Neretvanski poljoprivrednici desetljećima naporno rade kako bi svoju proizvodnju voća i povrća čim prije unaprijedili, sve zbog veće, brže i kvalitetnije proizvodnje, očekujući pri tomu i veće osobne prihode.

Nažalost, u tim nakanama česte su im prepreke vremenske nepogode, sortimenti, slanost tla, usitnjeni posjedi, poremećaji na domaćem i svjetskom tržištu, nepotpuna izgrađenost sustava za navodnjavanje, problemi vezani za raspolaganje državnim zemljištem, a ponekad i nemogućnost dobivanja poticaja ili subvencija.

Sa svim tim nedaćama suočavaju se desetljećima očekujući od svake nove državne strategije bolje učinke i sigurniju egzistenciju.

Dubrovačko-neretvanska županija sukladno svojim strateškim dokumentima i financijskim mogućnostima putem svojih upravnih i drugih tijela, a u suradnji s Ministarstvom poljoprivrede pokušava riješiti do sada neriješena pitanja navodnjavanja poljoprivrednih površina.

Trenutačno je , među ostalima, važan projekt navodnjavanja Donje Neretve i obrane od prodora morske vode zbog koje nije moguća intenzivna poljoprivreda.

Županija, Ministarstvo i Hrvatske vode već ostvaruju neke odrednice projekta navodnjavanja Donje Neretve „teškog“ 600 milijuna kuna. Bilo bi dobro ubrzati realizaciju cjelokupnog projekta, ali to ovisi o nizu drugih čimbenika, prije svega onih financijskih.

Naše je mišljenje da bi se konačno sve institucije u državi i u Županiji mogle i trebale pozabaviti stanjem u krškim poljima Jezero i Jezerac na području općine Pojezerje.

Doduše, u Jezeru ( površine su dijelovi općine Pojezerje, Vrgorca i Ploča) uspješno se razvija vinogradarstvo i voćarstvo, ali brojne čestice zemljišta i dalje su neobrađene. I na tom području morali bi postojati planovi i programi odvodnje viška voda (regulacija Matice), planovi komasacije i slični projekti kako bi se na tom području mogla razvijati intenzivna poljoprivreda. Krško polje Jezerac predstavlja poseban slučaj s obzirom na činjenicu da je polovica polja na teritoriju Bosne i Hercegovine a polovica u Hrvatskoj, te da je u zimskoj polovici godine mjesecima pod vodom. Nekada su na Jezercu uspijevali kukuruz, pšenica, vinova loza, razno povrće i duhan, a danas nije obrađeno niti pet posto površine. Znači, valjalo bi razmisliti o isplativosti odvodnje, mogućoj komasaciji, i drugim projektima kako bi se zemljište vratilo prvotnoj namjeni, proizvodnji hrane.