Štrajk učitelja i profesora u osnovnim i srednjim školama ne jenjava, dapače, sindikati su odustali od tzv. cirkularnog štrajka i prešli su na svakodnevne u svim županijama, a najavljuju se i veći prosvjedi. Sve to zbog činjenice da njihov početni zahtjev za 6,11 posto većim koeficijentima nije usvojen niti postoje odgovarajuće odluke hoće li to i kada biti uređeno.

Vlada tvrdi da nema sredstava i da će se o koeficijentima pregovarati i dogovarati, iako je ponudila svoja rješenja s kojima prosvjetari nisu zadovoljni.

S druge strane posrijedi je najdugotrajniji štrajk prosvjetnih djelatnika s najvećim postotkom onih koji dolaze u škole ali ne rade.

Sindikalni čelnici , učitelji i profesori pa i dobronamjerna javnost uključujući i velik broj roditelja , smatraju da sindikalna borba nije samo za koeficijente već i za poboljšanje ukupnog statusa uposlenika i pokušaj da se konačno uvaži činjenica da u školama rade osobe s visokom stručnom spremom.

Javnost se pita kada će i kako učitelji i profesori nadoknaditi izgubljene nastavne sate i dane, hoće li se produžiti školska godina , što je činiti roditeljima čija djeca ne dolaze u školu već ostaju kod kuće i tako redom.

Ima i onih koji šire laži , ili namjerno ili zbog nepoznavanja radnih zadaća svakog uposlenika u školstvu, pa ističu da prosvjetni  djelatnici rade samo 3,4 ili pet sati dnevno, da se u ljetnom periodu odmaraju 3 mjeseca, a u zimskom nešto manje, te da uz to ne rade i za vrijeme učeničkih odmora tijekom školske godine, ali ima i onih koji stalno ističu da realni sektor radi za javni i da im taj sektor osigurava plaće !

Da nije žalosno bilo bi smiješno, uz naznaku da svatko tko je i pola godine radio u prosvjeti zna da tomu nije tako.

Javni sektor alimentira se sukladno stanju državnog proračuna i rastu BDP-a, a zna se kako se namiču sredstva u državni proračun.

Unatoč ozbiljnim prijeporima oko opravdanosti ili neopravdanosti štrajka u školama, ozbiljni ljudi misle da je moguće postići kompromis i rješenja s kojima će nastavnici biti makar donekle zadovoljni.

To bi bilo u interesu Vlade, učitelja, roditelja i najvažnije ,učenika.