GLASNE MISLI

NOVA GODINA 2016.

Objavljeno 30. prosinca 2015. u kategorijama: Glasne misli, Kolumne.

Sretna Nova 2016 godina

Još smo u blagdanskom ozračju: onom božićnom, novogodišnjem, prazničkom. Na samom smo kraju mjeseca prosinca i 2015. godina ulazi u prošlost. U ovom trenutku mogu birati u kojem pravcu krenuti s mislima, tj. o čemu govoriti: o svršetku staroga ili o početku novoga; osvrnuti se za prošlim, analizirati, napraviti nekakvu inventuru proživljenog i postignutog u jednoj godini, naglasiti razočarenja ili pogledati ispred sebe, donijeti neke planove, otkriti očekivanja. Uostalom, ovo je vrijeme kad ustanove, firme i svi poslovni subjekti sređuju račune, završna izvješća, financijska izvješća, povlače crtu i procjenjuju kakva je bila godina. Poslije toga se donose odluke što napraviti odmah da bi bili uspješniji, da nam bude bolje, da promijenimo ono što nije dobro. Vrijeme je ovo idealno za nove planove, nove želje – vrijeme je za novogodišnje odluke.

U Rječniku hrvatskog jezika pod „odluka“ čitam – da je to „čvrsta namjera“. A odluka, tj. čvrstih namjera, ima raznoraznih: ima onih teških, ima i lakih, ima hrabrih i skandaloznih, ima odluka šokantnih i neočekivanih, pravomoćnih i nepravomoćnih, velikih i malih… Neke su odluke na dugi rok, neke na srednji, a neke opet na kratki rok. Ima jedinstvenih odluka, ima rutinskih, neke su složene, neke dobro definirane, a neke nedefinirane. Za neke odluke ćemo reći da su inovativne, druge su kvalitetne i nedvojbene, a neke jako složene, pomno planirane, kreativne, a za neke ćemo reći da su sumnjive, slabe, smiješne i ridikulozne, utopijske, katastrofalne… Ima i užasnih odluka, ali ima i spasonosnih, onih kojima se nadamo, a ima i nenadanih, ima sudbonosnih. Ima i strateških odluka, taktičkih i operativnih, a ima još više onih koje ovdje nisam uspio nabrojati…

Za nama su parlamentarni izbori i naglašeno vrijeme obećanja, a pred nama je – i upravo jest – vrijeme donošenja odluka. Ova priča je gotovo uvijek ista, u našim ušima se već nalaze poznate fraze: „situacija je krajnje zabrinjavajuća“, „bit’će bolnih i nepopularnih rezova, ali sve što se radi, radi se za naše dobro“, „čekaju nas važne reforme“, „nužne su velike promjene“, „potreban je veliki zaokret“, a sinoć čujem kako na donošenju tih važnih i sudbonosnih odluka o velikim i nezaobilaznim reformama, zaokretima i promjenama, „radimo užurbano i kvalitetno“. Ljudi s malo više iskustva sumnjičavo vrte glavom: „Daj Bože!“  – kažu oni –  „ali nagledali smo se mi reformi i velikih zaokreta.“ – Mi smo stalno u nekim reformama i zaokretima, i uvijek samo režemo. Samo se režu plaće, a cijene i životni troškovi idu gore. Opet će se sve promijeniti da bi sve ostalo isto! Opet neka „odgođena budućnost“ za neka druga vremena i buduće generacije, a nama ode i ova 2015. i one prije nje, sve krizne, sve reformske, sve obećavajuće i sve razočaravajuće. I opet ćemo čekati bolja vremena „s više kruha i više duha“, počevši već od sutra, od 2016. pa dalje…

No, dobro je što uopće postoje godine, godine koje prolaze i godine koje dolaze. Nekako kao da je lakše živjeti od godine do godine, nego kad bi cijeli naš život bio neprekinuta vremenska cjelina. Ovako svatko od nas može zaboraviti ono loše, donijeti odluku i pokušati dovršiti započeto i onda planirati i početi nešto novo. A jesmo li zadovoljni s godinom koja je prošla? Netko je rekao da je jedina iskrena ljubav, ljubav prema vlasti, prema novcu i prema sebi samima. Ima tu neke istine jer život te pritisne i ubaci u svoj žrvanj tako da se svede sve na to koliko ćeš novca zaraditi da bi ga odmah mogao potrošiti, pa opet iznova… od mjeseca do mjeseca, od godine do godine… A Zlatko Keser, naš slikar i akademik, kaže: „…Mora postojati nešto drugo, smisao drugačiji od onog koji se danas vidi, živi, u kojem jesmo. Jer ovo je definitivno potonuće. Život je postao supermarket u glavama, u dušama, to je praznina da ne može ništa biti praznije od toga. Odjednom smo se našli okruženi tim ljudima iz društveno-političkog-ekonomsko-bankarskog supermarketa čija pohlepa nema granice i koji te iz svojeg sablasnog poimanja uvjeravaju u ispravnost svojih „kirurških zahvata“ na tijelu običnog puka“.

