Ostanimo u kontaktu

VREMEPLOV

Na današnji dan rođen je Stojan Vučičević

Objavljeno prije

Pjesnik, putopisac, prevoditelj i novinar Stojan Vučičević bio je od onih koji su životom prolazili nenametljivo, obzirno, odmjereno, ali tankoćutno i predano. Jedan od brojnih u povijesti hrvatske književnosti koje je životna borba istrošila prebrzo i prerano.

Rođen je 7. srpnja 1941., a umro je 22. rujna 1989. godine u trenutku kada je, kako je netko tada primijetio, sve postajalo vraški uzbudljivo. Nije dočekao politički rasplet, a politika mu se tako nemilosrdno plela u život da je, nizašto, kako je onda već bilo, kao mladac, gimnazijalac, okusio užas Svetog Grgura, otočića zatvora pored Golog otoka, kamo su komunističke vlasti slale golobrade nepodobnike. I poslije, do smrti, na neki je način kažnjavan zbog svojeg nepotkupljivog hrvatskog osjećaja.

Vučičević se rodio u Turkovićima, u Hercegovini, no osjećaj pripadnosti vezao je uz Neretvu i Metković, gdje je pohađao osnovnu školu i dijelom gimnaziju. Dio gimnazijskih dana proveo je u Pločama, a Filozofski fakultet završio je u Zadru. Rano je, poput svakog pravog lirika, osjetio poziv poezije. Boravak u Parizu u tome ga je učvrstio i znatno mu pomogao u prevodilaštvu.

Bio je urednik splitskog književnog časopisa Vidik i novinar kultnog lista za kulturu Telegram te urednik književne revije Republika. Kada se zaposlio na Televiziji kao redaktor, svojom je pjesničkom osobnošću, ljepotom jezika i stilskom dotjeranošću obogaćivao tuđe tekstove. Radeći, pak, u uredništvu kulture kao novinar, skromno i bez nadmetanja autorske osobnosti, stavljao je u prvi plan riječ, sklad misli i izraza često anonimno, ali nikada nezamjetljivo.

Pišući o poeziji i pjesnicima, pa i za emisiju TV kalendar, sažimajući svoje raskošno literarno nadahnuće u šturi dnevni televizijski izričaj, Stojan nije dopustio pjesniku u sebi da zamre. Zadnja njegova pjesma objavljena u novinama nekoliko dana prije njegove smrti znakovita je naslova: Umrijeti u Hrvatskoj. Samo godinu poslije, smrt i patnja, postali su u Hrvatskoj svakodnevica.

Uz pjesničke zbirke Greben, SigaČavli, ŠibanicaVučičević je objavio putopisnu prozu Podmornica u kojoj nas je proveo svojim lirskim svijetom, od zavičajne Neretve do čežnje svojih pjesničkih duša – Pariza, potom Zadrom i Zagrebom, gradom u kojemu je najdulje živio i na čijem groblju počiva.

Ovdje gdje svjetlost ne pokreće lišće
Legla je zemlja na koju nisam sviko
Poput vjetra rasipam se, stišćem,
zadnja sam žrtva ništa i nitko. 

Izvor: magazin.hrt.hr

Nastavi čitati

LJUBITELJE FOLKLORNE BAŠTINE SU DOŠLI NA SVOJE

HKGD Dunav iz Vukovara i KUD-a Metković plesnu i glazbenu tradiciju poklonili Metkoviću za rođendan

Objavljeno prije

Foto/Video: Dalibor Čutura / Metković NEWS

Ljubitelje folklorne baštine u četvrtak su došli na svoje, povodom Dana grada Metkovića i blagrana sv. Ilije u Gradskom kulturnom središtu Metković zajednički koncert ‘Metkoviću za rođendan‘ održali su KUD Metković i HKGD Dunav iz Vukovara.

Zajednička suradnja ovih dvaju društava započela je 2014. godine kada je KUD ‘Metković’ na poziv domaćina sudjelovao na 6. susretima folklornih društava u gradu Vukovaru,  pod nazivom ‘DUNAV SVOME GRADU’ u povodu međunarodnog Dana Dunava.

Godine 2017. suradnja se nastavlja posjetom Gradskom muzeju grada Vukovara kojem je KUD ‘Metković’ tom prigodom uručio žensku neretvansku narodnu nošnju za njegov stalni postav.

Program je vodila Romana Gabrić, a kako je sve to skupa izgledalo i zvučalo pogledajte u video prilogu prigodnoj foto-galeriji.

Nastavi čitati
BP OKTAN 300×250

Najčitanije