GLASNE MISLI

PAPUČARI

Objavljeno 25. studenoga 2015. u kategorijama: Glasne misli, Kolumne.

Glasne misli, Papucari

Nedavno sam naišao na jednu zanimljivu teoriju pa sam je odlučio podijeliti s vama. Glavna teza jest da je Kristofor Kolumbo otkrio Ameriku samo zato što nije bio oženjen, jer da je imao suprugu, sigurno Ameriku otkrio ne bi, jer bi prije puta morao slušati ženin monolog, primjerice ovakav: „A reci ti meni zašto moraš baš ti ići? – A zašto ne pošalju nekog drugog? Pa nisi ti jedini da se bez tebe ne može? – Jesi li ti lud ili glup? – Zar ne vidiš da te iskorištavaju? – Ne znaš dobro ni moju familiju a ideš otkriti novi svijet! – Šta ti to kriješ? Ne znaš ni gdje ideš! Kakva okrugla Zemlja? – A šta, samo će muškarci putovati? Ma nemoj? – A što ne bi mogla i ja ako si ti šef? – Mene nikada ne vodiš na putovanja! – Ne znaš više šta bi izmislio samo da nisi kući. – Ako izađeš na ta vrata ja se iste sekunde vraćam mami! – Sve si ti to lijepo isplanirao! Znam ja da si se ti davno dogovorio s tim kurvama Indijankama! – Ti misliš da sam ja toliko naivna? – Šta kažeš? I kraljica će prodati svoj nakit da bi ti putovao? Ma nemoj! Šta ti misliš da sam ja glupača? Šta ima između tebe i te babe? – Ne možeš ići i gotovo! – Ništa se neće dogoditi ako svijet i dalje bude ravan k’o ploča. – Nemoj sad tu da mi se pakiraš i oblačiš jer ti jednostavno – ne ideš i gotovo! Točka! Amen!“

Zanimljiva teorija, jer da je Colombo bio oženjen, pa prije puta slušao ovakva i slična ženina nabrajanja, da je bio „papučar“ i ne otišao na put –  tko zna kad bi se otkrila Amerika i u kojem pravcu bi povijest išla? – Tema ovih misli su – “papučari“. Običava se reći da je brak „uplovljavanje u mirnu luku“ gdje se muž s vremenom smiri i pomiri da nema više skitanja i bančevanja kao prije dok je bio momak. Neki to brzo shvate pa se odmah smire, neki ne žele shvatiti pa se još malo otimaju, a neki nastavljaju po starome pa je za njih brak više „isplovljavanje na pučinu, u valove i oluje“… Obično se za brak, kad se zavode, traže „srodne duše“, a onda se razvode „zbog neslaganja karaktera“… „S pametnim mužem može svaka žena, a s budalom samo pametna.“ Gdje su u svim tim kombinacijama „papučari“? Sama riječ kaže da su to oni muškarci koji su stalno u kućnim papučama, ne izlaze iz kuće, ne odmiču se od žene i ispunjavaju joj sve želje i hirove – bez pogovora. – Kažu da ti je „papučar“ onaj muškarac koji radi stvari za koje žena zna da ih on nikako ne voli, ali ga ona prisiljava da radi i da šuti. „Ne smi od nje reć „a“ – kaže se u Opuzenu; „Žena more čovika priokrenit na glavu, da ga ni mater rojena ne more pripoznat!“ – kažu na Šolti;  „More on govorit šta oće, ma bit će po njezinu makar ona ništa ne rekla.“ (Kaštel Gomilica);  „Njezina je rič u kući – amen!“  (Korčula); „Ona kolo vodi. Zna ona di će kolo započet, a di će ga fermat.“ (Vis); „Vrti ga oko malog prsta.“ (Rupotine)… „Papučar“ je kvalifikacija koju rijetko koji muškarac može muški podnijeti. Taj pogrdan naziv obično ti daje netko drugi, kroz zafrkanciju, kroz tračanje ili kroz pakost, ali nema muškarca koji će ozbiljno prihvatiti za se kvalifikaciju „papučara“, tj. da nema svoje ja i da od žene ne smije reći ni „a“.

Koliko god se muškarci opirali „papučarstvu“ postoje neki znakovi koji ih stavljaju u tu kategoriju: Sve počinje, vjerovali ili ne, s pivom. Na početku je sve u redu, ideš kad želiš, no nakon nekog vremena to postaje problem, pa se moraš ispričavati i obećavati da nećeš više nikad tako dugo ostajati … Zatim vrlo brzo shvatiš da sve glavne odluke u kući donosi baš ona, a tebe se baš i ne pita previše. Kada ti se prvi put dogodi da moraš kući ranije zato što ona to želi, na najboljem si putu prema statusu papučara. Gotovo jednako strašna spoznaja je analiza prijatelja s kojima se družite. Ako još uvijek imaš neke frendove iz djetinjstva koji su dobrodošli u vašu kuću, još se držiš … no, kad i oni nestanu, svi kućni prijatelji bit će, zapravo, njezini ….“ Papučar je – dakle – onaj muškarac koji ne smije u kući reći ni „a“, koji nema svoje ja, koji nema svoje mišljenje. Sjećam se da sam prijatelja zvao da idemo na večer igrati mali nogomet, a on mi je odgovorio: „Pričekaj da skoknem po mišljenje u drugu sobu!“