Početak godine je logičan za donošenje novih odluka. Zanimljivo je kako većina ljudi donosi slične odluke, bez obzira koliko smo različiti i koliko je svatko od nas na svoj način jedinstven. Najpopularnije odluke su: 37% ljudi odluči kako će početi vježbati ili se baviti nekim športom, 13% ljudi odluči da će jesti manje kako bi bili mršaviji i vitkiji, 7% ljudi odluči kako će prestati pušiti ili piti alkohol. Ima i onih postotaka koji odluče da će biti pažljiviji s novcem, manje trošiti i u ovoj krizi pokušati nešto uštedjeti i „staviti sa strane“…  Zanimljivo je da se ljudi slično odnose prema novogodišnjim odlukama, bez obzira na to koji je njihov sadržaj. Zamislite, čak 75% ljudi ne uspije ih ostvariti, a 67% njih uspije provesti samo jednu odluku. Većina nas zaboravlja na novogodišnje odluke već tijekom siječnja. Napusti nas početna euforija i uronimo u svakodnevicu živeći po starim obrascima, ponavljajući iste greške, ne osvrćući se na naše želje i ciljeve i čvrsto donesene odluke. Ima tu i objektivnih razloga, evo npr. odlučiš nešto uštedjeti i prisiliš se nešto odvojiti, dobro se uputiš i već stvaraš planove, a onda se kao po nekom pravilu u isto vrijeme pokvari televizor, stroj za pranje rublja, tehnički pregled i osiguranje  auta ili djetetova ekskurzija i eto te opet na početku, ili čak prije samog početka.

„Svatko je od nas dijete svojih odluka.“ Odluke mogu biti  male i velike. Odluke mogu biti svakodnevne i manjeg značenja, a mogu biti i takve da utječu na ostatak našeg života. Možda nije zgorega ni ovaj savjet „Nikad ne donosite važnu odluku ako niste razmotrili barem dvije mogućnosti izbora“.  I opet savjet  ovaj put arapske mudrosti: „Čuvaj se žurbe, jer ona uvijek dovodi do kajanja: onaj koji žuri govori prije nego što nešto sazna, odgovara prije negoli nešto shvati, odluči prije negoli nešto provjeri, napada i kudi prije nego se u nešto uvjeri.“ Na početku smo 2016. godine i svi  imamo svoje želje i planove, imamo i čvrste namjere za budućnost; biramo svoje strategije za uspjeh;  možda ćemo donijeti odluke kako ćemo biti hrabriji i odlučniji… I poslije svih želja, čvrstih namjera i hrabrih odluka, možda na kraju opet ne uspijemo. Zato je dobro uvijek poslušati savjet: „Počnimo ispočetka, jer do sada nismo ništa napravili.“ Možda je tako najbolje. Počnimo  opet ispočetka; donesimo samo jednu odluku da ćemo uvijek i u svakoj prigodi dati ono najbolje od sebe pa što bude, što Bog dade.

Odlučio sam na kraju prepričati vam jednu simpatičnu fotografiju: na njoj dječak ljubi djevojčicu u obraz i kaže joj:“Puno te volim!“, a ona će:“Je l’onako kao odrasli?“ – „Ne, nego stvarno!“ – odvrati dječak. Tako sam odlučio zaželjeti i sebi i vama: da se u 2016. i u životu volimo, ali stvarno! A da ova odluka ne bi ostala samo na želji, evo jedan poznati i pouzdani recept koji bismo svi trebali skuhati i tijekom cijele godine uzimati po jednu jušnu žlicu ujutro natašte: Dakle, uzeti 12 mjeseci, dobro ih očistiti od sebičnosti, zamjeranja, sitničavosti i straha. Svaki mjesec pažljivo rasporediti na 30 ili 31 dan, tako da je zaliha dovoljna za jednu godinu. Svaki dan posebno ispuniti nadjevom: 1/3 rada, 1/3 duhovne vedrine, 1/3 humora. Dodati tri žlice optimizma, jednu žlicu strpljenja, zrnce zdravog inata i prstohvat obzirnosti. Tu masu obilno preliti ljubavlju u koju se dodaje pažljivo prosijano opraštanje. Gotovo jelo ukrasiti buketićem sitnih pažnji i servirati ga svakodnevno s obveznom vedrinom, uz šalicu dobre i osvježavajuće životne radosti!

SRETNA VAM NOVA GODINA!!! – Ali, stvarno!

Vatroslav Vugdelija
Radio Delta

Komentari