smanjenju broja učenika u razrednim odjelima, brizi o učenicima s teškoćama, umanjenju težine učeničke školske torbe, suvremenijim udžbenicima, uvođenju E-matica, informatičkoj pismenosti, implementaciji građanskog odgoja, uvođenju sadržaja zdravstvenog odgoja , smanjenju ili povećanju satnica za pojedina odgojno-obrazovna područja, ocjenjivanju učenika ili drugim pitanjima. Oni koji su izravno bili uključeni u sve te reformske aktivnosti najbolji su svjedoci što se dogodilo i koliko su danas u primjeni načela HNOS-a (Hrvatski nacionalni obrazovni standard), Cjelovite kurikularne reforme, Škole za život i drugih naziva planiranih a nedovršenih reformskih pokušaja.

Sve ono što bi resorno ministarstvo, AZOO, NVOO, i drugi obrazovni čimbenici planirali i ozakonili, trebali su provoditi isključivo učitelji i nastavnici koji su morali sudjelovati i na edukacijskim seminarima nekoliko puta na godinu.

Novu Strategiju obrazovanja i provedbu obrazovne reforme u novije vrijeme preuzela je ministrica Divjak sa svojim suradnicima te su za provedbu eksperimentalne faze odabrane i neke škole. Na tim promjenama u obrazovnom sustavu radi posebna ekspertna skupina, ali postoje i brojni stručnjaci koji misle i tvrde da se uopće ne radi o stvarnoj reformi, nego samo o uvođenju informatike kao redovnog predmeta, te još nekoliko eksperimentalnih programa u osnovnim i srednjim školama.

Nije mali broj osoba izravno vezanih za obrazovnih susta koji tvrde da se sve zakonske promjene reforme događaju bez ključnog tijela, Nacionalnog vijeća za za odgoj i obrazovanje koje se nije sastalo dulje od godinu dana, iako je ozakonjeno s jasnim zadaćama koje treba ostvariti. Stoga ti isti stručnjaci iz područja odgoja i obrazovanja smatraju da je ministrici Divjak lakše raditi bez Nacionalnog vijeća u kojemu djeluju brojni ugledni dionici i koji bi imali svoje prijedloge.

Očito je da se u dosadašnjim reformskim zahvatima nije uvijek uvažavala struka, nije sagledavana cjelovitost a u mnogim prigodama zanemarivana su djeca i njihovi roditelji.

Osim toga gradovi i županije kao osnivači škola isključeni su iz bilo kakvog kvalitativnog i sadržajnog utjecaja na škole. Ni akademska zajednica nije ispunila očekivanja jer još uvijek proizvodi kadrove za poslove koji više ni ne postoje, što je posebno zamjetno kod nastavničkih studija.

Posebno pitanje su udžbenici koji su konzervativno nastavno sredstvo, a mijenjaju se svake četiri godine, kao da se ništa ne događa. Oni i inače više nisu jedini izvor informacija, pa se može reći da sustavom školstva vladaju nakladnici, nakupci, prekupci i drugi neupućeni a sve u ime profita pri čemu svi dobivaju osim učenika i roditelja.

Postavlja se pitanje tko će pratiti kvalitetu, tko će odbaciti sadržaje koje učenici ne prihvaćaju i tko će pratiti primjenjivost svih sadržaja?

Uglavnom, učenici, učitelji i nastavnici svake, pa i ove godine snose najveći teret novih reformi, bez ikakvih naznaka za rast plaća koje su ionako prosječne u odnosu na sve u Hrvatskoj. Čak se ne radi o rastu plaća već o vraćanju oduzetih prava unatrag nekoliko godina.