Uvriježeno je mišljenje da je „papučar“ onaj tko npr. obavlje kućanske poslove, ali one poslove po kući koje su „još od stoljeća sedmog“ obavljale žene. No, vremena su se promijenila, ako ništa prošlo je 13 stoljeća pa je i „papučarstvo“ doživjelo svoju evoluciju. „Ja mislim da svatko ima ono što zaslužuje i što hoće“ – kaže jedna žena – „Tako ja imam papučara koji djeci mijenja pelene, hrani ih, kupa, gura u kolicima, briše podove, kuha ručak, stere zavjese i veš, pali mašine… Bog mu dao lijepog zdravlja!“ – Evo i iskustvo druge žene: Od rođenja naše djece moj muž sudjeluje u odgoju gotovo koliko i ja: kupa ih, presvuče, nahrani, uvjek opere prozore s vanjske strane (a ja s unutarnje, jer se bojim visine), vikendom zna napraviti ručak, nikad ne dopušta da ja nešto teško podiže ili vučem kad je on sa mnom, usisava, opere kupatilo za sobom, baci smeće… Ne mogu se svega sjetiti, ali mogu komotno reći da je muž za poželjeti. Ne smatram da je papučar, već osviješteni zaljubljeni mužjak!“ Jedna druga žena je priznala iskreno: „Ja sam govorila uvijek da hoću muškarca u kući, a ne papučara, a sad kad pogledam po kući i vidim kako ništa ne stižem – tako bi mi dobro došao jedan papučar.“

Neki ne misle da su papučari oni koji pomažu ženi u svim poslovima, već su to oni kojima je žena šef, koja ga kontrolira i koju muž sluša bez pogovora; kad se ne zna ‘ko je muško u kući!  – „Meni su prijatelji rekli da sam postao papučar“ – tuži se jedan tek oženjeni muž – „ali oni ne shvaćaju da su se stvari promijenile. I dalje sam ja dobar sa svima, ali je meni moja žena važnija. Ako im treba pomoć, pomoći ću im, ako se hoće ići napiti, idemo se napiti, ali da ću svoju ženu staviti u drugi plan zato… e neću! I to je to! Ja ispadam papučar!“ – „Muž moje sestre je papučar, a ona je sretna žena.“ – kaže jedna, a ja se odmah nadovezujem s pitanjem:A je li on sretan?“ – To se lako provjeri: Kako usrećiti ženu? – Ništa lakše! Samo budi: prijatelj, partner, ljubavnik, brat, vrhunski kuhar, električar, stolar vodoinstalater, mehaničar, dekorator, stilist, seksolog, ginekolog, psiholog, psihijatar, uho za slušanje, organizator, dobar otac, čist i uredan, suosjećajan, topao, mačo, plači, ne plači, atletski građen, visok, pažljiv, galantan, inteligentan, duhovit, misteriozan, šutljiv, kreativan, nježan, jak, pun razumijevanja, tolerantan, mudar, ambiciozan, sposoban, hrabar, odlučan, iskren, oslonac u životu, strastven. Ne smiješ nikako zaboraviti: redovito davati komplimente, obožavati šoping, uvijek govoriti istinu, ponekad lagati (nisi debela), biti izrazito bogat, ne dodijavati joj i ne gledati druga ženska bića. Osim toga, moraš i: davati puno pažnje i ne očekivati ništa, davati joj vremena, a najviše za nju, davati joj prostora i ne pitati gdje je. I najvažnije: Nikada ne zaboraviti rođendan, godišnjicu, njezine dogovore i svaku riječ koju je ikad izgovorila. – A kako usrećiti muškarca? Opet ništa lakše: pojavi se gola i ponesi alkohol.

Mogao bih još puno u „papučarima i papučarstvu“, što iz osobnog iskustva, što iz knjiga i tuđeg iskustva, ali da ja skratim. – Bez obzira je li brak „uplovljavanje u mirnu luku ili isplovljavanje na pučinu“, u braku je bitna ljubav. Ako jedna strana osjeća da daje više, to nije ljubav, jer u ljubavi nema vaganja, nema kalkuliranja. Bilo kakvo „papučarenje“ nema veze s ljubavlju. I ovdje ostaje pitanje: Gdje je granica iskorištavanja u ljubavi (u braku)? – Inače mislim da „papučarenje“ postoji – i s jedne i s druge strane – no nema veze s kućanskim poslovima, već s količinom davanja i primanja, kao i s poštovanjem i samopoštovanjem. Ljubav je, zapravo, „obostrano papučarstvo“!

Vatroslav Vugdelija
Radio Delta

Komentari