Ostanimo u kontaktu
MALIŠIĆ Full Banner 1200px

TRAGOM HRVATA U SJEVERNOJ AMERICI

Desanci su prvi, koji su postavili temelje društvenom životu osnutkom Hrvatske bratske zajednice u Aberdeenu (SAD)

Objavljeno prije

Male Desne koje su tada imale oko tisuću stanovnika nisu bile iznimka. Njezini su stanovnici najviše selili u SAD. Na sjeveroistoku u gradiću Aberdeen, državi Washington, formirala se prava mala kolonija. Godine 1910. godine u tom gradu je živjelo oko 1300 doseljenika iz Austro-Ugarske. Pored Hrvata bili su tu Česi i Austrijanci. John Camby je bio Splićanin koji je sa svojom ženom Catherinom i djecom došao u obližnji Montesano 1887. godine, piše Ivo Mišur za CroExpress.

Prvi Desanci u Aberdeenu bili su Steve Bebich (Stipan Bebić) i Peter Jugum (Petar Đugum) koji su doselili već 1897. godine. Još dok su živjeli u Hrvatskoj dobivali su pisma prijatelja koji su im pisali o blagostanju na sjeverozapadu SAD-a. Đugum je ostao živjeti u Aberdeenu, a Stipan Bebić se nakon nekog vremena odselio u Wilkeson gdje se zaposlio u rudniku. Tamo se 1906. oženio s Jelom Medak te se 1911. godine vratio u Aberdeen gdje u međuvremenu drugi članovi njegove šire obitelji. Do kraja života je zarađivao od prodaje ribe te radeći u mlinu Lumber Shingle Donovan Lumber Co.

Prije Prvoga svjetskoga rata osam članova obitelji Medak doselilo je u Aberdeen. Joe J. vodio je Croatian Pool Hall u ulici Curtis, a poslije Alaska Cigar Store u Cosmopolisu. Peter je imao ribarski čamac. Sam, Marko i Tony Bebić su radili u mlinovima dok su Stanley i Joe M. na Bay city tržnici imali Model Bakery. Njihova rođakinja Pearl Medak udala se za Tonya Nicholasa (Nikolca). Na kraju zapadnog dijela ulice Curtis John (Ivan) i Marko Vekich imali su svoju trgovinu Star Corner Confectionery. Nekoliko blokova dalje bila je trgovina Croatian Workingman’s General Store.

ULTIMATE SPORTS GYM – 740px

Jedan od poznatijih Hrvata u povijesti Aberdeena je Joe (Josip) Batinović, rođen u Desnama. Bio je oženjen Evom (Iva) Medak. U Aberdeen je doselio 1911. godine te je otvorio Dalmatian Pool Hall (za igranje biljara) te trgovinu slatkišima. Poslije je otvorio tvrtku za trgovinu nekretninama u kojoj je radio do smrti. Bio je ugledan član zajednice te je u dva navrata bio član gradskog vijeća. Današnje bejzbolsko igralište lokalnog kluba Pioneer Park nalazi se na zemljištu koje je on donirao gradu.

Većina imigranata u Aberdeen bili su neoženjeni muškarci koji su stanovali u predjelu South Aberdeenu uz rijeku Chehalis gdje je bilo mnogo drvno-prerađivačkih tvornica. Većinom bi iznajmljivali male sobe. Bilo je i onih koji su radi uštede sami gradili male drvene kućice u kojima bi stanovalo više radnika. Jednu takvu izgradio je Petar Đugum (poslije je oženio Anu Vlatković). Radio je u mlinu te je takvu jednosobnu kućicu sagradio upravo u blizini svog posla. U mlinu se radilo na smjene 24 sata. Dvojica muškaraca su dijelila jedan krevet pošto je jedan spavao dok je drugi radio.

