Ostanimo u kontaktu

MOŽE LI SE NAĆI KOMPROMIS

Do kada će učitelji i profesori morati štrajkati?

Objavljeno prije

Štrajk učitelja i profesora u osnovnim i srednjim školama ne jenjava, dapače, sindikati su odustali od tzv. cirkularnog štrajka i prešli su na svakodnevne u svim županijama, a najavljuju se i veći prosvjedi. Sve to zbog činjenice da njihov početni zahtjev za 6,11 posto većim koeficijentima nije usvojen niti postoje odgovarajuće odluke hoće li to i kada biti uređeno.

Vlada tvrdi da nema sredstava i da će se o koeficijentima pregovarati i dogovarati, iako je ponudila svoja rješenja s kojima prosvjetari nisu zadovoljni.

S druge strane posrijedi je najdugotrajniji štrajk prosvjetnih djelatnika s najvećim postotkom onih koji dolaze u škole ali ne rade.

Sindikalni čelnici , učitelji i profesori pa i dobronamjerna javnost uključujući i velik broj roditelja , smatraju da sindikalna borba nije samo za koeficijente već i za poboljšanje ukupnog statusa uposlenika i pokušaj da se konačno uvaži činjenica da u školama rade osobe s visokom stručnom spremom.

Javnost se pita kada će i kako učitelji i profesori nadoknaditi izgubljene nastavne sate i dane, hoće li se produžiti školska godina , što je činiti roditeljima čija djeca ne dolaze u školu već ostaju kod kuće i tako redom.

Ima i onih koji šire laži , ili namjerno ili zbog nepoznavanja radnih zadaća svakog uposlenika u školstvu, pa ističu da prosvjetni  djelatnici rade samo 3,4 ili pet sati dnevno, da se u ljetnom periodu odmaraju 3 mjeseca, a u zimskom nešto manje, te da uz to ne rade i za vrijeme učeničkih odmora tijekom školske godine, ali ima i onih koji stalno ističu da realni sektor radi za javni i da im taj sektor osigurava plaće !

Da nije žalosno bilo bi smiješno, uz naznaku da svatko tko je i pola godine radio u prosvjeti zna da tomu nije tako.

Javni sektor alimentira se sukladno stanju državnog proračuna i rastu BDP-a, a zna se kako se namiču sredstva u državni proračun.

Unatoč ozbiljnim prijeporima oko opravdanosti ili neopravdanosti štrajka u školama, ozbiljni ljudi misle da je moguće postići kompromis i rješenja s kojima će nastavnici biti makar donekle zadovoljni.

To bi bilo u interesu Vlade, učitelja, roditelja i najvažnije ,učenika.

IVANA JE TOG JUTRA IŠLA NA MISU ZORNICU

Župa Marije Pomoćnice sa zagrebačke Knežije dirljivim tekstom se oprostila od stradale Ivane Volarević

Objavljeno prije

U petak 6. prosinca, nešto prije 6 sati ujutro, prilikom dolaska na misu zornicu u našu crkvu, stradala je Ivana Volarević iz Metkovića. Mnogi župljani su ju poznavali barem iz viđenja jer je bila praktična vjernica koja je često i običnim danom dolazila u crkvu na svetu misu.

Ivana je rođena 27. studenog 1994.  Živjela je u mjestu Prud, kraj Metkovića, s mamom Karmelom i tatom Andrijom. Sestra Mara živi s obitelji u Pločama, a sestra Andrea je u Zagrebu. Bila je studentica pete godine geografskog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu.

Bila je predana u molitvi i osjećala je veliku ljubav prema Gospodinu. Često je spominjala vječni život i zanimalo ju je što ćemo mi to tamo “raditi”. S radošću je govorila da ćemo se tamo družiti sa svim svecima, a posebno sa sv. Josipom kojem se rado utjecala. Njen prvi susret s živim Bogom dogodio se na jednom klanjanju pred Presvetim kada je u srcu osjetila neizmjernu Gospodinovu ljubav. Tu ljubav je nastavila širiti do kraja svoga života na sve ljude oko sebe.

Smrt dobrih ljudi nam je uvijek veliki šok. Vjerniku je teško ne upitati se – Gospodine zašto dozvoljavaš ovakve tragedije? Na ovakva pitanja još je teže tražiti odgovor kada se dogode dobrim ljudima u inače ovako radosnim trenucima kao što su došašće i vrijeme iščekivanja Božića. Dobije se dojam  kao da sam đavao želi napakostiti djeci Božjoj. Kao da đavao traži dozvolu da naudi nekome dobrome od naroda Božjega, ne bi li tako uzdrmao i cijelu zajednicu. No, braćo i sestre, žrtva Isusa Krista nam  je u ovakvim trenucima posebno svjetlo u tami. Upravo na primjeru njegove muke, smrti i uskrsnuća vidimo veličinu i svemoć Božju. U takvim tragičnim trenucima, pojedinac izgubi život, obitelj izgubi svoju kćer-sestru, momak izgubi djevojku, zajednica izgubi jednu dobru i voljenu vjernicu. No, mi vjerujemo u uskrsnuće. Bog se proslavlja upravo u smrti pravednika. U ovakvim tragedijama, Crkva u stvari dobiva. U petak 6. prosinca, Ivana je išla prema crkvi na Knežiji slaviti misu zornicu, a došla je u Nebo u vječnu slavu Božju. Tu postaje očita nemoć đavolska. Pakost Zloga, Gospodin okreće u proslavu u radosti nebeskoj. Ivana je sada u vječnom zagrljaju svoje najveće ljubavi, Gospodina našeg Isusa.

Ožalošćenim roditeljima, sestrama, rodbini i prijateljima Ivane izražavamo sućut.

Pokoj vječni daruj joj Gospodine!

don Ivan Šibalić, župnik

Nastavi čitati
BP OKTAN 300×250

Najčitanije