KORALJKO GREBEN

Neretvanski umjetnik koji na problem prodora mora u Neretvu želi ukazati slikanjem hobotnice na rivi

Objavljeno 14. listopada 2017. u kategorijama: Foto Galerija, Kultura, Metković, News, Zanimljivosti.

Koraljko Greben (9)

Galerija

Mnogi su već mogli čuti za Koraljko Greben iza kojeg se krije se naš sumještanin. Izrađuje rukotvorine, suvenire u obliku replika starih dalmatinskih kućica i, ne manje poznatih, šizika, ribica izrađenih od palminih grana, a u zadnje vrijeme radi na skulpturama, brodovima od naplavina koje more izbaci na obalu ušća Neretve i sudjeluje u street artu kroz koji provlači vodeno morsku  priču.

Zamolili smo ga da nam, između zanimljivih projekata među kojima je i slikanje hobotnice na dijelu lučke rive u Metkoviću, kaže nešto o sebi i svom radu.

Tko je Koraljko Greben?

– Ma,ništa spešl. Greben, dječak, sasvim običan dječak koji uz sve normalne životne radosti i probleme slobodno vrijeme koristi onako kako voli, pokušavajući time zabaviti prvenstveno sebe, a onda i druge. Naravno da imponira kad me stave u ladicu umjetnik iako mi to u mom slučaju zvuči pretenciozno.

Kako je sve počelo?

– Počelo je davno ,naravno, u drugačijem obliku zabave, ali u konačnici se uvijek sve svodilo na stvaranje, kreativnost i individualnost. Još u osnovnoj školi je krenulo sa crtanjem, u srednjoj malo ozbiljnije, bilo čime, vodenim i uljanim bojama, ugljenom i silikonom. Prva ozbiljnija kiparija bila je krajem srednje. Izrađujem drvenu sjedalicu u liku šahovske topovske figure, kojoj sam, nakon dugo godina, tapecirao tjeme i koja još danas služi svrsi. Od tada uglavnom kiparim, s povremenim izletima u samo slikanje. Zadnjih pet godina izlazim sa možda najkomercijalnijim stvarima, a to su replike starih dalmatinskih kuća i šizikama tj. ribicama od palminih grana, koje kombiniram sa kamenom ili drvenim naplavinama koje mi daruje samo more. Danas sam završio osamdesetu kućicu i raduje me kad znam da su neke završile u Italiji, Njemačkoj, Americi i da na neki svoj način šaljem dašak mora tamo i gdje ga nema. Između samih rukotvorina i suvenira, u zadnje si sve više dopuštam eksperimentiranje sa svim i svačim i čini mi se da se tada najviše zabavljam.

Dobro, pa sad i street art umjetnost?

– Da… Prije nekoliko godina sam u Opuzenu pri filmskom festivalu, koji je, nažalost, ugašen, radio repliku starih dalmatinskih vrata koje smo znali viđati na konobama starih kuća. Ispalo je dobro. Nakon toga, grupa entuzijazista pokrenula je street art festival koji se početkom 7. mjeseca događa u Opuzenu. Ispada da sam sa replikom vrata ušao u svijet street arta i samim time upoznao hrpu ljudi koji razmišljaju i žive na sličan način. Simbolično,zar ne? Nakon toga sudjelujem i na Mostarskom festivalu, pa se priča, jednostavno, sama po sebi širi. Na festivalima upoznajete ljude koji opet na svom području sudjeluju na festivalima, pa po principu preporuke i poznanstava odlazite u goste i tako to postaje ovisnost. Naravno, slikam zbog neke svoje unutarnje potrebe i da u konačnici kad završim rad, rezultat daje zadovoljštinu koja te tjera dalje, ali ne zanemarujem ni odličnu vibru koju doživim sa ljudima i momente koje možete doživjeti na takvim druženjima i koji me na neki način čuvaju od svih bedastoća stvarnosti.

Galerija

Što se trenutno kuha u Grebenovom laboratoriju?

Tko to zna? Ne upravljam više time… hahaha…  Uglavnom,prije par dana sam imao intervenciju na jednoj naplavini koja se nasukala na opuzenskom ušću. Gledam je od lani i pri prvom susretu sam znao da ću je oživjeti. Bilo je samo pitanje vremena. U procesu je i gospodin Lampa, robot veličine 60-70 cm, koji je ustvari rasvjetno tijelo. Trenutno radim na fotografiji za plakat nastupa dječaka DJ-eva koji su okupljeni u Pandorinu kutiju i koji sviraju krajem mjeseca u mostarskom Abraševiću. U planu je i izložba fotografija, također u Abraševiću. A ono meni trenutno najvažnije je projekt koji mi se mota po glavi već pola godine. Budući da se cijeli grebenov koncept uglavnom vrti oko vode, riba, hobotnica, a očigledno se rijeka Neretva pretvara u more, što meni osobno čak toliko i ne smeta, ali, pitajte ljude, poljoprivrednike koji žive od žuljavih ruku i zemlje, pitajte floru i faunu koja se rapidno mijenja, ispred udruge mladih Kolektiv pregovaram sa gradskim poglavarstvom i lučkom upravom da mi odobre jedan mali dio lučke rive na kojem bi naslikao, naravno, hobotnicu koja bi bila vidljiva iz grada i time upozorio javnost na taj problem. Kako sad stvari stoje, obje uprave imaju sluha i razumiju poruku, tako da ovih dana očekujem dozvole za rad.

I koja riječ za kraj?

– U ovom slučaju kraj za mene znači početak. Događa se ono što se nakupljalo godinama, ali nije bilo vrijeme, što zbog mene osobno, što zbog položaja zvijezda J. Samo želim raditi, stvarati i dalje se zabavljati. Bitno mi je maksimalno poštivati pravila života i prirode. Zato su radovi podređeni prirodi,reciklaži, ekologiji i pozitivi.

Zainteresirani ili, kako Koraljko Greben kaže, ljudi koji misle da sve to nešto vrijedi, njegov daljnji rad mogu pratiti na Facebooku i Instagramu.

Komentari