Hrvati su se u Aberdeenu organizirali u lože

Najstarija se zvala 323 Fragrant Rose koja je bila podružnica National Croatian Brotherhood. Nakon nje nastala je St. Nicholas 418, te poslije Goddess of Health br. 80. Godine 1914. godine formirana je loža 271 Hrvatske bratske zajednice. Nastala je ujedinjenjem već postojeće tri lože. U kolovozu 1913. godine je grupa Hrvata među kojima je bio Steve Bebich formirala ložu Zrinski-Frankopan. Svrha loža je bila njegovanje hrvatska kultura, pomaganje bolesnima te organizacija druženja, piknika te proslava.

Iz svjedočanstva Joe Bebicha (otac Steve) saznajemo da su kod kuće govorili ‘austrijski’ (hrvatski). Drugi jezik koji je usvojio bio je finski dok se igrao s djecom iz susjedstva. Engleski mu je bio treći jezik, a naučio ga je od starije braće koja su ga naučila u školi.
Potomci Desanaca i danas žive u Aberdeenu, gradiću u saveznoj državi Washington. Neki još i danas održavaju kontakt s rođacima iz old country (stare domovine), a neke veze su davno prekinute. Nove tehnologije omogućile su ponovno povezivanje i traženje davno izgubljenih rođaka iz udobnosti vlastitog doma.

Obitelji Šetka i Delija u Aberdeenu

U Aberdeen je iz Desana otišlo troje djece Petra Šetke i Matije Gnječ. Dva brata, Miho i Stipan te sestra Stana početkom 20. stoljeća doselili su u Ameriku.

Stana je rođena 3.10.1889. Dolaskom u SAD amerikanizirala je ime u Stella Setka. Vjenčala se s Nikolom Delijom, također Desancem, u Aberdeenu 1913. godine. Imali su petero djece (George, Matilda (udana Wright), Martin, August i John). Najmlađi sin August poginuo je kao mladić u nesreći u obližnjoj luci. Nick i Stella se nisu nikad oporavili od ove tragedije. Njihov sin George odselio je u Arizonu te se oženio Emily Yaworski s kojom je imao pet sinova (Timothy, Ronald, Denis, Mark, Gregory). Samo je Denis imao djecu. On je promijenio prezime iz amerikaniziranog Delia u izvorno Delija. Stana Stella Delia (rođ. Stana Šetka) umrla je 1948. godine te je pokopana na groblju Fern Hill u Aberdeenu. Njezin muž je pokopan na istom groblju na kojem postoji Croatian section. Dio njihovih potomaka i danas živi u Aberdeenu. Zanimljivost je da čuvaju staru kartu Desana s ucrtanim zaseocima.

Stipan Šetka (Steve Setka) rođen je 16.04.1891. U SAD je došao preko Trsta u svibnju 1910. godine. Oženio se desanskom doseljenicom Jelom Medak te je imao sina Antona i kćer Mary (udanu Reichter). Godine 1919. posjetio je domovinu. Umro je u Aberdeenu 1979. godine.

Mijo Šetka (Mike Setka) rodio se 11.09.1892. godine, iako u nekim američkim dokumentima piše drukčiji datum. U Ameriku je došao brodom La Provence isploviviši iz francuske luke Le Havre 1907. godine. Imao je smeđe oči i smeđu kosu, a bio je visok 180 cm (5 feet, 11 inches) i 74 kg (165 pounds). Mike Setka se dva puta ženio. Prvi puta 1922. godine Thereseom Blanche Guild, a drugi put 1938. kad je ostao udovac Marianom Cady. Njegovi američki sugrađani sjećaju ga se kao strastvenog kuglača. Održavao je kontakt sa sestrom Božicom u Hrvatskoj koja se udala za Baldu Dragovića. Umro je i pokopan u Aberdeenu 1975. godine.

CroExpress/Ivo Mišur

GU ‘METKOVIĆ 600’

Predstavljene poštanska marka, žig i omotnica s fotografijom Metkovića

Objavljeno prije

Foto: Ana Vučković / Metković.hr

U organizaciji GU ‘Metković 600’ u Galeriji Gradskoga kulturnog središta Metković u subotu su predstavljene poštanska marka, žig i omotnica prvoga dana s fotografijom Metkovića.