Možda o svemu najbolje govori nedavna izjava potpredsjednika Vlade RH Ivana Vrdoljaka koji je bez grižnje savjesti rekao da se nastavnici povijesti, zemljopisa i biologije mogu prekvalificirati u nastavnike informatike, pa je zatim uputio ispriku! Oni bi se trebali prekvalficirati jer se u nekim srednjim (trogodišnjim) školama izbacuju ti predmeti, pa da ne ostanu bez posla, nastavnici moraju ponovno učiti jer i to spada u cjeloživotno obrazovanje. Ni on, a ni mnogi drugi nisu se zapitali je li normalno da srednjoškolci budu lišeni mogućnosti stjecanja općih znanja o svoj zemlji i svijetu, o evoluciji i drugim znanstvenim sadržajima, ako ni zbog čega drugog, onda zbog odgoja vlastite djece i brže prilagodbe poslovima u drugim zemljama EU.

Piše: Pero Jakić / Metković NEWS

SJETIMO SE S PIJETETOM

Poštovani čitatelji sretan Vam Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja

Objavljeno prije

Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja slavi se u Hrvatskoj 5. kolovoza svake godine kao spomen na pobjedu u Domovinskom ratu. Na taj dan 1995. Hrvatska vojska je oslobodila okupirani grad Knin u vojno-redarstvenoj operaciji Oluja.

Nakon četverogodišnje okupacije gotovo trećine hrvatskog teritorija, života u izbjeglištvu i u strahu od neprijateljskih napada na izložene hrvatske gradove, a nakon brojnih neuspješnih pregovora i mirovnih inicijativa, Republici Hrvatskoj ništa drugo nije preostalo nego vlastitom oružanom silom osloboditi hrvatski teritorij. U svitanje 4. kolovoza 1995. započela je Operacija Oluja.

Nakon početnog djelovanja snaga HRZ-a te topničke pripreme po vojnim ciljevima hrvatske snage krenule su u akciju istodobno iz 30 pravaca na bojišnici dugoj 700 kilometara. Udarnu snagu na glavnim pravcima napada činile su gardijske brigade, potpomognute specijalnom policijom MUP-a i Hrvatskim gardijskim zdrugom te domobranskim i pričuvnim postrojbama. Glavni smjerovi napada bili su s Dinare i Velebita u pravcu Knina. Već u operaciji Ljeto 95 stvoreni su preduvjeti da s vrhova Dinare prema Kninu krenu 4. i 7. gardijska brigada. S druge strane s Velebita preko Svetog Roka su u pravcu Knina prodirale Specijalne postrojbe MUP-a.

Oslobađanjem Knina, središta neprijateljske pobune u Hrvatskoj, ostvaren je najvažniji strateško-politički i vojni cilj operacije Oluja i cijelog Domovinskog rata. Samo nekoliko dana poslije i na sjevernom dijelu bojišnice neprijateljske snage 21. kordunskog korpusa prisiljene su potpisati predaju.

Operacijom je vraćen u hrvatski ustavno-pravni poredak cijeli okupirani teritorij, osim istočne Slavonije. Oluja je uz Bljesak ključna akcija koja je dovela do kraja Domovinskog rata. U operaciji je oslobođeno 10.400 četvornih kilometara ili 18,4 posto ukupne površine Hrvatske. Uspješna operacija Oluja dovela je i do mirne reintegracije Hrvatskog podunavlja te je značajno doprinijela skorom kraju rata u BiH.

Nakon oslobođenja omogućen je povratak 210.592 Hrvatskih prognanika: s područja oslobođenih “Bljeskom” i “Olujom” 126.909 a iz iz hrvatskog Podunavlja 83.683 osoba.

Praznik se u početku zvao Dan domovinske zahvalnosti. Nazivu je kasnije dodan i “Dan pobjede”, a od 2008. i “Dan hrvatskih branitelja”. Zbog dugog punog naziva, kojem se često dodaje i “obljetnica VRO ‘Oluja'”, u medijima i neformalnoj komunikaciji često se naziva samo “Dan pobjede”.

Nastavi čitati
BP OKTAN 300×250

Najčitanije