Marku, žig i omotnicu prvoga dana predstavili su predsjednik i tajnik Udruge ‘Metković 600’ Ivica Puljan i Ivo Veraja, stručne suradnice HP-a Helena Tičinović i Miljenka Manenica te metkovski filatelist Mario Gabrić, a u nazočnost zamjenika gradonačelnika Metkovića Roberta Doke i predsjednika Gradskoga vijeća Grada Metkovića Hrvoja Bebića.

Kako je istaknuto na predstavljanju, marku, žig i omotnicu prvoga dana Hrvatska pošta pustit će u optjecaj u ponedjeljak, 17. siječnja, a povodom obilježavanja 600. obljetnice od prvoga spomena Metkovića u pisanom dokumentu. Inicijativu za tiskanje marke pokrenula je GU ‘Metković 600’.

ULTIMATE SPORTS GYM – 740px

– Prije dvije godine je poznati metkovski filatelist g. Mario Gabrić pristupio meni i g. Ivi Veraji s namjerom da se tiska poštanska marka povodom 150 godina crkve sv. Ilije proroka. Međutim, tada je bilo prekasno za realizaciju, pa je napravljen poštanski žig. Tada je krenula ideja da se nešto napravi i za 600. obljetnicu Metkovića, i to je naravno poštanska marka. Zahvaljujem se Hrvatskoj pošti što je u svoja izdanja za 2022. godinu uvrstila marku koja se zove ‘600. obljetnica Metkovića’. Marka je tiskana u 30000 komada, a u Metković ih je došlo 1500. Za filateliste su napravljene omotnice prvoga dana, a na njima se nalazi stari motiv Metkovića s mostom te marka i žig prvoga dana. Marku, omotnicu i žig dizajnirao je Duje Šegvić, a autor fotografije je Marin Veraja, – istaknuo je predsjednik GU ‘Metković 600’ Ivica Puljan.

Marka i omotnica prvoga dana moći će se kupiti u slobodnoj prodaji od 17. siječnja u svim hrvatskim poštanskim uredima, dok će se žig prvoga dana moći dobiti u Glavnoj pošti u Zagrebu u Branimirovoj ulici.

– Ovo je druga marka s kojom se mi kao grad vežemo. Naime, HP je 2005. izdala marku s fotografijom Narone i tada je žig prvoga dana bio u Poštanskom uredu u Vidu. Bilo je još nekoliko maraka povezanih s našim gradom, ali ovih 600. godina je znatna obljetnica i velik događaj te je HP prepoznala da svakako moramo obilježiti. Marka je ipak simbol i ona putuje svijetom. Lijepo je da naš grad putuje skupa s lijepim čestitkama i pismima te tako dođe do krajnjeg korisnika, – istaknula je stručne suradnice HP-a Miljenka Manenica.

Predstavljanje marke, žiga i omotnice s fotografijom Metkovića prvi je od planiranih događaja kojima će se obilježiti 600. obljetnica od prvoga spomena Metkovića u pisanim dokumentima. Kako je istaknuto na predstavljanju, Metković se prvi put spominje u dokumentu koji nosi nadnevak 17. siječnja 1422. godine.

– Prvi spomen Metkovića u pisanom dokumentu nosi nadnevak 17. siječnja 1422. godine. Taj se dokument nalazi u dubrovačkom arhivu, a javnosti ga je predočio prof. Ivan Jurić. Ovo područje tada je bilo pod kontrolom Dubrovačke Republike. Gabela je bila poznata luka gdje se trgovalo solju koja je bila strateška sirovina. Kako piše u spisu, pod Metkovićem na Neretvi carinici su presreli jednoga trgovca s njegovom posadom u lađi te mu zaplijenili robu jer su sumnjali na ‘šverc’. Taj trgovac se tada potužio dubrovačkom knezu i taj je spis ostao u arhivu s nadnevkom 17. siječnja 1422, – kazao je Puljan.

Nastavi čitati
Pekarstvo Metkovka – Slatki blagdani Banner 300×250
SNJEŽANA ĆUŽE 300px

Najčitanije